Arapska kaligrafija je vrsta rukopisa arapskog pisma na tečan način kako bi se prenio sklad i ljepota. Arapska kaligrafija je hibridni engleski termin. "Kaligrafija", preuzeta od grčkog jezika - kallos (ljepota) i graphe (pisanje) - doslovno se u zapadnoj percepciji shvata kao „lijepo (ruko) pisanje“ arapskog jezika. Unutar arapskog jezika transliterirana riječ Khatt (خط) izvedena je od "linija", "dizajn" i "konstrukcija". ^[1]

Prvobitno je bila namijenjena da pisanje učini jasnim i čitljivim, postepeno je postala islamska arapska umjetnost za tradicionalna i moderna djela. Tečnost arapskog pisma nudi beskonačne mogućnosti, čak i unutar jedne riječi, jer se slova mogu rastegnuti i transformirati na brojne načine kako bi se stvorili različiti motivi.

Arapsko pismo

Arapsko pismo se koristi u arapskom jeziku. Vjeruje se da je pismo nastalo oko 4. vijeka od pisma Nabatejaca. Najraniji sačuvani primjer arapskog pisma je kraljevski pogrebni natpis Nabatejaca koji datira iz 328. godine. Ima i mišljenja da je ovaj epitaf u suštini armenski, a da je najraniji sačuvani primjer arapskog pisma trojezični natpis na grčkom, sirijskom i arapskom koji datira iz 512. godine.

Sastoji se od 28 slova pisanih s desna na lijevo. Svako slovo se može napisati na četiri načina, u zavisnosti od toga gdje se slovo nalazi u riječi - kao početno, u sredini, na kraju i samostalno.^[2]

Arapsko pismo je drugi najrašireniji alfabetski sistem pisanja u svijetu (latinica je najraširenija). Prvobitno razvijeno za pisanje arapskog jezika, prenešeno je širom istočne hemisfere širenjem islama. Njegovo širenje dovelo je do prilagođavanja raznim jezicima kao što su perzijski, turski, španski i svahili. Danas su glavni stilovi kategorizirani u šest tipova.

Nematerijalna svjetska baština

Arapska kaligrafija
	Nematerijalna svjetska baština
	Saudijska Arabija, Alžir, Bahrein, Egipat, Irak, Jordan, Kuvajt; Liban, Mauritanija, Maroko; Oman, Palestina, Sudan; Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati; Jemen
Regija:	Azija
Godina upisa:	2021.
ID:	01718
Ugroženost:
Poveznica:	UNESCO

Arapska kaligrafija se smatra vrhunskim dostignućem muslimanske umjetnosti, sa višestoljetnom tradicijom, a njen utjecaj se može vidjeti u stvarima isklesanim od kamena i drveta do metala, keramike, stakla i tekstila.

Zbog zabrane slika u Kuranu koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti, čime su nastale slike od slova, tzv. kaligrami. U svojim ranim danima, kaligrafija je prvenstveno bila fokusirana na reprodukciju religioznog teksta, kao što su kuranski ajeti (stihovi iz Kurana) i nešto rjeđe hadisi (poruke poslanika Muhameda). Vremenom, kaligrafija je postepeno evoluirala u umjetničku formu, obuhvatajući širok spektar predmeta koji su se protezali izvan strogo vjerskih predmeta.^[3]

Oblici

Kufi kaligrafija predstavlja istaknuti umjetnički izraz unutar islamskog carstva, poznat po svojim ugaonim potezima, koji pretežno služe u svrhu prepisivanja kuranskih rukopisa. Ime je dobila po istoimenom gradu, smještenom 170 kilometara od iračke prijestolnice Bagdada, na ključnoj raskrsnici civilizacija – Putu Svile. Viševjekovna popularnost kufskog pisma doživjela je pad krajem 12. vijeka.
Tečni oblik (kurzivno pismo), se pojavilo radi potrebe lakšeg, bržeg i čitljivijeg pisanja i pristupačnosti većemu broj čitalaca.^[4]

Pravila kaligrafije

sve crte (pravci, lukovi) moraju biti cjelovite
svi omjeri moraju biti očuvani
sva slova ispisuju se prema odgovarajućim određenim crtama
crte su jednako zadebljane i zatamnjene
slova moraju biti takva da se mopogu ispisati prirodnim pokretom ruke^[5]

Tradicionalne tehnike koriste prirodne materijale. Trska i bambusova stabljika služe kao sredstvo za pisanje. Za mastilo se koristi mješavina meda, crne čađi i šafrana, a papir je ručno rađen i tretiran škrobom, bjelanjkom jajeta i stipsom. Moderna kaligrafija obično koristi markere i sintetičku boju. Boja u spreju se koristi za kaligrafite na zidovima, znakovima i zgradama. Koristi se i za umjetničko poboljšanje, kao što su rezbarenje mramora i drveta, vez i graviranje metala.

Arapska kaligrafija je upisano na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Saudijske Arabije, Alžira, Bahreina, Egipta, Iraka, Jordana, Kuvajta, Libana, Mauritanije, Maroka, Omana, Palestine, Sudana, Tunisa, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Jemena.^[6]

Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 16. on lajn zasjedanju koje je održano od 13. do 18. decembra 2024. god. u Asunciónu, Paragvaj.^[7]

Izvori

[1] Arapska kaligrafija kao tipografska vježba - ich.unesco.org, Pristupljeno, 27.12.2024(en)

[2] Arapsko pismo - Britannica, Pristupljeno, 27.12.2024(en)

[3] - Islamska kufska kaligrafija: Kako je način pisanja postao umjetnost - TRT BALKAN - Pristupljeno, 27.12.2024(en)

[4] Arapska kaligrafija - Prezi - Pristupljeno, 27.12.2024(en)

[5] Arapska kaligrafija privlači pažnju posjetitelja Međunarodnog sajma knjiga u Rijadu - Rijad (UNA/SPA) - Pristupljeno, 1.1.2025(en)

[6] UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u Jordanu - ich.unesco.org, Pristupljeno, 27.12.2024(en)

[7] UNESCO – Hena 27.12.2024(en)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]