Mirjana Gross
| Mirjana Gross | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Mirjam Gross 22. 5. 1922. Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Smrt | 23. 7. 2012. (dob: 90) Zagreb, Hrvatska |
| Počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Etnicitet | Židovka[1][2] |
| Državljanstvo | Hrvatska |
| Alma mater | Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Zanimanje | spisateljica, historičarka |
| Partner | Stanko Topol |
| Roditelji | Mavro i Ella Gross |
Mirjana Gross (Zagreb, 22. 5. 1922 - Zagreb, 23. 7. 2012), jugoslavenska i hrvatska spisateljica, historičarka i profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Biografija[uredi | uredi kod]
Prof. dr. Mirjana Gross je rođena 22. 5. 1922 godine u zagrebačkoj Dalmatinskoj ulici, kao jedinica dobrostojećeg zagrebačkog trgovca i poduzetnika židovskog podrijetla Mavre Grossa i njegove supruge Elle.[3] Mavro Gross je ima staklarsku radnju na Britanskom trgu[4] i bio je za svoje vrijeme vizionarski poduzetnik koji je još ranih 1930-ih godina razmišljao o bezgotovinskom obliku plaćanja, kao preteči suvremenih kreditnih kartica.[3] Bio je jedan od investitora i danas dojmljive stambeno-poslovne četverokatnice na zagrebačkom Britanskom trgu 12, u koju se preselio sa suprugom i kćerkom. Obitelj Gross se isticala podupiranjem kulturnih i znanstvenih institucija, ali također i velikodušnim doprinosima za humanitarne svrhe. Usprkos brojnim upozorenjima, pa i onima vlastite kćeri, Mavro Gross je prije okupacije Kraljevine Jugoslavije odlučio s obitelji ostati u Zagrebu jer nije vjerovao da Židovima u Hrvatskoj prijeti ikakva opasnost.[3] Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i implementacijom rasističkih zakona bila je izbačena sa studija Sveučilišta u Zagrebu.[4] Mirjana se tokom 1942 godine sa roditeljima sklonila i skrivala od ustaškog režima kod obitelji Topol u Drenju Brdovečkom nedaleko od Zaprešića. Tu su ostali do 1943 kada su bili otkriveni tj. izdani i prvo prebačeni u zaprešićki Dvorac Laduč. Prema nekim usmenim svjedočanstvima Mirjana je tada pokazala zapanjujuću hrabrost, jer je u pokušaju da spriječi strijeljanje Janka Topola ponudila da se umjesto njega strijelja nju. Obitelj Gross je nakon hapšenja prebačena u zatvor, te nakon toga transportirana u nacističke logore. Mirjana je sa majkom deportirana u Koncentracijski logor Ravensbrück, a otac u Koncentracijski logor Buchenwald.[3] U logoru je bila prisiljena raditi i izrađivati bombe u pgonima tvornice "Siemens & Halske".[4] Mirjana i njena majka su preživjele užase logora, no Mavro Gross nažalost nije.[3] Mnogi članovi njezine šire obitelji su stradali u logorima Kerestinec i Jadovno.[4]
Mirjana je nakon rata jedva preživjela tuberkulozu, te je u prometnoj nesreći izgubila zaručnika Stanka Topola. Zbog navedenih okolnosti, ali i materijalnih teškoća, studij povijesti i povijesti umjetnosti upisala je tek 1947 godine. Premda je i tijekom studija morala boraviti u sanatorijima, diplomirala je u redovnom roku 1951 godine. Sljedeće godine se zaposlila u Historijskom institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), da bi 1959 postala asistenticom na Katedri za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, gdje je radila sve do odlaska u mirovinu. Od početka 1970-ih godina Mirjana je zacrtala nekoliko velikih osobnih istraživačkih projekata, a oni su rezultirali knjigama koje spadaju među kapitalna djela suvremene hrvatske i jugoslavenske historiografije. Objavila je 12 knjiga i više od 200 radova. Kao tematske cjeline izdvajaju se politička povijest na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, radnički pokret, modernizacijski i nacionalno-integracijski procesi, ženska povijest i