Stepan Bandera

Izvor: Wikipedia
Stepan Bandera

Stepan Bandera (1.1.1909. - 15.10.1959.) je bio ukrajinski ekstremni nacionalist, terorist, kvisling i na kraju agent zapadnih tajnih službi [1] (MI6, CIA, BND [2]). Stanovništvo zapadne Ukrajine ga smatra herojom koji se borio za ukrajinsku nezavisnost dok je za stanovnike istočne Ukrajine, Rusije, Poljske, zapadne evrope i jevrejske organizacije [3] on bio ratni zločinac koji je organizirao etničko čišćenje i masovna ubojstva Poljaka i Jevreja. [4]

Rani život[uredi - уреди]

Stepan Bandera se rodio 1.1.1909. godine u mestu Starij Ugriniv, na području Austro-Ugarske provincije Galicija. Njegov otac je bio grkokatolički sveštenik, a majka mu je također došla iz slične obitelji. Osnovnu školu je završio u mestu Strij koji je nakon političkih promena postao deo Poljske. Pokušaj da upiše ukrajinski fakultet na području Čehoslovačke je propao zbog Poljske zabrane, tako da upisuje fakultet u Lavovu 1928. Već tijekom srednje škole Bandera je postao član ukrajinskih desničarskih organizacija tako da već 1933. u svojoj 24 godini postaje na području Galicije šef terorističke Organizacije Ukrajinskih Nacionalista koja je vršila terorističke napade na Poljake, ali prije svega Ukrajince koji nisu podržavali njihovu "borbu". Već sljedeće godine Stepan Bandera je uhapšen zbog ubojstva poljskog ministra unutrašnjih poslova i osuđen na smrt samo da bi potom kazna bila pretvorena u doživotni zatvor.

Zločinac[uredi - уреди]

Nakon Hitlerovog napada na Poljsku 1939. godine Bandera je oslobođen iz zatvora i počinje raditi za Treći Rajh pa tako već u novembru 1939. godine organizira prvu ukrajinsku vojnu jedinicu od 800 dobrovoljaca. Nakon što Nemci osvoje dio Ukrajine povodeći se Pavelićevim primjerom Stepan Bandera proglašava 30.6.1941. godine u Lavovu nezavisnu ukrajinsku državu s završetkom proglasa koji glasi:Slava pobedničkoj Nemačkoj armiji i njenom velikom vođi Adolfu Hitleru dok su istovremeno bacani leci s pozivom na ubijanje Rusa, Poljaka, Mađara i Jevreja ili kako je to u njima pisalo:Narode shvati ! Moskva, Poljska, Mađarska, Jevreji - to su neprijatelji ! Moramo ih eliminirati. U toj novoproglašenoj državi Bandera je trebao biti predsednik, Stetsko premijer, a od Gestapoa obučen Lebed ministar sigurnost. Tijekom svog kratkog postojanja dvije vojne jedinice osnovane od Bandere uz punu nemačku pomoć će sudjelovati u pokolju Poljaka i Jevreja na području Lavova gdje će u samo tri dana od njihovih ruku biti ubijeno oko 7.000 Jevreja i 3.000 educiranih Poljaka, a potom će nastaviti vršiti svoje pokolje u drugim ukrajinskim gradovima i potom onaj sovjetskih ratnih zarobljenika na području današnje Belorusije. Pošto Banderove proglašavanje nezavisne države, a potom i izbijanja međusobne borbe ukrajinskih frakcija (Banderova je bila za nezavinost odmah, a Melnikova za čekanje) za vlast nisu bile u skladu s Hitlerovim planovima on sam je postao "uvaženi gost" U Berlinu 5.7.1941. godine, a pošto je odbio sklopiti mir s drugom ukrajinskom frakcijom i opozvat proglas od 30.6.1941. Bandera tamo ostaje duže vreme dok Melnikova grupa dobiva sve važnije administrativne poslove tijekom Nemačke okupacije [5] . Bez obzira na hapšenje rukovodstva Banderine frakcije početkom jula 1941. njegova vojna ruka će se nastaviti boriti i vršiti pokolje zajedno s Nemcima još duže od godine dana.

