Kabilija
Kabilija حاسي مسعود | |
---|---|
![]() | |
Država | ![]() |
Pokrajina | Tizi Uzu, Bedžaja, Džidžel, Bujra, Bumerdes, Setif, Bordž Bu Areridž, Medeja, Mila |
Kabilija (arapski: حاسي مسعود, berberski: Tamurt n Yiqbayliyen) je geografska - historijska i kulturna regija na sjeveru Alžira u Masivu Tel Atlas pored Sredozemnog mora.
Ime je dobila po Kabilima berberskoj etničkoj grupi koji čine većinu stanovnika.
Geografske karakteristike[uredi | uredi kod]
To je planinski kraj koji se proteže od grada Alžira na zapadu do Pokrajine Skikda na istoku. Obično se dijeli na Veliku Kabiliju (Grande Kabylie) ili Džurdžura omeđenu na zapadu rijekom Isser, a na jugoistoku rijekom Soummam i Malu Kabiliju (Petite Kabylie) koja se prostire oko zaljeva kod grada Bedžaja.[1]
Istočni krak Male Kabilije se za Francuske kolonijalne uprave nazivao Orijentalna Kabilija ili Kolo Kabilija (Kabylie de Collo) , to je kraj iza Rta Bugaron u Pokrajini Skikda.[1]
Velika Kabilija[uredi | uredi kod]
Velika Kabilija je planinski masiv odvojen od obalnih brda dolinom rijeke Sabaj, kroz koju prolazi autoput Alžir-Bedžaja. On se uzdiže prema jugu lancem nazubljenih planina koji se račva na dva kraka koji se protežu oko 40 km u smjeru istok-zapad. Najviši vrhovi su Lala Hedidža 2.308 m, Akouker (2304 m) i Heidzer (2164 m). Po planinama pada dosta kiše i snijega u zimsko vrijeme, prosječno godišnje od 1.000 do 1.500 mm.
Tu se nalazi Nacionalni park Džurdžura na površini od 185 km² i Rezervat prirode Akfadu, u kom ima divljih svinja, hijena, divljih mačaka, majmuna i šuma cedrova i ostalih četinara. Za razliku od njih ostatak Velike Kabilije je poprilično deforestiran, pa je pejzaž ogoljen, pun provalija i dubokih klisura vijugavih potoka koji nude rijetke sezonske pašnjake stadima nomadskih stočara.[1]
Velika Kabilija je gusto naseljena, velikim selima rasutim po krakovima istočnih obronaka, te po dolinama rijeka Sabaj i Soummam. Seljaci imaju jako male pracele, pa je siromaštvo široko rasprostranjeno, zbog tog se masovno iseljavaju u Alžir ali i u Francusku. Administrativni centar je grad Tizi Uzu udaljen 55 km istočno od Alžira.[1]
Stanovnici Velike Kabilije poznati su po rukotvorinama; košarama drvorezbarijama i nakitu.[1]
Mala Kabilija[uredi | uredi kod]
Mala Kabilija proteže se od strmih klifova Sredozemnog mora kod Bedžaje i nastavlja prema jugu do Sétifa. Najviši vrhovi su planina Babor (2004 m) i planina Ta Babor (1959 m). Masiv je dobro pošumljen, danas jedino u njemu raste - Alžirska jela (Abies numidica) u Sjevernoj Africi. Kraj je slabo naseljen, ruda i korisnih minerala ima malo, kao i izvora pitke vode. Po dolinama ima plantaža voća.[1]
Administrativni centar je grad Ain el Kebira udaljen 93 km jugoistočno od Bedžaje.[1]
Orijentalna Kabilija[uredi | uredi kod]
Orijentalna Kabilija se proteže od Džidžela do Skikde sa vrhuncem na planini Goufi (1183 m). Masiv je izbrazdan dubokim, strmim riječnim klisurama, uključujući i rijeku Rummel (El-Kebir).[1] Od nekadašnjih velikih šuma Hrasta plutnjaka i makije malo je tog preostalo, zbog nomadskog stočarstva kojim se bavi većina stanovnika, koji ni nemaju stalnih sela, već se sele sa svojim stadima u potrazi za ispašom. Zbog tog ratarstva gotovo da i nema, pa se ekonomija Orjentalne Kabilije bazira na stočarstvu i plutu koji se izvozi iz luke Collo.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Kabili su od pamtivjeka bili suviše samoživi i buntovni, tako da njihove planinske utvrde nisu mogli zauzeti i smirati ni Rimljani, Arapi, a niti Osmanlije. Oni su pružili i žestok otpor francuskoj vojci 1870-ih.[1]
Zbog tog su Francuzi u Kabiliji podigli utvrdu Fort National 1857. (današnji grad Larba Nat Iraten) radi kontrole tog kraja. Posljednji ustanak Kabila ugušen je 1870.-71, nakon tog su francuski farmeri mogli kolonizirati taj kraj.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Kabylie (fr)