Vjenceslav Novak
| Vjenceslav Novak | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 11. rujna 1859. Senj, Hrvatska |
| Smrt | 20. rujna 1905. Zagreb, Hrvatska |
| Književni period | realizam |
Važnija djela | |
Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. - Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog[1].
Životopis[uredi | uredi kod]
Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka[1].
Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:
U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.
– Posljednji Stipančići, II.
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.
Djela[uredi | uredi kod]
- Romani:
- Pavao Šegota
- Posljednji Stipančići
- Dva svijeta
- Podgorka
- Tito Dorčić
- Pod Nehajem
- Nikola Baretić
- Pripovijetke:
- Iz velegradskog podzemlja
- Nezasitnost i bijeda
- U glib
- Pripovijest o Marcelu Remeniću
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 [1] Arhivirano 2007-12-28 na Wayback Machine-u (bez naziva). Podatci o Novaku iz HRT-ova arhiva
- "Vjenceslav Novak Arhivirano 2016-09-04 na Wayback Machine-u" na knjiga-online.net
- Biografija - Hrt.hr Arhivirano 2007-12-28 na Wayback Machine-u
- «Vjenceslav Novak». l'Enciclopèdia. Barcelona: Grup Enciclopèdia Catalana.