Druga faza[uredi - уреди]

Na sjednici rukovodstva Banderove frakcije u aprilu 1942. donosi se odluka o stvaranju Ukrajinskih vojnih snaga i borbi protiv Moskve dok je pozicija Nemačke prema Ukrajini bila samo kritizirana što se neće mjenjati do nemačkog poraza u bitki za Staljingrad kada u februaru 1943 Organizacija Ukrajinskih nacionalista poziva na rat protiv Nemaca. Ta faza navodne ozbiljne borbe s Nemcima Banderovog pokreta traje oko godinu dana do postizanja sporazuma po kojemu će njegova frakcija dobiti oružje i svu potrebnu opremu za borbu protiv Crvene Armije. U vreme tog dogovora Ukrajinska ustanička armija koja je na početku bila koalicija raznih strana je sada potpuno pod kontrolom Banderove grupe pošto su njegovi članovi ako je verovati umjerenim Ukrajincima elimirali zapovjednike drugih političkih grupa. Uspjeh tih vojnika-kvislinga i stvarnost navodne borbe s Nemcima je takva da Nemačka štampa u jesen 1944. glorificira "Ukrajinske borce za slobodu" u doba kada je Stepan Bandera pušten iz logora gdje je imao specijalni status (septembar 1944), ali ubrzo potom se "skriva" jer ponovno odbija surađivati s drugim ukrajinskim političkim opcijama. Istovremeno s svojom borbom za nezavisnost nakon što na teritoriji pod njihovom kontrolom nije ostalo više Jevreja 1943. godine Banderova paravojska pod zapovjedništvom "ministra sigurnosti" počinje vršiti etničko čišćenje Poljaka koja će po Poljskoj procjeni do kraja 1944. odnesti između 80.000 i 100.000 života. Nakon oslobađanja zapadne Ukrajine od strane SSSRa njegove paravojne jedinice opremljene putem opreme dobivene izbacivanjem iz aviona putem padobrana počinju voditi partizanske akcije protiv crvene armije u čemu ih neće sprečiti niti propast Trećeg Rajha pošto tada počinju raditi za SAD i CIAu to jest dobivati oružje od njih. U toj kolaboraciji s SADom i Velikom Britanijom Banderina organizacija će biti najaktivnija od svih drugih sličnih organizacija [6] , bez obzira što je gotovo odmah to jest početkom 1946. godine dobila status grupe koja napada druge ukrajinske protusovjetske grupacije. [7]

SAD i Velika Britanija[uredi - уреди]

Ubrzo po završetku Drugog svetskog rata dolazi unutar Banderove grupe do opće svađe oko načina rada. Stepan Bandera je zahtevao diktatorske ovlasti u stilu jedna partija, jedna država, jedna vjera, jedan vođa - Stepan Bandera čemu su se protivili ostali. Dok je od pitanje jedne vjere sam Bandera odustao zbog prevelikog otpora po ostalim pitanjima je pobjedio [8] . U tim frakcijskim borbama glavni poraženi je bio dotadašnji "ministar sigurnosti" Mikola Lebed koji uspeva zadržati kontrolu nad "vanjskom politikom", ali po CIA procjeni Bandera osvaja sve ostalo (80 % članstva i "vojske" na terenu). Po američkim podacima iz 1947. godine o stanju na terenu članovi te njegove paravojske koja se bori protiv Sovjeta su pre svega bili iz Banderove frakcije, ali je među njima bilo i pripadnika Slovačkih kvislinga i SS jedinica (pored ostalih i Waffen SS). Osim upitni sposobnosti regrutiranja na terenu u Ukrajina za paravojsku regrutiranje se vršilo u kampovima za ratne zarobljenike na području okupacijskih zona zapadnih saveznika. Bandera koji se smjestio u Minhenu je u dogovoru s CIA ta regrutiranja u kampovima vršio putem bivšeg SSovca Antona Eichnera [9] . Svi zahtjevi SSSRa za izručivanje ratnih zločinaca iz Banderove grupe su bili odbijeni, ali zahtjev za njegovo izručenje je bio prihvaćen samo što ga nisu "uspjeli naći", bez ozbira na činjenicu da je CIA imala svog agenta u "njegovoj grupi" [10] . Na kraju frakcijska podjela Banderove grupacija je rezultirala i s savezničkom podjelom tako da CIA padržava Lebeda od 1947. godine nasuprot po njihovoj procjeni krvoločnog Bandere dok Velika Britanija to jest MI6 podržava njega. Ta zapadna podjela u podršci će trajati sve do 1954. godine kada i London diže ruke od Bandere, a potom se tri godine kasnije dolazi do zaključka da svi Banderovi ljudi u Ukrajini u stvarnosti rade za SSSR]]. Odbačen od obje tadašnje zapadne velesile Stepan Bandera se 1956. godine okreće Italiji i SR Nemačkoj koje ga također odbijaju iako mu SR Nemačka i dalje dava imunitet za kriminalne radnje koje on ili njegova grupa rade na njenom teritoriju (otmice i falsificiranje) [11] . Kada u svom zadnjem životnom pokušaju Bandera zamišlja novu operaciju i za promenu dobiva 1959. godine blagoslov SR Nemačke SSSR će biti dosta njega i njegove fašističke organizacije tako da ga sovjetski agent 1959. godine kratkov vreme pre početka operacije. Američki konzul u Minhenu smrt Stepana Bandere je pozdravio rječima:"Mnogi ukrajinske emigranti ne žale zbog njegove smrti zbog njegovog "teškog" načina rada s političkim protivnicima" [12]

