Željko Jovanović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Željko Jovanović
Željko Jovanović


Mandat
23. prosinca 2011. – 11. lipnja 2014.
Prethodnik Radovan Fuchs

Mandat
2009. – 2011.
Nasljednik Vedran Mornar

Mandat
1990. – 1992.
Mandat
2007. – 2011.

Rođenje 26. studenoga 1965.
Rijeka
Politička stranka Socijaldemokratska partija Hrvatske

Željko Jovanović (Rijeka, 26. studenoga 1965.) je hrvatski političar i liječnik, najpoznatiji kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta hrvatskoj vladi premijera Zorana Milanovića.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovnu i srednju školu je završio u Rijeci. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci 1990. godine. Dve godine je bio predsednik Fakultetskog odbora saveza studenata, a poslednju godinu i prorektor-student. Do 1991. godine stažirao je u Domu zdravlja u Rijeci. U to vreme je bio i nastavnik na zameni iz biologije i hemije u Prvoj hrvatskoj riječkoj gimnaziji. U vreme Rata u Hrvatskoj bio je u dva navrata lekar i voditelj saniteta 133. bojne brigade Hrvatske vojske. Na Medicinskom fakultetu magistrirao je 1995. godine iz područja kliničke patofiziologije. Do 1997. godine bio je doktor u timu Ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Rijeci. Od 1997. do 2006. godine, prvo kao stručni saradnik, pa voditelj razvoja proizvoda te direktor vanbolničnog programa, je bio u hrvatsom predstavništvu švajcarske kompanije za zdravstveno osiguranje Hofman La Roš (F. Hoffmann-La Roche). Četiri godine, do 2004., bio je predsednik riječkog odbora za borbu protiv bolesti ovisnosti.

U Rijeci je 2005. godine doktorirao na Medicinskom fakultetu internu medicinu i magistrirao na Ekonomskom fakultetu na polju marketinga. Usavršavao se na programima londonske poslobne škole (2003.) i francuskog INSEAD-a (2004.) na područjima marketinga i menadžmenta. Bio je predsednik upravnog odbora Doma za starije osobe u Rijeci od 2001. do 2009. godine i predsednik nadzornog odbora riječke televizije od 2005. do 2008. godine. Tri godine, do 2007., bio je odgovorna osoba za praćenje nuspojava lekova u predstavništvu američkog Dženeral elektrik heltkera (General Electric Healthcare) u Hrvatskoj. Posle dve godine bio je direktor razvoja tržišta u predstavništvu američke farmaceutske kompanije Šering Plau(Schering-Plough) u Hrvatskoj.

Bio je član uredništva časpisa Hrvatskog lječničkog zbora „Medicina“ iz Rijeke od 2002. do 2006. godine. Posle 2005. godine bio je spoljni saradnik na kolegiju Osnove marketinga na Ekonomskom fakultetu u Rijeci (do 2010.) i na kolegiju Marketing i lekovi na Medicinskom fakultetu u Rijeci (do 2011.). Bio je asistent na Katedri za farmakologiju Medicinskog fakilteta iz Osijeka u nastavnoj bazi u Opatiji od 2007. do 2011. godine. Od 2011. godine je docent u naučnom području biomedicine i zdravstva (naučno polje medicinske nauke, naučna grana farmakologija i toksikologija) na Katedri za farmakologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Osijeku.

Autor i koautor je 50-ak kongresnih saopštenja, stručnih i naučnih radova i poglavlja u knjigama iz područja kliničke medicine, farmakologije, farmacije i menadžmenta. Član je Hrvatske lječničke komore, Hrvatskog društva za debljinu i Hrvatskog društva za kliničku farmakologiju. Dobitnik je nagrade Rektora Univerziteta u Rijeci za najboljeg studenta 1990. godine.

Oženjen je i otac jednog deteta.

Politička karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Zastupnik je u prvom sazivu Hrvatskoga sabora od 30. svibnja 1990. do isteka mandata 1992. U Domovinskome ratu sudjelovao je kao liječnik od 1993. do 1994. Radi potreba ambulante 133. brigade HV-a u Otočcu mobiliziran je ponovno od 4. studenoga 1994. do 15. siječnja 1995., a kao liječnik riječke Ustanove za hitnu pomoć aktivno je sudjelovao u izvlačenju ranjenika iz bolnice u Gospiću za vrijeme Oluje, nakon čega se zaposlio u timu hitne pomoći. Od 1997. više je godina radio kao stručnjak na vodećim mjestima u različitim farmaceutskim tvrtkama. Od 1993. član je riječkoga Gradskoga vijeća, a od 2009. do 2011. je bio zamjenik riječkoga gradonačelnika.

U šestom saborskom sazivu bio je SDP-ov zastupnik, predsjednik nacionalnoga vijeća za praćenje provedbe nacionalnoga programa suzbijanja korupcije, član odbora za zdravstvo i socijalnu skrb, odbora za predstavke i pritužbe i odbora za međuparlamentarnu suradnju, a bio je i zamjenik člana saborskog izaslanstva u zajedničkom parlamentarnom odboru RH i EU. Nakon parlamentarnih izbora za sedmi saziv hrvatskog sabora na kojima pobjeđuje SDP Željko Jovanović 23.12.2011. biva izabran za ministra znanosti obrazovanja i sporta.

Mandat mu je obilježilo nastojanje da se u hrvatske škole uvede novi "Kurikulum zdravstvenog odgoja" - koji je izazvao kritike iz strane katoličkih i konzervativnih krugova. On je uveden u školskoj godini 2012/13. ali sljedeće godine ukinut odlukom Ustavnog suda zbog formalno-pravnih nepravilnosti prilikom donošenja odluke. Jovanović se također isticao javnim zalaganjem za "čišćenjem" hrvatskog sporta od korupcije i organiziranog kriminala, a zbog čega je došao u sukob sa jednim od hrvatskih nogometnih čelnika Zdravkom Mamićem, koji je pri tome kao jedan od argumenata navodio i Jovanovićevo etničko podrijetlo.

Kada je na proljeće 2014. hrvatski ministar financija Slavko Linić došao u sukob sa premijerom Milanovićem, Jovanović je bio jedini istaknuti član riječkog SDP-a koji se opredijelio protiv Linića, a za Milanovića. Usprkos toga je nakon Linićevog izbacivanja iz SDP-a smijenjen u Milanovićevoj rekonstrukciji vlade, zajedno sa pro-linićevskim Rajkom Ostojićem.

Privatni život[uredi - уреди | uredi izvor]

Govori engleski jezik, a hobiji su mu rukomet, glazba i film.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]