Prijeđi na sadržaj

Jeremy Corbyn

Izvor: Wikipedija
Jeremy Corbyn MP
Jeremy Corbyn

Na dužnosti
12. september 2015 – 4. april 2020
Predsjednik vlade
Prethodnik Harriet Harman
Nasljednik Keir Starmer
Na dužnosti
12. septembar 2015 – 4. april 2020
Zamjenik Tom Watson
Prethodnik Ed Miliband
Nasljednik Keir Starmer
Na dužnosti
Dužnost preuzeo 
9. jun 1983
Prethodnik Michael O'Halloran
Većina 21,194 (43.0%)
Rođen/a 26. 5. 1949. (1949-05-26) (dob: 75)
Chippenham, Wiltshire, UK
Politička stranka Laburistička stranka
Suprug/a
  • Jane Chapman (1974–1979)
  • Claudia Bracchitta (1987–1999)
  • Laura Alvarez (2015–present)
Djeca 3
Website Official website

Jeremy Bernard Corbyn (26. maj 1949) je britanski političar. Bio je lider Laburističke stranke i opozicije od 2015. do 2020. godine. Član je Parlamenta Velike Britanije od 1983. godine.

Izbor Korbina za lidera Laburističke stranke u Velikoj Britaniji se smatrao velikim iznenađenjem u modernoj političkoj istoriji ove zemlje.

Korbin se izjašnjava kao demokratski socijalista.[1]

Mladost

[uredi | uredi kod]

Rođen je 26. maja 1949. godine u Čipenamu u Viltširu.[2] Studirao je na Univerzitetu Severnog Londona. Najmlađi je od četvero sinova Naomi Lavdej (1915–1987), profesorke matematike, i Dejvida Korbina (1915–1986), inženjera elektrotehnike i eksperta za napajanje ispravljača. Mlađi je brat poznatog ostrvskog voditelja vremenske prognoze, koji je fizičar i meteorolog.[3][4][5] Njegovi roditelji su bili članovi Laburističke stranke i borci za mir, koji su se upoznali 1930-ih godina na sastancima u znak podrške republikanskoj Španiji tokom Španskog građanskog rata.[6][7][8][9] Korbin se učlanio u Laburističku stranku kada je imao 16 godina. A kada je imao oko 19 godina dve godine je volontirao na Jamajci. Putovao je kroz Latinsku Ameriku i posetio je Brazil, Argentinu, Urugvaj i Čile. U Brazilu je učestvovao u demonstrancijama u Sao Paulu protiv brazilske vojne vlasti. Prisustvovao je prvomajskom maršu u Santijagu, gde je na njega utisak ostavila koalicija Salvadora Aljendea, koja je pobedila na demokratskim izborima 1970. godine. Kada se vratio u Britaniju posvetio se sindikalizmu i aktivizmu.[10][11]

Izbor za laburističkog lidera

[uredi | uredi kod]

Nakon majskih parlamentarnih izbora 2015. godine u Velikoj Britaniji, Laburistička stranka, druga najveća stranka u toj zemlji doživela je poraz, koji je primorao dotadašnjeg lidera Eda Milibanda da podnese ostavku posle jednog od lošijih izbornih rezultata u istoriji stranke. Na unutarstranačkim izborima u septembru 2015. godine za novog lidera je izabran Džeremi Korbin, u njegovoj dobi od 66 godina. Dobio je 59,5 odsto glasova od članova.[12]

Tokom kampanje su javnosti postali poznati njegovi stavovi o ukidanju ili značajnom smanjenju ovlašćenja monarhije, napuštanju Severne Irske, nuklearnom razoružanju, ponovnoj nacionalizaciji železnica i drugih ključnih delova privrede. Iako se ispočetka smatrao marginalnim autsajderom, na izborima je premoćno pobedio, što se često tumači podrškom sindikata, ali i velikog broja mladih laburističkih glasača koji su se protivili laburističkom establišmentu, odnosno dotadašnjoj centrističkoj i trećeputaškoj politici "novih" laburista, za koju se smatra da je "izdala" niže slojeve, odnosno da se nimalo ne razlikuje od konzervativaca.[13]

U mejlovima poslatim članovima stranke, samo par sati nakon pobede, Korbin je zatražio od svih članova da predlože pitanja za tadašnjeg premijera koja će kao novi lider postaviti premijeru u parlamentu. Obrazloženje koje je Korbin dao je da želi da bude bazno-demokratski glas svih članova stranke.

