Organizacija Ukrajinskih Nacionalista

Izvor: Wikipedia
Simbol OUN-M

Organizacija ukrajinskih nacionalista (ukr. Organіzacія Ukraїnsьkih Nacіonalіstіv) ili skraćeno OUN je bila politička organizacija Ukrajinaca stvorena poslije Prvog svjetskog rata. Glavni cilj organizacije je bio etnički čista i nezavisna ukrajinska država.

Borba za takvu družavu je vođena prvo terorističkim putem, prvo protiv države Poljske, od 1939. i kasnije protiv Poljaka i SSSR, a od 1942. protiv Poljaka, sovjetskih partizana i Nijemaca. U sklopu te borbe, činjeni su masovni zločini protiv civila od svih zaraćenih strana. OUN se posebno okrivljuje za ubijanje Poljaka u zapadnoj Ukrajini.

Nastanak[uredi - уреди]

Nakon prvog svetskog rata kada Poljska dobiva Galiciju ona počinje na tom području voditi sistem represije i asimilacije što dovodi do osnivanja mnogih na početku manjih ukrajinskih nacionalističkih organizacija. Na kraju spajanjem više njih Ukrajinci 1929. godini osnivaju tajnu organizaciju pod nazivom Organizacija Ukrajinskih Nacionalista (OUN). OUN se suprotstavila Poljacima vršeći terorističke napade na poljske političare i generala kao i razne sabotažne akcije. kao što je bilo spaljinje poljskih imanja, ali i ubijanja civila kako bi "svoje područje" očistili od Poljaka koji tamo žive vekovima. Istovremeno s ratom protiv Poljske OUN je pokrenuo i rat protiv SSSRa, kao i običnih Ukrajinaca koji nisu težili istim političkim ciljevima. U međuratnom razdoblju največi uspjeh OUNa postaje ubojstvu poljskog ministra unutrašnjih poslova, a onaj poljsko-sovjetske strane ubojstvo vođe OUN i smještanje ostalih važnih osoba kao Stepana Bandere u zatvor

Simbol OUN-B (Banderinog OUNa)

Njemačka okupacija Poljske[uredi - уреди]

Kad su Nijemci okupirali Poljsku a sovjetske trupe zapadnu Ukrajinu OUN je nastavila borbu protiv NKVD-a ali ovaj put preuzevši na sebe kvislinšku ulogu pošto je sklopljen savez s Hitlerom protiv SSSRa

Ta odluka je zavadila vrh OUN koji se rascjepio na dvije frakcije OUN: OUN-A i OUN-B. Jednu je predvodio pukovnik Andrija Meljnik zagovornik strpljive borbe, a drugu Stepan Bandera zagovornik radikalne borbe.

Odnosi između Poljaka i Ukrajinaca su u velikoj mjeri obilježili Drugi svjetski rat na području Ukrajine. Nije bilo nikakve ni poljske ni ukrajinske države u stilu takozvane NDH, ali su postojale poljske i ukrajinske vojne formacije. Poljaci su imali vojsku pod imenom Armija Krajova (Armia Krajowa). Armija Krajova (pisalo se još i „Oružane snage u domovini“) je bila poljska tajna vojna organizacija koja je djelovala na teritorijama pod njemačkom okupacijom. Bila je pod komandom vođe koji je bio u Londonu i podređena poljskoj vladi u emigraciji. Nastala je u Varšavi 27. septembra 1939. od „Službe poljske pobjede“ (SZP), koja je u januaru 1940. preimenovana u „Savez oružane borbe“ (ZWZ). ZWZ je u početku komandu primao iz Francuske. Nakon okupacije Francuske i prelaska vlade u Veliku Britaniju bila je pod komandom generala Sikorskog.

U 1942. godini ZWZ je preimenovan u Armija krajova koja je vodila borbe protiv Nemaca i njihovih sluga to jest OUNa.

Napad na SSSR[uredi - уреди]

Nakon pada Poljske Treći Rajh je oslobodio rukovodstvo OUN iz poljskog zatvora i zaposlio ih kao vlastiti petokolonaški odred. U sklopu toga su formiran i dva bataljona od ukrajinskih dobrovoljaca iz Ukrajine. Jedostavno nakon Holodomara koje su Ukrajinci doživjeli u tridesetim godinama od sovjetske vlasti stvarno su mnogi očekivali oslobođenje od Nijemaca. Ovaj bataljon je prešao sovjetsko-njemačku granicu i prvi ušao u Lavov 30. juna 1941. godine gdje je izvršio pokolj jevreja i poljaka ili kako je to sam OUN-B izjavio u svojim letcima i proglasima:"Ja potpuno shvatam štetnu ulogu Jevreja koji su pomogli Moskvi da porobe Ukrajinu. Zbog toga podržavam uništenje Jevreja i primenu Nemačkih načina njihovog istrebljivanja" i "Narode shvati ! Moskva, Poljska, Mađarska, Jevreji - to su neprijatelji ! Moramo ih eliminirati"

"Razlaz sa Nemcima"[uredi - уреди]