povijest Židova. Kao rijetko koji hrvatski povjesničar Mirjana je sustavno od 1950-ih godina odlazila u inozemstvo i pratila zbivanja u stranim historiografijama. Mirjana je inicirala pokretanje sinteze hrvatske povijesti od 1860 do 1914 godine, koja je sažela politička, ekonomska i socijalna kretanja u svim hrvatskim zemljama. Nove promjene u njenim motrištima donijelo je popuštanje partijske rigidnosti tijekom 1960-ih godina kao i Hrvatsko proljeće, koje ju je potaklo na istraživanje hrvatskih nacionalno-integracijskih ideologija. Pritom je istražila ne samo političko-ideološku komponentu nacionalne problematike, nego i njenu socijalnu strukturu, interpretirajući pravaštvo kao pokret liberalnog građanstva, a ideologiju Ante Starčevića i Eugena Kvaternika kao romantičku nacionalno-integracijsku ideologiju, usporedivu s takvim pokretima diljem Europe. Njena posljednja monografija bila je znakovito posvećena Franji Račkom. U njoj je analizirala hrvatsku i europsku sastavnicu ideologije jugoslavenstva.[3]
Povodom 75 godišnjice života i 45 obljetnice njezinog rada, "Zavod za hrvatsku povijest zagrebačkoga Filozofskog fakulteta" posvetio joj je i objavio je reprezentativni zbornik znanstvenih članaka, a čini ga 36 izvornih znanstvenih članaka domaćih i inozemnih povjesničara.[5] Mirjana Gross je umrla 23. 7. 2012 u Zagrebu.[3] Sahranjena je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[6]
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
Mirjana Gross je dobitnica više znanstvenih priznanja u Hrvatskoj.[5]
- 2001. - Nagrada Josip Juraj Strossmayer za najuspješnija znanstvena djela i izdavački pothvat objavljen na hrvatskome jeziku u Republici Hrvatskoj i hrvatskoj dijaspori u kategoriji Društvene znanosti za djelo "Izvorno pravaštvo".[7]
2005 bila je izabrana na 35 mjesto "Najznačajnijih Hrvatica u povijesti".[8]
Djela[uredi | uredi kod]
- Radnički pokret u Hrvatskoj potkraj XIX. stoljeća, Školska knjiga, Zagreb 1957
- Vladavina hrvatsko-srpske koalicije: 1906-1907, Institut društvenih nauka, Beograd 1960
- Povijest pravaške ideologije, Institut za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1973
- Historijska znanost, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1980
- Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. stoljeća do početka 20. stoljeća, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1981
- Počeci moderne Hrvatske, Globus, Zagreb 1985
- Prema hrvatskome građanskom društvu, Globus, Zagreb 1992
- Izvorno pravaštvo, Golden marketing, Zagreb 2000
- Suvremena historiografija: korijeni, postignuća, traganja, Novi Liber, Zagreb 2001
- Vijek i djelovanje Franje Račkoga, Novi Liber, Zagreb 2004
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 82
- ↑ (en) Holocaust Survivors and Victims Database: Mirjam Gross. United States Holocaust Memorial Museum. Preuzeto 28. 4. 2014
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Iskra Iveljić; Mirjana Gross - Život obilježen strahom i nadom; stranica 6, 7, 8; broj 126, rujan / listopad 2012.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Ruah Hadaša (Glasilo Židovske vjerske zajednice Bet Israel): Jasminka Domaš: Mirjam Gross (Zagreb 1922. – 2012.): stranica 48, broj 20, godina V, 2012.
- ↑ 5,0 5,1 Arhiv vijesti. Hrvatska radiotelevizija (7. 12. 1999). Preuzeto 28. 4. 2014
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Mirjam Gross, Mirogoj Ž-4-I-9
- ↑ Dobitnici nagrade Josip Juraj Strossmayer 2001 godine. Zagrebački velesajam (2001). Preuzeto 28. 4. 2014
- ↑ Marina Biluš (19. 14. 2012). Biramo najznačajniju Hrvaticu u povijesti. Nacional. Arhivirano iz originala na 7. 7. 2012. Preuzeto 28. 4. 2014
Literatura[uredi | uredi kod]
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
