Vera Stein Ehrlich
| Vera Stein Ehrlich | |
|---|---|
 Na slici su (sa lijeva na desno): Beno Stein, Aleksandar Savić, Dora Rosner, Vera Stein Ehrlich, Ina Jun-Broda, Fric-Miroslav Jun i Julija Weiner. | |
| Rođenje | Vera Ehrlich 4. 10. 1897. Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 31. 8. 1980. (dob: 82) Zagreb, SFR Jugoslavija |
| Počivalište | Mirogoj, Zagreb |
| Prebivalište | Visoka ulica 10, Zagreb |
| Nacionalnost | Jugoslavenka |
| Etnicitet | Židovka[1] |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Zanimanje | antropologinja, socijolog |
| Suprug/a | Beno Stein |
| Roditelji | Adolf i Ida Ehrlich |
| Rodbina | Ina Jun-Broda (sestra) Herman Ehrlich (djed) Aleksandar Savić (nećak) Hugo Ehrlich (stric) Mira Klobučar (tetka) |
Vera Stein Ehrlich (Zagreb, 4. 10. 1897 - Zagreb, 31. 8. 1980), jugoslavenska socijalna antropologinja i izdanak poznate zagrebačke porodice Ehrlich. Dala je značajan znanstveni prilog antropologiji u SR Hrvatskoj.
Biografija[uredi | uredi kod]
Vera Stein Ehrlich je rođena 4. 10. 1897 u uglednoj zagrebačko-židovskoj porodici Ehrlich od oca Adolfa i majke Ide Ehrlich.[1] Odrasla je u Zagrebu uz mlađu sestru Inu. Studirala je pedagogiju i psihologiju u Berlinu i Beču.[2] Sa 19 godina počela je objavljivati radove o psihološkim i pedagoškim problemima. U desetljeću pred Drugi svjetski rat objavila je knjige o problematici odgoja djece i omladine (1933, 1934, i 1936 godine). U sklopu petnaestak studija tih godina je pisala o metodama i značenju crtanja te o knjigama za djecu, a rad o utjecaju bolesti na karakter djeteta je rezultat suradnje s suprugom dr. Benom Steinom. U to doba bavila se posebno individualnom psihologijom, vjerojatno i pod utjecajem dostignuća austrijskog psihologa Alfreda Adlera, kome je pisala nekrolog u glasilu Bogoštovne izraelske općine Zagreb "Židov". U tom se istom razdoblju Vera je počela zanimati i problemom položaja žena u tadašnjem jugoslavenskom društvu. Bila je među prvima koji su te probleme počeli razmatrati znanstveno, da bi potakla promjenu politike, pravnih normi i odnosa društva prema ženi, da bi jugoslavenske žene istrgnula iz položaja člana društvene zajednice drugoga reda. Isto tako je proučavala aktivnosti žena u privredi. Pisanjem je poticala njihovo aktiviranje u društvu, te se borila za njihovo pravo glasa. Već 1935 godine svojim je radovima isticala uspjehe feminističkog pokreta. Zanimao ju je proces oslobođenja žena od tutorstva muškarca koji su im još uvijek pravno bili nadređeni. Bio je to logičan slijed širenja njezina interesa. Obespravljenost i nezaštićenost žene u tadašnjem konzervativnom patrijarhalnom društvu motivirala je, na nepravde senzibilnu Veru, na istraživački i prosvjetiteljski rad. Proučavala je život seoskih obitelji i međugeneracijske odnose. Psihološka analiza životnih situacija uvodila ju je u područje socijalne antropologije. Tada je već izradila anketu s pitanjima koja su joj omogućavala uvid u društvenu situaciju u seoskim sredinama. Uz to je omogućavala su joj analizu statusa žene i međuodnosa članova porodice i obitelji. Anketu je odaslala mnogobrojnim suradnicima na prostoru Kraljevine Jugoslavije. U vrijeme samog početka Drugog svjetskog rata dobila je odgovore iz 300 sela.[3]
Do početka Drugog svjetskog rata pripadala je grupi naprednih jugoslavenskih intelektualaca. Nakon Aprilskog rata tj. po okupaciji Kraljevine Jugoslavije prebjegla je u Split, gdje se 1942 aktivno uključila u Narodno oslobodilački pokret/borbu (NOB). Tijekom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) tj. Holokausta, ustaše su ubile Verinog supruga Benu Steina i nećaka Aleksandera Savića.[1] Nakon rata doktorirala je kulturnu antropologiju na američkom Berkeleyu, gdje je ujedno od 1952 do 1960 predavala antropologiju Hrvata i Južnih Slavena.[2][3] U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) bila je bliska suradnica američkog antropologa Alfreda L. Kroebera.