Dana 30. juna 1941. godine u Lavovu su Ukrajinci usmjereni od OUN sazvali Radu (Parlament) i proglasili obnovu ukrajinske nezavisne države. Nakon što je Hitler čuo za taj proglas on je prosto "eksplodirao" pošto je njegov plan za Ukrajinu bio da ona postane žitnica Trećeg Rajha s slavenskim robovima. Wehrmacht ili preciznije njegova špijunska služba koja je 1939. godine preuzela, organizirala i naoružala OUN kako bi im bila olakšana Operacija Barbarossa je praktički odmah izgubio tako da je po Hitlerovom naređenju uhapšene Stepan Bandera i ostali rukovodioci. Od njega se tražilo da se sazove nova Rada, opozove proglašenje nezavisnosti i pomiri s pokretom OUN-M. Pošto Bandera nije pristajao na to završio je u logor Saksenhauzen gdje je imao poseban status. Koristeći tu situaciju pokret OUN-M koji je bio spreman na kompromise dobiva administrativne poslove na području nemačke okupacije Ukrajine

Bez obzira na ta hapšenja vojno krilo OUNa-B je nastavilo postojati pošto je Mikola Lebed Banderov "ministar sigurnosti" to jest glavni vojni zapovjednik "čudom" ili uz pomoć Wehrmachta izbjegao.

Obnova OUN 1942.[uredi - уреди]

Desetkovana OUN je u tijekom aprila 1942. počela ponovo organizovano da djeluje, ali s pozivom za borbu protiv Moskve, ne Berlina. Počelo se sa stvaranjem Ukrajinske Ustaničke Armije (UPA). Na čelo UPA je došao general Roman Šuhevič (njegov stric je živio u Zagrebu a kasnije u Beogradu) iako je formalno upravljao Lebed koji će nakon Staljingrad formalno godinu dana ratovati protiv Nemaca, a potom ponovno uz njihovu financijsku i vojnu pomoć protiv Sovjeta i Armije Krakov

Sukobi s Poljacima i Sovjetima[uredi - уреди]

Ubrzo to jest na jesen 1944 Ukrajinska ustanička armija je glorificirana u nacističkoj štampi kao primer borbe za slobodu dok je ona istovremeno po naredbi Lebeda vršila masovne pokolje Poljaka kako bi osigurala da po završetku rata etnička slika pokazuje etnički čistu Galiciju koja će biti dio Ukrajine tako da se procjenjuje da je do kraja 1944 samo te godine od ruke OUN-B ubijeno između 80.000 i 100.000 Poljaka.

Poslije Drugog svjetskog rata[uredi - уреди]

Nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata UPA je doživjela veliki poraz kad su je u zajedničkoj akciji napale sovjetska, poljska i čehoslovačka armija. Do tog vremena UPA je uz američko-britansku pomoć kontrolisala većinu šumovitog, brdovitog teritorije Zapadne Ukrajine to jest Karpate. U slučaju velikih sovjetskih ofanziva je prelazila granicu i operisala u šumama na teritoriji Poljske i Slovačke. Tijekom operacije Visla Ukrajinska ustanička armija će biti katastrofalno poražena, ali to više neće biti niti važno pošto se i OUN-B raspao na dvije frakcije:Banderovu koja radi po principu jedan vođa, jedan pokret, jedan narod i koja ubija umjerene ukrajinske političare i onu "demokratskiju" Lebedovu. Prva je dobila podršku Velike Britanije, a druga SADa Bez obzira na sve OUN-B je tijekom rata i do 1947. godine ispunio barem jedan svoj cilj pošto je Zapadna Ukrajina postajala etnički čista to jest pobijena je velika većina Poljaka i Jevreja. Međutim, NKVD je hapsio stotine hiljada zapadnih Ukrajinaca i otpremao ih u Sibir.

UPA je u pedesetim godinama djelovala u malim grupama i skrivala se po bunkerima i Karpatima. Rusi su nedavno objavili podatak da je od strane UPA ubijeno 30,000 sovjetskih vojnika. Nakon 1945. UPA se podredila engleskoj obavještajnoj službi. Male formacije UPA su ilegalno i uz borbe prelazili Čehoslovačku i predavale se Amerikancima u Njemačkoj. U centrima u Njemačkoj vršen je dalji trening komandosa UPA i oni su britanskim vojnim avionima izbacivani padobranima iznad Ukrajine. S obzirom da je nekoliko ljudi iz britanske obavještajne službe radilo za Ruse, ove akcije nisu bile plodne jer su ih NKVD-ovci jednostavno dočekivali na zemlji.

Ubistvo Stepana Bandere[uredi - уреди]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Stepan Bandera je aktivno živio u emigraciji u Zapadnoj Njemačkoj odakle je nastavio da rukovodi UPA uz pomoć britanskih obavještajnih službi i organizira, naređuje napade na području Ukrajine. Nakon što je postalo očito da Bandera priprema novu akciju uz pomoć SR Nemačke, SSSR je odlučio da jednom za svagda rješi pitanje ovog kvislinga koji je ubijen od strane agenta KGB-a 15. oktobra 1959. godine u Minhenu. Poslije njegove smrti Banderovu frakciju organizacije je vodio S. Lenkavski.

Nakon Lenkavskove smrti dolazi do prestanka oružanih aktivnosti na području Ukrajine.

Nezavisna Ukrajina[uredi - уреди]

Rusija, istočni dio Ukrajine, Poljska i Izrael imaju vrlo negativan stav prema OUN, UPA i Stepanu Banderi, smatrajući ih Nemačkim kvislinzima koji su sudjelovali u genocidu nad Poljacima i Jevrejima tijekom drugog svetskog rata. S druge strane u zapadnoj Ukrajini ceo pokret i njegovog vođu se drži za nacionalne heroje.

Povezano[uredi - уреди]