Planovi etničkog čišćenja[uredi - уреди]

  • Pozdravili ste Staljinov dolazak u Lavov s cvijećem, a mi ćemo postaviti vaše glave pod Hitlerove noge -letak bacan 1941 u Lavovu (po pitanju Jevreja).
  • Ja potpuno shvatam štetnu ulogu Jevreja koji su pomogli Moskvi da porobe Ukrajinu. Zbog toga podržavam uništenje Jevreja i primenu Nemačkih načina njihovog istrebljivanja - Banderov premijer Stepko tijekom jula 1941.
  • Narode shvati ! Moskva, Poljska, Mađarska, Jevreji - to su neprijatelji ! Moramo ih eliminirati - letak 1941. U Banderovoj ideologiji pojam Rus ili Rusija je zamjenen s Moskva ili Moskovljani.
  • Očistiti revolucionarni teritorij od Poljaka, tako da Poljska ne može tvrditi da je istočna Galicija njen teritorij - ministar sigurnosti Lebed nakon Staljingradske bitke 1943. godina kada je postalo jasno da Hitler gubi rat

Sličnost s Ustašama[uredi - уреди]

Bandera i njegov pokret su od samih početaka bili uspoređeni s Pavelićem i Ustašama tako da ih je u svom izvještaju nemačka vojska 1939. godine izjavila:"OUN može biti najbolje uspoređen s hrvatskim Ustašama" [13], dok je plan i jednih i drugih bio identičan to jest stvaranje etnički čiste države.

Sadašnjost[uredi - уреди]

Današnja reputacija Stepan Bandere je kao i reputacija drugih kvislinga u novostvorenim državama više no kontroverzna po svakom pogledu. Dok ga s jedne strane nacionalisti u zapadnoj Ukrajini slave kao nacionalnog heroja u borbi za nezavisnost protiv svih totalitarnih režima zaboravljajući pri tome masovne pokolje koja je vršila njegova paravojska u ime etnički čiste Ukrajine, a nekad i samo u ime "vrhovnog nepogrešivog vođe" protiv Ukrajinaca koji se nisu slagali s njegovom politikom, za s druge strane sve ostale on je ništa više od običnog ratnog zločinca. U toj kontroverznoj situacija koja je vrlo dobro poznata u Hrvatskoj prema odnosu ka Ustašama Bandera vrlo dobro prolazi pošto praktički svi veći zapadni ukrajinski gradovi danas imaju ili ako ništa drugo dižu spomenike njemu [14] [15]. Rasprava o Stepanu Banderi je dostigla i najviši državni vrh kada ukrajinski predsednik Viktor Juščenko]] čija obitelj potiče iz istih ukrajinskih kvislinških krugova posljednjeg dana svog mandata daruje posmrtno Banderi status heroja Ukrajine što je osuđeno od Evropske unije i Rusije dok stanovništvo istočne Ukrajine je izašlo na ceste i palilo njegove slike [16]. Ta kontroverzna titula će na kraju nakon dužeg sudskog procesa biti 12.1.2011. godine poništena [17]

Izvori[uredi - уреди]

  1. LIFE 7.9.1962 str 70
  2. Who Was Stepan Bandera?
  3. Wiesenthal Center Blasts Ukrainian Honor For Nazi Collaborator
  4. Torches Lit Ukrainian Nationalists Celebrate an Inconvenient Hero
  5. Hitlers shadow str.82
  6. Hitlers shadow str.82
  7. Hitlers shadow str.82
  8. Hitlers shadow str.82
  9. Hitlers shadow str.87
  10. Hitlers shadow str.87
  11. Hitlers shadow str.91
  12. Hitlers shadow str.93
  13. Poland Holocaust:ethnic strife, collaboration with occupying forces... by Tadeusz Piotrowski str 207
  14. Hero of Ukraine Splits Nation, Inside and Out
  15. Omer Bartov:vanishing traces of Jewish Galicia in present-day Ukraine str 137
  16. Hero of Ukraine Splits Nation, Inside and Out
  17. Hero of Ukraine Prize to Wartime Partisan Leader Is Revoked

Vanjske veze[uredi - уреди]