Secesijska arhitektura

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kasa Mila arh. A. Gaudi Barcelona Španija

Arhitektura secesije je pravac koji se javlja oko 1880.godine u Engleskoj. Uticao je na ranu modernu, delo Bauhausa (saradnja umetnosti i industrije) i pripremio je tlo za funkcionalizam. Od 1914. godine se ugasila i neki arhitekti su prešli i izgradili se u primeni moderne.

Ciljevi secesije[uredi | uredi kod]

Ciljevi su bili stvarati novi stil u umetnosti i arhitekturi koji bi delovao organski i bio oslobođen od doba istorizma i eklekticizma. Ovaj stil je poslednji stil koji se projavljivao i delovao na sve prevce u umetnosti u slikarstvu vajarstvu, muzici i arhitekturi.

Vodeći centri[uredi | uredi kod]

Secesija se razvijala i njeni centri su bili: Škotska, Belgija, Francuska Pariz i Nant, Nemačka Minhen i Darmštat, Austrija Beč, Italija, Španija, Njujork, Rusija, Poljska, Holandija, Skandinavija, Češka republika...

Glavni znaci secesijskih objekata[uredi | uredi kod]

  • linija i kriva
  • biljni ornamenti
  • dekorativnost
  • prostorna prividna bestežinskost
  • prozirnost
  • izražajni skeletni sistem konstrukcija

Često graditelji secesije nisu bili arhitekti već slikari pa ipak se secesija odlikuje novim shvatanjima o prostoru u kojima se negiraju i odbijaju elemente eklektične arhitekture, historizujućih stilova i upravljaju se zakonima konstrukcije i upotrebljavaju nove građevinske konstrukcije čelika, gvožđa, betona i stakla.

Značajni predstavnici[uredi | uredi kod]

Prikaz shvatanja gotike kod Antonija Gaudija crkva Sagrada Familija

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • M.Klivar a J. Burian Přehledný kulturní slovník Mladá fronta Praha, 1964.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]