1764

**1764. po kalendarima**
Gregorijanski	1764. (MDCCLXIV)
Ab urbe condita	2517.
Islamski	1177–1178.
Iranski	1142–1143.
Hebrejski	5524–5525.
Bizantski	7272–7273.
Koptski	1480–1481.
	Hindu kalendari
• Vikram Samvat	1819–1820.
• Shaka Samvat	1686–1687.
• Kali Yuga	4865–4866.
	Kineski
• Kontinualno	4400–4401.
• 60 godina	Yang Drvo Majmun; (od kineske Ng.)
Holocenski kalendar	11764.
	p • r • u
	Podrobnije: Kalendarska era

Ovo je članak o godini 1764.

Događaji[uredi | uredi kod]

Kronogram kojim potomci Sekelja obilježavaju Siculicidium.

7. 1. - Siculicidium - u Transilvaniji izvršen masovni pokolj Sekelja koji su na prevaru izvele trupe austrijske carice Marije Terezije pod izlikom gušenja vojničke pobune.
januar-april - Dositej Obradović je u Boki kotorskoj: nameravao je otići u Svetu goru, ali ga je bolest zaustavila, na proleće se vraća u Dalmaciju, sada u Golubić.^[1]
15. 2. - Osnovan St. Louis.
27. 2. - Papa osudio Hontheim-"Febroniusov" traktat "O stanju crkve i legitimnoj vlasti rimskog pontifika" protiv papskog apsolutizma u Nemačkoj - febronijanizam će ipak biti jak u nemačkim zemljama.
22. 3. - U Rusiji, dan. Ukrajini, ukinute oblasti Nova Srbija i Slavenosrbija, ulaze u okvir Novorosijske gubernije. Pukovi i dalje ostaju, npr. učestvuju ove godine u intervenciji u Poljskoj.^[2]
mart - Koliko je poznato, vladika Vasilije je od prošlog septembra kupio 14 parcela za Cetinjski manastir.^[3]
5. 4. - Britanski parlament donosi tzv. Zakon o šećeru koji uvodi nove poreze sjevernoameričkim kolonistima, izazvavši veliko nezadovoljstvo i zahtjev da se ukine "oporezivanje bez predstavljanja".
7. 5. - U Varšavi počinje konvokacioni Sejm za izbor novog poljskog kralja - ruske trupe su nadomak grada u korist Stanislava Ponjatovskog, opozicija je napustila zasedanje.

17. 6. - Ugarski sabor sazvan radi pitanja dugova iz Sedmogodišnjeg rata; anonimna knjižica zahtijeva da se plemstvo podvrgne plaćanju poreza i da vladar izdaje zakone bez privole sabora, što izaziva uzbuđenje.^[4] Ugarsko plemstvo se na saboru 1764-65 protivi svom oporezivanju.^[5] (dopušta samo trećinu zatraženog povišenja), Marija Terezija kreira za njih Orden Svetog Stefana. Veliki župan Srijema Balassa predložio da se slavonski urbar proširi na cijelu Ugarsku, ali sabor se ne želi miješati u nadležnost pojedine vlastele - a seljački nemiri su rasprostranjeni i veliki je broj žalbi. U Ugarskoj se "dosljednije provodi apsolutistička politika",^[6]^[7] Ugarski sabor neće biti sazivan do 1790, carica se patentima obraća pojedinačnim županijama.
7. 9. - Nakon prošlogodišnje smrti Augusta III, za novog poljsko-litvanskog kralja izabran poljski plemić Stanisław August Poniatowski, a čemu je značajno pomoglo njegova bivša ljubavnica, odnosno ruska carica Katarina Velika - vlada do 1795. i završne, Treće podjele Poljske.
15. 10. - "Kapitolska vizija": Edward Gibbon tvrdi da je ovog dana dobio ideju da opiše istoriju opadanja i propasti grada Rima, kasnije čitavog carstva (objavljena 1776-88).
16. 11. - Pontiac, vođa pobunjenih Indijanaca, se predaje britanskim vlastima; usprkos toga će se sukobi sa indijanskim plemenima, odnosno Pontiacov rat nastaviti još nekoliko godina.

"Primorski zidovi Dioklecijanove palače" *

Medijski sadržaji Split 1724 na Wikicommonsu.

Trajan Lalić ishodio dopusnicu od mletačkih vlasti za uvoz žita u ugroženi Dubrovnik, za šta je nagrađen spomen-pločom.
Prošle godine osnovani Šajkaški bataljon je dobio Regulament. Pokrajinska milicija u Banatu predana vojnoj upravi.^[8] Planiranje se osnivanje pojasa krajiških teritorija od Slavonije do Bukovine.^[9]
Hrvatski izaslanici traže mere protiv Srba tj. pravoslavlja.^[10]
Venecija u jednoj povelji konačno naziva Dubrovnik republikom umjesto komunom.^[11]
Kuga na Balkanu: "veći pomor" u Hercegovini, gotovo čitavo Ljubinje se iselilo u sela, ili u Trebinje gde nema kuge.^[12]
Holandski stručnjak Freemaut kanalizuje Brzavu u Banatu, ove godine je stigao do Konaka - oslobođen teren za intenzivnu poljoprivredu.^[13]
Robert Adam: Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia.
Zaharije Orfelin piše 1764-65 "Melodiju k proleću" a Jovan Rajić prevodi "Slovo o grješnom čelovjeku" i "Propovjedi ili slova o osuždeniji" Gedeona Krinovskog.^[14]

Historija naroda Jugoslavije II, Školska knjiga Zagreb, 1959
Istorija srpskog naroda, Četvrta knjiga, prvi tom, Srbi u XVIII veku, SKZ Beograd 1986 (IV-1), drugi tom (IV-2)