Firdevsî
Za ostale upotrebe, v. Firdusi.
Firdevsî (fl. 15. vijek) bio je pjesnik, turkolog i historičar koji je živio u Osmanskom Carstvu i pripadao svestranom alevitsko-bektaškom redu.
| Uzun Firdevsî Firdevsî-i Rûmî | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1453. Edincik (Bandırma) |
| Smrt | Datum nepoznat (poslije 1512.) Mjesto nepoznato (Perzija ?) |
| Opus | |
| Jezik | Osmanski turski |
| Znamenita djela | |
| |
Puno važnih podataka o njegovom životu i djelima se nalazi u uvodu na arapskom u knjizi Süleymannâme, koji je Fuat Köprülü vidio u jednoj od istanbulskih knjižara[1]. Rođen je 1453. godine u Edinciku, kao sin Hadži Genek-bega[1]. Njegov pradjed Gazi Genek-beg je bio u službi rumskog sultana Alaedina (rexit 1220–1237) i pridružio mu se kada je Osman Gazi zauzeo Bilecik (1299.)[1]. Firdevsijevo djetinjstvo je prošlo u Edinciku. Obrazovao se u Bursi i u mladosti je pokazao interes za mnoge predmete poput vjerskih narativa, filozofije, poezije i medicine. Književno obrazovanje dobio je od pjesnika Melihîja, a sufističko obrazovanje od Abdullaha İlahija. Prema podacima koje smo dobili iz njegovih raznih djela, Firdevsi je proveo svoj život u Edinciku, Bursi, Manisi i okolini, a jedno vrijeme je živio u Istanbulu[1].
Godine 1472. je preveo Šahname perzijskog pjesnika Firdusija na turski jezik i poklonio je djelo Mehmedu Osvajaču. Rekavši da je Šahname dobro poznato djelo, sultan je predložio pjesniku da napiše knjigu o Solomonu (tur. Süleyman).
Firdevsi je pripremio Süleyman-nâme istražujući pisane izvore u Osmanskom Carstvu i Anadoliji. Poklonio je prvih šest tomova sultanu Mehmedu, koji mu je obećao nagradu na kraju djela, ali je Firdevsi nakon toga nastavio pisati djelo dok je sultan 1481. umro. Sultan Bajazid II je također tražio primjerak djela i zamolio ga da nastavi s radom. Stoga je Firdevsi posvetio 40 godina svog života pisanju Süleymannamea, a dugo vrijeme je proveo u Balıkesiru. Na kraju je svoje najvažnije djelo Süleymanname je poklonio sultanu Bajezidu, ali se knjiga nije svidjela sultanu. Zatim je Firdevsi pobjegao Horasan zbog satire (Şatrançnâme, napisano 1503. u Balıkesiru) o sultanu[1], mada po istragama, ispada da je bio u Istanbulu i nešto poslije 1512.[1]
Ne zna se gdje i kada je točno umro[1], najvjerovatnije u safavidskoj Perziji.
Njegovo pravo ime je Şerafeddin b. Hızır ili Şerafeddin Musa, ali je najpoznatiji po svom pseudonimima Firdevsî-i Rumi, Firdevsî-i Tavîl[1] i Uzun Firdevsi (tur. Uzun, dugi). Također se spominje nadimcima İlyas Firdevsî Çelebi ili Firdevsî-i Horasanî ili čak samo İlyas.
Napisao je oko 40 djela, uglavnom iz povijesti i književnosti[1]. Najpoznatije je Süleymanname, ali je također sastavljač knjige Velâyetnâme-i Hacı Bektâş-ı Velî, koja sadrži legende o životu hadži-Bektaš Velija. Prema njegovom razdoblju, koristio se vrlo jednostavnim jezikom[1]. Iako je vrlo dobro poznavao arapski i perzijski jezik, u svojim je djelima je se rađe služio turskim jezikom. Pazio je na točnost izvora koje je koristio pri pisanju svojih djela. Prema vlastitim riječima, smatra da su njegove priče autentične, njegovi članci jasni, a njegova kazivanja valjana. Više puta ističe da se u svojim spisima služi pouzdanim izvorima. Kupovao je sve knjige koje je mogao pronaći i stvorio bogatu knjižnicu. Tijekom dugih putovanja dao je neke od tih knjiga nositi konjima i angažirao je privatne službenike iz palače da ih sažmu kako bi lakše koristio izvore koje je koristio.
Njegova glavna djela:
- Süleymân-nâme-i Kebîr (Süleymannâme)
- Da’vet-nâme
- Firâset-nâme
- Münazâra-i Seyf ü Kalem
- Pend-nâme-i Eflâtun
- Silâhşôr-nâme (Müsellah-nâme)
- Satranç-nâme-i Kebîr
- Hayât-nâme
- Hakâyık-nâme
- Kutb-nâme
- Süleymân-nâme
- Teşhîsü’l-İnsân
- Vilâyet-nâme
- Hadîs-i Ahsen
- Tecnîsât-ı Süleymân
- Tâli’-i Mevlûd-ı Kebîr
- Kur’ân-ı Kerîm’den Tefe’üle Dâir Risâle
- Terceme-i Câmeşûy-nâme
- Terceme-i Hadîs-i Erbaîn
- (tr) TDV İslâm Ansiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfı İslâm Araştırmaları Merkezi. 1988–2013. s. v. Orhan F. Köprülü, Firdevsî, Uzun
