Feliks Mileker

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Феликс Милекер)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Feliks Mileker
Biografske informacije
RođenjeSrećko - Feliks Mileker
14. januar 1858.
Vršac, Austrijsko carstvo
Smrt26. 4. 1942. (dob: 84)
Vršac
Obrazovanje
Zanimanjeučitelj, kustos, publicist
Opus
Književne vrsteistorija

Srećko - Feliks Mileker (14. januar 1858. Vršac26. april 1942. Vršac) je bio srpski učitelj, kustos, istraživač i publicista. Osnovnu i Građansku školu završio je u Vršcu, a 1873. odlazi u Segedin i upisuje se u Učiteljsku školu. Imao je samo jednog sina Rudolfa Milekera, koji je postao poznat vulkanolog i profesor univerziteta u Debrecinu.

Od 1878. godine je radio u Beloj Crkvi kao učitelj. Tu je službovao do 1883. godine, kada prelazi u Vršac. Godine 1885. povereno mu je vođenje Biblioteke, a 1894. postavljen je za kustosa Gradskog muzeja u Vršcu. Godine 1899. pozvan je u Budimpeštu na tečaj za rukovodioce muzeja, prvenstveno za rad u arheološkim zbirkama.

Mileker 1921. počinje sa objavljivanjem serije malih monografija o prošlosti Banata i njegovoj kulturnoj istoriji pod nazivom Banater Bücherei. Ove sveske su izdavane sve do 1942, a ukupno je objavljeno 73 broja, od kojih je sam Mileker napisao 59. Mileker je svoj prvi rad objavio 1879. godine pod naslovom Werscnetz im letztem Tiirken Kriege una Jakob Hennemann (Vršac za vreme poslednjeg turskog rata i Jakob Heneman). Od važnijih i ujedno obimnijih njegovih radova se ističu:

  • Povesnica slobodne kraljeve varoši Vršca (1886). Knjiga je objavljena u dva toma, istovremeno na tri jezika: srpskom, nemačkom i mađarskom, a izašla je povodom milenijuma Ugarske.
  • Délmagyarország régisegleletei a Honjoglalás elotti idökböl (Starine Banata do vremena zauzeća zemlje). To je iscrpan arheološki katastar, objavljen prvo u nastavcima u časopisu Történelmi és régészeti értesitö u vremenu od 1896. do 1906. godine.
  • Vattinai östelep (Praistorijsko naselje u Vatinu) objavljeno je 1905. godine.
  • Délmagyarország középkori fölarajza (Srednjovekovna geografija Banata). Ovo delo je takođe prethodno objavljeno u nekoliko nastavaka u Tört és rég. ért. a kao posebna knjiga u dva toma 1915. godine.
  • Letopisi opšina Podunavske oblasti - II banatski deo. Pančevo, 1929. str. 103-183.
  • Vorgescnicnte aes Banats (Praistorija Banata). Ova studija predstavlja sintezu Milekerovog rada na arheologiji. Objavljena je u četiri nastavka, u Starinaru od 1937. do 1940. godine. Poslednji deo o gvozdenom dobu je nedovršen u rukopisu.

Rezultati Milekerovih radova su na nivou svoga vremena i u skladu sa tadašnjim normativima i dostignućima nauke. Muzej koji je osnovao i vodio od samog početka pa do svoje smrti izgradio je kao istraživačku ustanovu sa bogatim zbirkama, naročito arheološkom koja zauzima značajno mesto na jugu Karpatskog basena, pa je stoga često u središtu pažnje arheologa širom Evrope.

Mileker je bio aktivan i veoma angažovan na više strana. Godine 1880. izabran je za redovnog člana Banatskog istorijskog i arheološkog društva u Temišvaru (Dél - magyarországi Történelmi és Regeszeti Társulat). Godine 1901. izabran je za redovnog člana Mađarskog numizmatičkog društva (Magyar Numizmatikai T á rsulat). Literarno društvo iz Temišvara, Arany János Társaság, izabralo je Milekera za svog člana zbog radova iz toponomastike, a on je iz ove oblasti održao pristupnu besedu. Takode je bio član Prirodoslovnog društva Banata u Temišvaru (Dél magyarországi Természet tudom ányi Társulat), član Mađarskog društva za antropologiju i arheologiju, a Mileker je i suosnivač Nemačkog udruženja za praistoriju (Deutsche Gesellschaft für Vorgeschichte) u Berlinu. Suosnivač je Nemačkog učiteljskog udruženja u Temišvaru, koje je osnovano 1909. godine. Iste godine je odlikovan i Ordenom Svetog Save IV reda, a 1928. dobija počasnu povelju Instituta u Štutgartu za uspešan razvoj Muzeja i Biblioteke, za arheološka i kulturno-istorijska istraživanja i objavljivanje radova o Banatu, kao i za publikovanje monografija mnogih mesta i pokretanje edicije Banater Bücnerei. [Nemačka akademija u Minhenu odlikovala je Milekera 1934. godine srebrnom medaljom za zasluge.

Na predlog Muzejskog odbora Senat grada Vršca proglasio je Milekera za doživotnog kustosa Gradskog muzeja i biblioteke u Vršcu, a Geteova zadužbina (Die Johann Wolfgang von Goethe - Stifung) u Vajmari posmrtno mu je dodelila 1942. godine nagradu Princ Eugen.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Dušan Belča, Javor Rašajski, Ivan Kalnak: Vršac forever, Vršac, 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]