Enigma (časopis)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte Enigma (razvrstavanje).

"Enigma" je enigmatski list koji izlazi u Beogradu neprekidno od 7. VII. 1951. godine. S obzirom da je to list s uskospecijalizovanim sadržajem, njegovo dugogodišnje izlaženje, koje traje više od 60 godina, predstavlja svojevrstan rekord. Simbol lista je statua Rodenovog "Mislioca", koja je dugi niz godina bila štampana u zaglavlju naslovne strane.

Izdavači[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva dva broja "Enigme" bila su izdanje Ilustrovanog lista "Mlada snaga", od trećeg broja izdavač je bilo Omladinsko izdavačko preduzeće "Mladi borac", od 207. broja (1956) NIP "Jež", od 229. broja (1957) NIK "Omladina", a od 247. broja (1957) Enigmatski klub Beograd (EKB), koji je tada i osnovan. "Enigma" je kao njegov organ izlazila sve do broja 1301 (26. V. 1981) kada je list postao deo izdanja tadašnjeg OOUR-a "Večernje novosti" u sklopu RO "Borba", a EKB je i dalje uređivao enigmatski deo.

U impresumu prvog broja nije pisalo ime urednika, drugi je broj uredio Petar Stojanović, a od trećeg broja (15. VIII. 1951) pa do 1370. broja "Enigmu" je uređivao Vlasta Pavlović, (koji je umro 23. IX. 1982), što znači da je urednik bio više od 30 godina.

List kao enigmatska škola[uredi - уреди | uredi izvor]

Kroz list "Enigma" prošli su praktično svi enigmati koji su nešto značili u srpskoj, pa i jugoslovenskoj enigmatici na području tadašnjeg srpskohrvatskog jezika. To je bila svojevrsna enigmatska škola i tada su udareni temelji moderne i kvalitetne enigmatike. Pojavili su se prvi magični kvadrati 9x9 kao vrhunsko dostignuće, slogovni kvadrati 5x5, zatim novotarije: bele ukrštenice, skandinavke, osmosmerke itd, a pravila i kriterijumi za kreiranje zagonetki koji su tada ustanovljeni, uz izvesne dopune, važe i danas. Kvalitet zagonetki se brusio kroz mnogobrojne saradničke konkurse, na kojima je učestvovala većina vrhunskih enigmata iz tog vremena iz Srbije i van nje.

Iako je "Enigma" bila beogradski list, u jednom periodu više saradnika je bilo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego iz Srbije. Gradovi iz kojih su stizali i bili objavljivani radovi bili su: Banja Luka, Bihać, Mostar, Ogulin, Sarajevo, Slavonski Brod, Split, Vinkovci, Zagreb, Zvornik itd. Tzv. jezičke barijere nisu predstavljale nikakvu prepreku za zajednički rad, a sam broj 500 imao je radove štampane i ćirilicom i latinicom, bez obzira iz koje je republike bio autor. "Enigma" je bila jugoslovenski list u pravom smislu te reči.

U "Enigmi" su se počeli objavljivati prvi enigmatski rečnici, i to troslovni od maja 1952. godine, kompletan, i četvoroslovni, koji je samo delimično urađen.

Ratna "Enigma"[uredi - уреди | uredi izvor]

Za vreme NATO-bombardovanja izlazila je "ratna enigma", od broja 2064 (28. IV. 1999) do broja 2068 (29. VI. 1999). Od broja 2069. ponovo je izlazila redovna "Enigma". Ti brojevi su štampani na 32 stranice, samo s enigmatskim sastavima, bez posebnih zabavnih tekstova, kojih je ranije bilo u listu.

Rekord za Ginisa[uredi - уреди | uredi izvor]

Počevši od 10. III. 2000. godine Milan Šaban, dugogodišnji urednik u "Enigmi", na dve srednje strane lista objavljivao je neprekinutu ukrštenicu s ambicijom da kao najveća uđe u Ginisovu knjigu rekorda. Prema preseku učinjenom 1. juna 2011. godine objavljeno je 257 nastavaka s oko 25.500 reči i ukupnom površinom ukrštenice od oko 18 kvadratnih metara.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]