Demokratski socijalizam
Demokratski socijalizam je suvremena i progresivna politička filozofija koja u krajnjem cilju svojih ideala se zauzima za nadilaženje, korjeniti raskid sa sustavom svjetskog kapitalizma i uspostavu društveno-ekonomskog sustava globalnog karaktera temeljenog na demokraciji u političko-ekonomskoj sferi, te na demokratski planiranoj svjetskoj proizvodnji i raspodjeli.[1][2][3][4][5] U pitanju je, dakle, sustav proizvodnje i raspodjele globalnog karaktera koji bi bio u skladu sa potrebama svake pojedinke i svakog pojedinca, te globalne zajednice kao cjeline, i koji bi uzimao u obzir nosive kapacitete i uvjete obnove okoliša. Korjeniti raskid sa svjetskim kapitalizmom bi uspostavio nekapitalističko besklasno uređenje zajednice, čija bi glavna obilježja trebala biti: globalni karakter, zajedničko vlasništvo, demokratsko upravljanje, proizvodnja samo za potrebe i besplatan pristup.
Pristaše ove političke filozofije svoje vrijednosti i ideale nadovezuju na višestoljetnu tradiciju emancipacijskih borbi progresivnih pokreta i osoba, radnica i radnika, te svih obespravljenih, drugih i drukčijih.[6][7][8]
Prevladavanje institucija kapitalizma sa krajnjim ciljem radikalnog raskida i korjenitog preobražaja postojećeg sustava se odvija:[9]
- na političkoj razini oblikovanjem i izgradnjom novih oblika suradnje zajednice u suodlučivanju o javnim pitanjima, kao što su demokratska participacija od najniže do najviše razine odlučivanja (sa javnim skupštinama stanovništva ili elektroničkim skupštinama) i nadilaženje demokratizacijom predstavničkog demokratskog sustava direktnim sudjelovanjem u suodlučivanju i delegatskim demokratskim sustavom, uz poštivanje različitih klubova mišljenja, te uvođenje elektroničke demokracije;
- na mikroekonomskoj razini s uvođenjem oblika zajedničkog vlasništva proizvođača, stvaralaca i kreativaca, te demokratskim upravljanjem putem direktnog sudjelovanja u suodlučivanju i delegatskog demokratskog sustava;
- na makroekonomskoj razini sa nadilaženjem tržišta i konkurencije kao društvenih mehanizama koji u kapitalizmu prouzrokuju stalne krize i s uspostavom alternativnih načina koordinacije proizvodnje i raspodjele dobara, kao što su suradnja i objedinjenje proizvodnih jedinica u jednu opću proizvodnu jedinicu umjesto konkurencije i demokratsko planiranje umjesto „slijepe“ tržišne proizvodnje;
- u odnosu prema okolišu s planiranjem obujma gospodarstva u skladu s nosećim i obnovljivim sposobnostima okoliša, te održivim i stabilnim gospodarskim rastom temeljenim na preraspodjeli već postojećeg bogatstva i istodobnom uvođenju ekološki prihvatljivih novih tehnologija, umjetne inteligencije, automatizacije i robotizacije;
- u odnosu prema klasnom pitanju i identitetskim pitanjima sa nadilaženjem kako klasnih razlika između rada i kapitala tako i svih drugih oblika nejednakosti, podređenosti i iskorištavanja na društvenoj razini, a naročito diskriminacije na nekoj osnovi, kao što su: rasa, boja kože, društveno podrijetlo, nacionalno podrijetlo, etnička pripadnost, veza sa manjinskim narodom ili manjinskom zajednicom, jezik, vjeroispovijest ili uvjerenje, političko ili drugo mišljenje, članstvo u političkoj, sindikalnoj ili drugoj organizaciji, spol, rodni identitet, seksualna orijentacija, spolne karakteristike, bračni ili obiteljski status, rođenje, starosna dob, genetičke karakteristike, zdravstveno stanje, invaliditet ili drugo osobno svojstvo.