Politički život

[uredi | uredi kod]
Korbin, februar 2016.

Između 1974. i 1983. godine bio je izabrani odbornik u londonskoj opštini Haringi, organizator Nacionalne unije zaposlenih u javnom sektoru i član zdravstvenog odbora. Poslanik je Parlamenta Velike Britanije od 1983. godine, u kojem predstavlja Ajlington Nort. Član je Socijalističke kampanjske grupe, kao i Londonskog regionalnog selektorskog komiteta, a piše i sedmičnu kolumnu za "Morning Star".

Kao antimilitarista, protivio se ratovima u Iraku, Avganistanu i drugim zemljama. Predsedavajući je organizaciji "Koalicija za zaustavljanje rata". 31. oktobra 2006. godine je podržao velšku stranku "Plaid Cymru" i Škotsku nacionalnu stranku u njihovom pozivu da se ispitaju uslovi pod kojima je Britanija ušla u pomenute ratove uprkos tome što je član stranke koja je zemlju u te konflikte uopšte i uvela.[14][15][16]

Protivi se oružju za masovno uništavanje, i dugogodišnji je pristalica Kampanje za nuklearno razoružavanje, kao i jedan od njena tri potpredsedavajuća.[17] Član je i Amnesti internešenela.

„Imamo moralnu dužnost i međunarodne obaveze da Britaniju i svet učinimo sigurnijim mestom. Kao potpisnica sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja, Britanija bi trebalo da traži zamenu za Tridnet jer smo se obavezali da ćemo ubrzati napredak ka razoružanju.“, navodi se u dokumentu koji je potpisao Korbin.[18]

Džeremi Korbin je u mladosti uhapšen na londonskim demonstracijama protiv sistema aparthajda u Južnoj Africi, a od tada je viđen na svakom bitnijem antiratnom protestu ili demonstracijama protiv ekonomskih mera štednje.[19]

Protivi se trenutnoj izraelskoj politici prema Palestincima. Podržava proces dekolonizacije irskog ostrva i ujedinjenu republikansku Irsku.[20] Solidariše se sa mnogim ugnjetenim zemljama u svetu.

Korbin, avgust 2016.

Korbin je republikanac i antimonarhista, pa je tako jednom prilikom pokrenuo peticiju koja je tražila da se kraljevska porodica preseli iz Bakingemske palate u "skromniju kuću". Tokom govora nakon smrti majke kraljice 2002. godine nosio je jarkocrveni džemper.

Od 2005. godine pobunio se protiv laburističkog šefa poslaničkog kluba i glasao protiv zvaničnog stava svoje stranke u čak 238 navrata, što je četvrtina ukupnog broja njegovih glasanja u parlamentu. Ako se računa period od 1997. godine, kada su se laburisti vratili na vlast, pobunio se protiv stranačke linije u čak 533 navrata.

Između 7. maja i 31. avgusta 2010. godine bio je član parlamenta sa najnižim potraživanjima za plaćanje troškova, a od samog početka svog mandata od 1983. godine do danas je uvek bio na samom dnu te lestvice.

„Štedljivi sam član parlamenta. Mislim da bi trebalo da potražujemo novac samo za ono što je potrebno da vodimo svoju kancelariju ali da budemo oprezni jer je to očito javni novac.“, objasnio je Korbin za "Ajlington gazet", dnevni list iz njegove izborne jedinice.

2013. godine je osvojio Međunarodnu mirovnu nagradu "Gandi".[21][22] Petostruki je osvajač Parlamentarne brade godine, što je rekord, a osvojio je i nagradu za Bradu godine koju dodeljuje "Bradati oslobodilački front", grupa koja vodi kampanju za "zabrađivanje". Svoju bradu Džeremi Korbin opisuje kao "oblik neslaganja" sa zvaničnom politikom "novih" laburista.[23]

Veliki je borac za prava životinja i borac za zaštitu životne sredine.

„Džeremi Korbin je svetačka figura koja poseduje enorman integritet. On je jednostavno čovek koji živi u skladu sa sopstvenim principima.“, kazao je nekadašnji laburistički poslanik Kris Mulin u emisiji "Panorama" Bi Bi Si-ja.

