Futurizam

Izvor: Wikipedia
U. Boccioni, pripremna skica za Grad koji se uspinje

Futurizam je kulturni pokret nastao početkom 20. st. u Italiji, a stekao je poklonike i u drugim zemljama, naročito u Rusiji.

Svoje područje interesa i djelovanja futuristi nisu ograničili samo na književnost, slikarstvo i kiparstvo, nego su istraživali i druge vidove umjetnosti, kazalište, muziku, arhitekturu, ples, fotografiju, film, čak i gastronomiju, a domišljali su se i posve novima: godine 1921. objavljen je Manifest taktilizma, umjetnosti opipa.

Ideolog pokreta bio je Filippo Tommaso Marinetti. On je 1909. u francuskom dnevniku Le figaro objavio Manifest futurizma, koji proklamira načela futurizma: gnušanje spram prošlosti, naročito spram tradicionalne umjetnosti, te veličanje ljubavi prema brzini, tehnologiji, nasilju. Automobil, avion, industrijski grad postali su novi mitski toposi, jer su predstavljali trijumf tehnologije, čovjekova čeda, nad prirodom.

Marinettijeva polemičnost brzo je privukla Umberta Boccionija, Carla Carrà i Luigija Russola, mlade, ali već afirmirane slikare koji su htjeli proširiti te ideje na figurativne umjetnosti. Započela je prva faza futurizma. U godinama koje slijede, futurizam se sve jasnije profilirao, naročito u svojoj razlici spram kubizma. Također se profiliraju, i mijenjaju, i interesi i izričaji njegovih predstavnika: Severini naginje apstrakciji, Boccioni se približava simbolizmu, Russolo se posvećuje muzici.

Futurizam gubi na utjecaju kada 1915. mnogi njegovi predstavnici odlaze u rat. Smrću Boccionija i Sant'Elije, te otpadništvom Severinija i Carrà, futurizam prelazi u drugu, eklektičniju fazu, koja traje do Marinettijeve smrti 1944.

Ideologija veličanja rata kao izraza vitalnosti i načina pročišćenja, kao i agresivan nacionalizam doveli su do povezivanja futurizma s fašizmom.

Futurizam u slikarstvu[uredi - уреди]

U. Boccioni, Pod sjenicom u Napulju

Manifest futurističkih slikara (Il manifesto dei pittori futuristi), objavljen je 1910., a iste godine izloženi su u Milanu i prvi futuristički radovi.

Kao posljedica estetike brzine, u futurističkom slikarstvu prevladava element dinamizma: u pokretu sudjeluju i objekt i prostor unutar kojega se on kreće. Dinamizam vlakova, aviona, užurbanost svakodnevnog života (pas u šetnji s vlasnicom, djevojčica koja trči balkonom, plesačice) naglašeni su komplementarnim bojama i snažnim potezima kistom. Svoj analitički pristup stvarnosti, geometrijski karakter oblika, fragmentaciju i dekompoziciju plohe i volumena, futuristi duguju kubizmu. Naglašeno je kubistička i tehnika lomljenja slikarske površine na djeliće, od kojih svaki bilježi drugačiju prostorno-vremensku perspektivu, dok je izraziti kolorizam u suprotnosti s monokromijom nekih kubista. U pokušajima da slikarskim sredstvima prikaže zvukove, futurizam se približava apstrakciji. Futurizam je oprečan statičnosti i nepomičnosti metafizičkog slikarstva Giorgia de Chirica.

Nastojanja futurizma također su, sa svoje strane, dijelom uklopljena u druge pokrete: art deco, vorticizam, dadaizam, nadrealizam.

Futurizam u književnosti[uredi - уреди]

Najveći je doprinos futurizma književnosti ideja riječi na slobodi (parole in libertà), koju je Marinetti izložio u trima manifestima. U prvom od njih, Tehničkom manifestu futurističke književnosti iz 1912., nalaže se kako valja «uništiti sintaksu», «glagol koristiti u infinitivu», «ukinuti priloge», «ukinuti interpunkciju», «ukinuti pridjeve, kako bi gola imenica zadržala svoju bitnu boju [bez nijansi]», i tako dalje.

Futurizam u arhitekturi[uredi - уреди]

Antonio Sant'Elia, Novi grad

U središtu zanimanja futurističkih arhitekata je grad, viđen kao simbol dinamike i modernosti. Arhitektonski se projekti odnose na grad budućnosti. U opreci spram klasične arhitekture, koja se osuđuje kao statična i monumentalna, idealan futuristički grad karakteriziraju pokret i promet. Futuristička je utopija grad kao trajno gradilište, u vječnom kretanju. Monolitni neboderi s terasama i mostovima, kakve je primjerice projektirao Antonio Sant'Elia, u futurističkoj bi zamisli tvorili golemu, povezanu, višerazinsku konurbaciju.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]