Kapitalizam je internacionalni i globalni sustav i sve više će to biti svojim daljim razvojem, tako da će i antikapitalizam moći da bude jedino internacionalni i globalni sustav. Pristaše ove političke filozofije smatraju da ova politika ne može opstati u jednoj zemlji ili u par zemalja, nego da mora dobiti globalni karakter i zbog toga se zauzimaju za nadilaženje svjetskog kapitalizma i progresivni internacionalizam (antikapitalistički internacionalizam, antikapitalistički globalizam, progresivni globalizam ili alterglobalizam).[9]
Svjetski kapitalizam se može prevladati jedino globalnim antikapitalističkim pokretom koji će u prvom zamahu prvenstveno uzdrmati najrazvijenije zemlje svjetskog kapitalističkog centra, zato što su nerazvijene zemlje svjetske kapitalističke periferije i zemlje u razvoju svjetske kapitalističke poluperiferije u zavisnom i podređenom položaju u odnosu na najrazvijenije zemlje svjetskog kapitalističkog centra.[10][11]
Razumijevajući ovo stanje, to ne znači da se progresivne snage u nerazvijenim zemljama svjetske kapitalističke periferije i zemljama u razvoju svjetske kapitalističke poluperiferije do tada ne mogu zauzimati za realne, neavanturističke i neizolacionističke konkretne i neposredne, progresivne i socijalne politike i mjere, za modernizaciju, novu industrijalizaciju i brži razvoj svojih domaćih ekonomija putem aktivne ekonomske uloge javnog sektora, javnih propisa, programa i servisa.[12]
Na temelju zauzimanja za nadilaženje svjetskog kapitalizma pristaše ove politike se povezuju sa emancipacijskim i progresivnim pokretima i strankama iz cijelog svijeta. Borba se smiješta u svjetski antikapitalistički pokret, kojeg čine različiti radnički i sindikalni pokreti, pokreti za emancipacijska ljudska prava i slobode, te nove ljevičarske stranke, organizacije i pojedinci.[13]
Emancipacijski i progresivni pokreti za promjenu sustava se, naime, organizuju na dva načina. S jedne strane se organizuju kao stranke koje žele dobiti demokratsku političku moć i djelovati kao protusustavna vlast, a s druge strane se organizuju kao pokreti koji se kroz demonstracije, direktne akcije i pritiske bore za mijenjanje sustava, bez želje za formalnim preuzimanjem političke vlasti. Idealna pozicija je jednakovrijedno udruživanje obe strategije mijenjanja sustava za dostizanje istog cilja: onih koji djeluju izvaninstitucionalno, i vrše pritiske za mijenjanje dosadašnjih društvenih odnosa, i onih koji u formalnom institucionalnom političkom prostoru mijenjaju politike i same institucije koje vode korjenitom raskidu sa postojećim sustavom.[9][14]
Postoje tendencije na ljevici da bi se suvremene ljevičarske stranke trebale graditi i razvijati kao masovne, demokratske stranke bez neprikosnovenih vođa, s unutrašnjim ustrojem temeljenim na principima participativne demokracije od najniže do najviše razine, pokazujući tako svojim unutrašnjim ustrojem za kakvo društvo se zauzimaju.
Termin „demokratski socijalizam“ se koristi i kao sinonim za „socijalizam“, ali se pridjev „demokratski“ koristi za razlikovanje demokratskih socijalista od koncepata jednopartijskog modela vlasti, koje su zastupale takozvane boljševičko-komunističke partije 20. stoljeća, temeljene na boljševizmu i lenjinizmu različitih struja (tj. politici koja je u manjoj ili većoj mjeri uglavnom završila u staljinizmu). Njihovi eksperimentalni modeli pokušaja gradnje „socijalizma u zasebnim zemljama“, koji se u realnosti svode na jednopartijski državni kapitalizam u zasebnim zemljama u okviru svjetskog kapitalističkog sustava i tržišta, smatraju se nedemokratskim i autoritarnim, te iskrivljenjem plemenite ideje socijalne pravde. Nema socijalizma bez demokratije i zato socijalizam može da bude samo demokratski i globalni.[15][16][17]
Načelna obilježja suvremene ljevice su: aktivna demokracija i antiautoritarizam; antikapitalizam; društveni progresivizam i antikonzervativizam; antimilitarizam (antiratna orijentacija); feminizam i antipatrijarhalizam; sekularizam i antiklerikalizam; antirasizam i antiksenofobija; progresivni patriotizam i progresivni internacionalizam (antikapitalistički internacionalizam, antikapitalistički globalizam, progresivni globalizam ili alterglobalizam); antinacionalizam, antišovinizam, antinacizam i antifašizam.