Politički program

[uredi | uredi kod]
Korbin, 2007.

Korbin promoviše izraženi socijaldemokratski program u realpolitici. Program podrazumeva novu nacionalizaciju privatizovane komunalne privrede koju čine železničke i energetske kompanije, odustajanje od mera štednje i rast javnih investicija, veće poreze za superbogate, razvijanje mehanizama socijalne zaštite i javnih usluga, pristupačno i kvalitetno zdravstvo i obrazovanje, program stanovanja, energetsku politiku koja se temelji na obnovljivim izvorima energije radi zaštite životne sredine, poštovanje i unapređenje ljudskih i manjinskih prava uključujući prava LGBT zajednice. U spoljnoj politici, Korbin u velikoj meri podržava smanjenje intervencionističke vojne politike i vojne potrošnje, a više međunarodne diplomatije i saradnje.[24][25][26]

Privatni život

[uredi | uredi kod]

Živi sa trećom ženom. Sa bivšom suprugom Klaudijom ima tri sina.[27]

Korbin je vegetarijanac skoro 50 godina, te veoma retko konzumira alkohol. Prema pisanju "Gardijana", voli jedan restoran u zapadnom Londonu, gde obično jede humus nakon učešća u demonstracijama na Trafalgar Skveru.[28]

Vodi skroman stil života. Ne poseduje automobil, pa se prevozi biciklom ili javnim prevozom. Hobiji su mu trčanje, kriket, biciklizam i navijanje za Arsenal.[29][30][31]