[2] Suradnju s njime, kao i sa isto tako značajnim američkim znanstvenikom Robertom Lowiem, smatrala je važnim poticajem i pomoći njezinu izrastanju u vrsnu socijalnu antropologinju. Smatrala je presudnim njihov utjecaj na njezino prihvaćanje antropoloških spoznaja kojima se približavala već i ranije u svom prijeratnom proučavanju. Povratkom u SFR Jugoslaviju predavala je socijalnu antropologiju na Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu. Bavila se istraživanjem položaja žene u tradicijskim društvima i preobrazbom seoske obitelji. Vera je u poslijeratnim radovima razrađivala faze evolucije odnosa i strukture seoskih obitelji, analizirala je primjere kolektivizma kao indikativne faze predindividualističkih procesa u južnoslavenskom društvenom miljeu. Prema individualnom i socijalnom ponašanju definirala je regionalni tradicijski kulturni kompleks. Uočavala je i promjene u "plemenskom" društvu planinskih predjela SFR Jugoslavije. Analizirala je vrednote i njihovo valoriziranje od strane društvene grupe, odnosno indicije međukulturnih utjecaja. Međugeneracijski odnosi, transformacije porodice, promjene shvaćanja i ponašanja grupe i pojedinca, bili su stalno u njezinu interesu ko i fenomen autoriteta. Njezina dva djela, "Porodica u transformaciji" iz 1964 i "U društvu s čovjekom" iz 1968, su sve do danas posebnost u etnološkoj i sociološkoj literaturi. Korišteni su kao udžbenici na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sarajevu, a zatim i u Nizozemskoj, SAD-u i Engleskoj, gdje je u nekoliko navrata bila gost profesor na katedrama za sociologiju. Uz proučavanje odnosa među spolovima u patrijarhalnim seoskim sredinama, Vera je razmatrala i institut nevjenčanih brakova. Njezine analize su u kontekstu zbivanja u rodovskim zajednicama, pa su je dovele do zaključaka o regionalnoj "kulturnoj klimi".[3]
Vera je izvanredno dobro poznavala međuljudske i obiteljske odnose na velikom dijelu jugoistočne Europe, ali i karakteristike življenja drugih autohtonih kultura, kako je znala govoriti: od Arktika do Antarktika. To široko znanje koristila je i u kompariranju problema i procesa promjena. Kao pasionirana proučavateljica svakom je prilikom bilježila podatke. Posljednjih dvadeset godina života provela je u SFR Jugoslaviji i većinom se posvetila proučavanju procesa u ruralnom kulturnom miljeu SR Hrvatske i širim susjednim planinskim područjima. S godinama sve je rjeđe bila prisutna na znanstvenim skupovima, posljednje predavanje na simpoziju o zadruzi odslušala je u američkom Bloomingtonu 1973 godine. No, i dalje je bila aktivna u stručnim društvima, ponajprije u komisiji za unapređenje razvitka obitelji i za rješavanje socijalnih problema žena u SR Hrvatskoj. U njezinom zagrebačkom stanu, u Visokoj 10, posjećivali su je kolege iz raznih zemalja, ali i mnogi njezini zagrebački prijatelji kao npr. sociolog Rudi Supek, etnologinja Marijana Gušić i drugi. Voljela je raspravljati o problemima struke i mladima prenositi svoja znanja. Ponosila se da je 1979 godine prva dobila nagradu SR Hrvatske Kata Pejnović za znanost.[3]
Vera Stein Ehrlich je umrla 31. 8. 1980 godine u Zagrebu. Pokopana je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj u porodičnoj grobnici.[4]
Djela[uredi | uredi kod]
- Kolektivni rad u savremenoj školi, Minerva, 1933
- Metoda Montessori u školi, Minerva, 1934
- Individualna psihologija u školskoj praksi, Minerva, 1934
- Današnje dijete : problemi savremenog odgoja, Izdanje Atlas nakladnog zavoda, 1936
- Porodica u transformaciji : studija u tri stotine jugoslavenskih sela, Naprijed, 1964
- U društvu s čovjekom : tragom njegovih kulturnih i socijalnih tekovina, Naprijed, 1968
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Jaša Romano, 1980, str. 491
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Ehrlich-Stein, Vera. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 12. 10. 2015
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Etnološka tribina (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Vesna Čulinović-Konstantinović; Vera Stein Erlich (In memoriam); stranica 275, 276, 277; broj 24, vol. 31, prosinac 2001, Zagreb.
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Vera Stein Ehrlich, Mirogoj Ž-924-ARKVEL-10
Literatura[uredi | uredi kod]
|
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