- ↑ Hall, Stuart (January–February 2010). "Life and times of the first New Left". New Left Review. New Left Review.
- ↑ Busky, Donald F. (July 20, 2000). Democratic Socialism: A Global Survey. Praeger. . ISBN 978-0275968861. pp. . Democratic socialism is the wing of the socialist movement that combines a belief in a socially owned economy with that of political democracy.
- ↑ Eatwell & Wright, Roger & Anthony (March 1, 1999). Contemporary Political Ideologies: Second Edition. Bloomsbury Academic. . ISBN 978-0826451736. pp. .
- ↑ Alan Ryan (1981). Bertrand Russell: A Political Life. Macmillan.
- ↑ Calaprice, Alice; Lipscombe, Trevor (2005). Albert Einstein: A Biography. Greenwood. . ISBN 9780313330803. pp. . He committed himself to the democratic-socialist goals that became popular among intellectuals in Europe at the time.
- ↑ Peter Hain Ayes to the Left Lawrence and Wishart.
- ↑ "Towards a Democratic Socialism," New Left Review I/109, May–June 1978.
- ↑ "Tony Benn: Committed Democratic Socialist". Transnational Institute. 22 April 2014.
- ↑ International Encyclopedia of Environmental Politics. Taylor & Francis.
- ↑ http://www.radnickafronta.hr/
- ↑ Neumayer, Eric (2004). "The environment, left-wing political orientation, and ecological economics" (PDF).
- ↑ Anderson and Herr, Gary L. and Kathryn G. (2007). Encyclopedia of Activism and Social Justice. SAGE Publications. . ISBN 978-1412918121. pp. .
- ↑ Crosland, Anthony, The Future of Socialism, (Constable, 2006)
- ↑ 'State Capitalism' in the Soviet Union. M.C. Howard and J.E. King
- ↑ Binns, Peter (1986). "State Capitalism".
- ↑ Curian, Alt, Chambers, Garrett, Levi, McClain, George Thomas, James E., Simone, Geoffrey, Margaret, Paula D. (October 12, 2010). The Encyclopedia of Political Science Set. CQ Press. . ISBN 978-1933116440. pp. .
- Logie Barrow and Ian Bullock, 'Democratic Ideas and the British Labour Movement, 1880–1914', Cambridge University Press, 1996. . ISBN 9780521560429. pp.
- Donald F. Busky, Democratic Socialism: A Global Survey Greenwood Publishing, 2000. . ISBN 978-0-275-96886-1. pp.
- Draper, Hal (1966). „The Two Souls of Socialism”. New Politics 5 (1): 57-84.
- Peter Hain. Back to the future of socialism, Policy Press (26 January 2015). . ISBN 978-1-44732-166-8. pp.
- Michael Harrington, Socialism: Past and Future, Arcade Publishing /Little, Brown, 1989.
- Roy Hattersley Choose Freedom: The Future of Democratic Socialism, Penguin, 1987. . ISBN 978-0-14-010494-3. pp.
- Ralph Miliband Socialism for a Sceptical Age, Polity Press, London, 1994
- David Reisman, ed, Democratic Socialism in Britain: Classic Texts in Economic and Political Thought, 1825–1952 Chatto and Pickering, 1996. . ISBN 978-1-85196-285-3. pp. . (Includes texts by William Morris, George Bernard Shaw, GDH Cole, Richard Crossman and Aneurin Bevan.)
- Norman Thomas Democratic Socialism: a new appraisal, League for Industrial Democracy, 1953
- Jim Tomlinson Democratic Socialism and Economic Policy: The Attlee Years, 1945–1951 Cambridge University Press, 1997. . ISBN 978-0-521-55095-6. pp.
- What is Democratic Socialism? Q & A
- Joseph Schwartz and Jason Schulman Towards Freedom: The Theory and Practice of Democratic Socialism
- Works and Internet Archive of Rosa Luxemburg
- Ralph Miliband; Marcel Liebman. "Beyond Social Democracy"
- Democratic socialism, explained by a democratic socialist. Meagan Day for Vox. August 1, 2018.