Voli radove irskog pesnika Jejtsa. Omiljeni novelista mu je preminuli pisac Činua Ačabe iz Nigerije koji je poznat po knjizi "Stvari na prodaju", koja govori o tenzijama između kolonijalizma i tradicionalnih društava. Tečno priča španski jezik i uživa u literaturi Latinske Amerike. Omiljeni filmovi su mu "Veliki Getsbi" i "Kazablanka".[32][33]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Calamur, Krishnadev (18 August 2015). "How a Socialist Prime Minister Might Govern Britain". The Atlantic. Archived from the original on 19 April 2016. Retrieved 21 April 2016.
  2. ↑ Mendick, Robert (22 August 2015). "Jeremy Corbyn, the boy to the manor born". The Daily Telegraph. London, UK. Archived from the original on 11 September 2015.
  3. ↑ Standage, Tom (1 February 1999). "Everyone Complains About the Weather... Piers Corbyn Is Doing Something About It". Wired. Retrieved 11 April 2019.
  4. ↑ Usborne, Simon (13 August 2015). "Is there trouble ahead for Jeremy Corbyn? Enter sibling Piers, the wacky weatherman..." The Independent. Retrieved 11 April 2019.
  5. ↑ Adams, Tim (24 January 2016). "Piers Corbyn: the other rebel in the family". The Guardian (Observer). The Guardian. Retrieved 12 June 2018.
  6. ↑ Low, Robert (23 December 1984). "Man in the news: Middle-class boy who meets the people". The Observer. p. 3.
  7. ↑ Pickard, Jim (23 July 2015). "Leftwing outsider Jeremy Corbyn moves to Labour's centre stage". Financial Times. Archived from the original on 10 January 2016. Retrieved 24 July 2015.
  8. ↑ "How underachieving Jeremy Corbyn surprised everyone". The Daily Telegraph. Telegraph Media Group. 12 September 2015. Archived from the original on 14 September 2015. Retrieved 16 September 2015.
  9. ↑ Bowcott, Owen (7 January 2016). "Right to legal aid is 'basic human right', Jeremy Corbyn tells Justice Alliance meeting". The Guardian. Archived from the original on 7 January 2016. Retrieved 7 January 2016.
  10. ↑ Wheeler, Brian (24 September 2016). "The Jeremy Corbyn Story: Profile of Labour leader". BBC News. Archived from the original on 12 September 2015. Retrieved 15 January 2017.
  11. ↑ Dickson, Annabelle (7 January 2016). "Labour leader Jeremy Corbyn reveals that he has been a geography teacher". Eastern Daily Press. Archived from the original on 16 September 2017.
  12. ↑ Wheeler, Brian (24 September 2016). "The Jeremy Corbyn Story: Profile of Labour leader". BBC. Archived from the original on 12 September 2015. Retrieved 21 May 2017.
  13. ↑ Wheeler, Brian (12 September 2015). "The Jeremy Corbyn Story: Profile of Labour's new leader". BBC News. Archived from the original on 12 September 2015. Retrieved 12 September 2015.
  14. ↑ "Jeremy Corbyn's Passionate 2003 Anti-Iraq War Speech Reminds Us Where He's Always Stood". HuffPost UK. 5 July 2016.
  15. ↑ "Labour MPs who rebelled on Iraq". BBC News. 31 October 2006. Archived from the original on 30 June 2009. Retrieved 31 October 2006.
  16. ↑ Nisbet, Robert (19 September 2015). "Corbyn Quits Anti-War Group After Queen Poem". Sky News. Archived from the original on 20 September 2015. Retrieved 20 September 2015.
  17. ↑ Jeremy Corbyn named vice-president of Campaign for Nuclear Disarmament, Guardian, 17 October 2015
  18. ↑ Wintour, Patrick (30 September 2015). "Jeremy Corbyn: I would never use nuclear weapons if I were PM". The Guardian. Retrieved 22 March 2019.
  19. ↑ Zeffman, Henry (14 September 2018). "Mandela snubbed Corbyn's anti-apartheid group". The Times. Retrieved 14 September 2018
  20. ↑ Ridge, Sophie (21 May 2017). "Jeremy Corbyn on the IRA and immigration: Full interview on #Ridge". Sky News. Retrieved 21 May 2017.
  21. ↑ "The Gandhi Foundation International Peace Award 2013". gandhifoundation.org. The Gandhi Foundation. 9 January 2014. Archived from the original on 13 April 2014. Retrieved 2 May 2014.
  22. ↑ "GULLIVER: Jeremy Corbyn – An MP with 'Gandhian values'". Camden New Journal. Archived from the original on 4 March 2016. Retrieved 20 June 2015.
  23. ↑ Matt Dathan (11 December 2015). "Jeremy Corbyn wins Parliamentary Beard of the Year for record sixth time". The Independent. Archived from the original on 24 December 2015.
  24. ↑ "What is Jeremy Corbyn's programme for Government?". BBC News. 14 August 2015. Archived from the original on 13 September 2015. Retrieved 12 September 2015.
  25. ↑ Merrick, Jane (9 August 2015). "Jeremy Corbyn to 'bring back Clause IV': Contender pledges to bury New Labour with commitment to public ownership of industry". The Independent on Sunday. London, UK. Archived from the original on 9 August 2015. Retrieved 9 August 2015.
  26. ↑ Dathan, Matt; Stone, Jon (23 July 2015). "The 9 charts that show the 'left-wing' policies of Jeremy Corbyn the public actually agrees with". The Independent.
  27. ↑ Moss, Vincent (12 September 2015). "Jeremy Corbyn says 'Party backs me, I have jacket from my sons and I'm ready to be PM'". Daily Mirror. Archived from the original on 16 September 2015. Retrieved 18 September 2015.
  28. ↑ Roberts, Rachel (5 September 2017). "Committed vegetarian Jeremy Corbyn suggests he is considering turning vegan". The Independent. Retrieved 12 April 2018.
  29. ↑ Hattenstone, Simon (17 June 2015). "Jeremy Corbyn: 'I don't do personal'". The Guardian. Archived from the original on 21 June 2015. Retrieved 20 June 2015.
  30. ↑ "Who is Jeremy Corbyn? Labour leadership contender guide". BBC News. 30 July 2015. Archived from the original on 6 October 2015. Retrieved 27 September 2015.
  31. ↑ Stone, Jon (13 August 2015). "Jeremy Corbyn signed motion saying Arsenal is the best football team in the world". The Independent. Archived from the original on 15 August 2015. Retrieved 1 November 2015.
  32. ↑ "The Jeremy Corbyn Story: Profile of Labour's new leader". BBC News. 12 September 2015. Archived from the original on 12 September 2015. Retrieved 30 September 2015.
  33. ↑ Wheeler, Brian (12 September 2015). "The Jeremy Corbyn Story: Profile of Labour's new leader". BBC News. Archived from the original on 12 September 2015. Retrieved 12 September 2015.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jeremy_Corbyn&oldid=41913067