Tokom istorije Konak je zadržao svoje ime:
Konak 1425 – 1464. god. postojao je Keviskom komitatu, u čijoj su okolini imali svoje posede porodice de Hajm, de Itebe i de Kegera.
Posle 1716. god. pripadao je Konak Čakovačkom dištriktu i brojao 1717. svega 17 kuća. A 1773. god. verovatno usled seobe potiskih graničara u ove krajeve, bilo je već 76 kuća. Godine 1758, podignuta je pravoslavna crkva, a 1779. god. Konak je pripojen Novopećkom srezu Torontalskog komitata.
Od 1787. god. vode se srpske crkvene matične knjige.
Godine 1800. dobila je zagrebačka nadbiskupija Konak, u zamenu za hrvatska dobra. Biskup Maksimilijan Vrhovac dao je Konak u dar Iliji Petroviću, septeviru Stola Sedmorice, koga uskoro naseli sin mu Josif.
Godine 1804. podignuta je sadašnja crkva. Tih godina doselili se u Konak nešto malo Hrvata i više Nemaca, kojima vlastelin Josif Petrović podigne katoličku bogomolju (1816) posvećenu Svetom Josifu. Od 1816-1820. god. imao je Konak katoličku kuratiju.
Posle 1920. god. odselili su se Nemci iz Konaka. Na njihova mesta doselili su se Bugari iz Starog Bešenova, Regendorfa, Vinge i Lukačfalve. Oko 1836. god. bilo je ovde 53 cele podaničke sesije. Godine 1844. otvorena je bugarska rimokatolička škola. Godine 1827. bilo je 890 stanovnika, od kojih pravoslavnih 777, katolika 101, i Jevreja 3. 6. avgusta 1848. god. spalili su Srbijanci Konak. Od izbeglih Hrvata i Bugara vratili su se samo Bugari.
Godine 1862. podignuta je mala rimokatolička crkva posvećena Svetom Jovanu Krstitelju. A 1863. završio je Danijel Čolaković izradu ikonostasa srpske pravoslavne crkve.
U Konačkom ataru, severoistočno od sela, nalazi se močvarna polja „Šarud“, na kojoj je u srednjem veku postojalo naselje Šarudovar, koje je pripadalo Tamiškom komitatu. U Šarudu je 1330-1334. god. bila parohija. Godine 1438. dobila su braća Talovac bilo je četiri brata Šarud od „srpskog barona", čelnika Radiča i protoprevitera Bogdana.[1]
U naselju Konak živi 781 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (41,8 kod muškaraca i 42,4 kod žena). U naselju ima 383 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,60.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno.
- Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
|
|
Stanovništvo prema polu i starosti [4]
|
|
m |
|
|
ž |
| ? |
0 |
|
|
1 |
| 80+ |
11 |
|
|
18 |
| 75-79 |
23 |
|
|
19 |
| 70-74 |
29 |
|
|
32 |
| 65-69 |
31 |
|
|
54 |
| 60-64 |
32 |
|
|
30 |
| 55-59 |
17 |
|
|
33 |
| 50-54 |
26 |
|
|
29 |
| 45-49 |
44 |
|
|
27 |
| 40-44 |
42 |
|
|
32 |
| 35-39 |
45 |
|
|
37 |
| 30-34 |
26 |
|
|
35 |
| 25-29 |
19 |
|
|
19 |
| 20-24 |
25 |
|
|
17 |
| 15-19 |
42 |
|
|
28 |
| 10-14 |
33 |
|
|
45 |
| 5-9 |
24 |
|
|
32 |
| 0-4 |
13 |
|
|
26 |
| prosek |
41.8 |
|
|
42.4 |
Domaćinstva
Broj domaćinstava po popisima od 1948-2002.
| Godina popisa |
1948. |
1953. |
1961. |
1971. |
1981. |
1991. |
2002. |
| Broj domaćinstava |
467 |
517 |
510 |
434 |
421 |
410 |
383 |
|
Domaćinstva po broju članova po popisu od 2002.
| Broj članova |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 i više |
Prosečan broj članova |
| Broj domaćinstava |
94 |
121 |
63 |
68 |
27 |
8 |
- |
2 |
- |
- |
2.60 |
|
Domaćinstva
Broj domaćinstava po popisima od 1948-2002.
| Godina popisa |
1948. |
1953. |
1961. |
1971. |
1981. |
1991. |
2002. |
| Broj domaćinstava |
412 |
117 |
249 |
34 |
12 |
- |
411 |
|
Domaćinstva po broju članova po popisu od 2002.
| Broj članova |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 i više |
Prosečan broj članova |
| Broj domaćinstava |
59 |
246 |
98 |
8 |
- |
|
|
|
|
|
|
|
Stanovništvo prema delatnosti koju obavlja
| Pol |
Ukupno |
Poljoprivreda, lov i šumarstvo |
Ribarstvo |
Vađenje rude i kamena |
Prerađivačka industrija |
Proizvodnja i snabdevanje... |
Građevinarstvo |
Trgovina |
Hoteli i restorani |
Saobraćaj, skladištenje i veze |
| Muški |
235 |
165 |
- |
3 |
17 |
1 |
6 |
4 |
7 |
16 |
| Ženski |
136 |
76 |
- |
- |
24 |
- |
1 |
10 |
2 |
1 |
| Oba |
371 |
241 |
- |
3 |
41 |
1 |
7 |
14 |
9 |
17 |
| Pol |
Finansijsko posredovanje |
Nekretnine |
Državna uprava i odbrana |
Obrazovanje |
Zdravstveni i socijalni rad |
Ostale uslužne aktivnosti |
Privatna domaćinstva |
Eksteritorijalne organizacije i tela |
Nepoznato |
| Muški |
- |
- |
10 |
2 |
1 |
2 |
1 |
- |
- |
| Ženski |
- |
- |
2 |
10 |
10 |
- |
- |
- |
- |
| Oba |
- |
- |
12 |
12 |
11 |
2 |
1 |
- |
- |
Pravoslavna crkva u selu
Katolička crkva u selu
- ↑ Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). :
- ↑ Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu Feliks Mileker ISBN 86-85075-04-1:
- ↑ Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
- ↑ Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
- Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
- Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
- Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812 – 2009. g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani.
- Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do ulaska Banata u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.