Robinson Crusoe

Izvor: Wikipedia
Robinson Crusoe
Robinson Cruose 1719 1st edition.jpg
Orginalne korice prvog izdanja knjige iz 1719.
Autor Daniel Defoe
Originalni naslov The Life and Strange Surprizing Adventures of Robinson Crusoe, of York, Mariner: Who lived Eight and Twenty Years, all alone in an un‐inhabited Island on the Coast of America, near the Mouth of the Great River of Oroonoque; Having been cast on Shore by Shipwreck, wherein all the Men perished but himself. With An Account how he was at last as strangely deliver'd by Pirates. Written by Himself
Ilustrator Gravure Johna Clarka i Johna Pinea po crtežima nepoznatog majstora [1]
Zemlja  Engleska
Jezik engleski
Žanr/ovi avanturistički roman
Izdavač W. Taylor
Datum izdanja 25. april, 1719.
Tip medija štampa
ISBN NA
Slijedi Naredne avanture Robinsona Crusoa

Robinson Crusoe je avanturistički roman Daniela Defoea objavljen 1719. ispričan u prvom licu, kao izmišljena autobiografija naslovnog lika Robinzona koji je proveo 28 godina kao brodolomac na udaljenom tropskom otoku pored ušća Orinoca, proživljavajući brojne avanture, brodolom kad je zamalo udavio, zemljotres, susret s kanibalima, oslobađanje njihovih zarobljenika, sukob sa gusarima, prije svog konačnog spasenja.

Robinson Crusoe je svakako jedan od najčitanijih romana u historiji čovječanstva[2], koji je od svog prvog izdanja - doživio više hiljada izdanja u gotovo svim zemljama svijeta.

Robinzon je postao termin sam za sebe - u svim jezicima svijeta, za čovjeka koji živi usamljenički, a robinzijada za priču o životu usamljenika.

Historija romana[uredi - уреди]

Pravi puni naslov romana[uredi - уреди]

Pravi puni naslov romana bio je neobično dug (takva je onda bila moda) Život i neobični i iznenađujući doživljaji Robinsona Kruzoa mornara iz Yorka, koji je proživio 28 godina na pustom otoku u Americi, blizu ušća rijeke Orinoko, na čiju je obalu izbačen poslije brodoloma broda u kojemu su poginuli svi članovi posade, osim njega, S opisom toga kako su ga na kraju spasili gusari. Napisao on sam (The Life and Strange Surprizing Adventures of Robinson Crusoe, of York, Mariner: Who lived Eight and Twenty Years, all alone in an un‐inhabited Island on the Coast of America, near the Mouth of the Great River of Oroonoque; Having been cast on Shore by Shipwreck, wherein all the Men perished but himself. With An Account how he was at last as strangely deliver'd by Pirates. Written by Himself) [3] Naslov sljedećeg izdanja knjige, u jesen iste godine, Defoe je promjenio i na kraju dodao - Poslano po prijatelju. [3]

Nastanak i pozadina romana[uredi - уреди]

Daniel Defoe napisao je Robinzona kad je imao šesdeset godina, nakon brojnih životnih padova i uspona. Njegov otac je htio da postane pastor, ali on se posvetio trgovini i doživio bankrot . Spasilo ga je pisanje raznoraznih članaka, a na pisanje romana koji su mu donijeli slavu i bogatsvo bacio se pred kraj života. [4] U to vrijeme u engleskoj književnosti postojale su samo dva tematska žanra, ljubavni i putopisni romani (sa puno avantura). Nešto prije pisanja Robinzona britansku javnost uzbudila je knjiga Krstarenje oko svijeta Woodesa Rogersa, objavljena 1712. On je u njoj između ostalog ispričao sudbinu škotskog mornara Alexandera Selkirka koji je nakon svađe sa kapetanom na vlastiti zahtjev iskrcan i ostavljen na pustom otoku Más a Tierra (pored čileanske obale) - 1704. Na tom hladnom otoku je Selkirk živio sve do 1709. [2] hraneći se kozama, kad ga je spasila ekspedicija Woodesa Rogersa. Mnogi i danas smatraju da je to bila inspiracija Defou za njegov roman [2] [4]iako ima i drugih teza. Po jednoj on je samo preuzeo i prepravio spis vojvode Roberta Harleyja, za kog je pisao političke pamflete, zapravo ga pokrao. [3] Možda mu je inspiracija bila sudbina mornara Roberta Knoxa koji je 1659. živio kao brodolomac na Cejlonu.

Nešto prije Defoa - 1668., Henry Newill napisao je roman Pinesov otok [3] u kom njegov junak George Pine sa četiri suputnice doživi brodolom i spasi se dočepavši se pustog tropskog otoka, gdje ima hrane u izobilju. Njegova zla sudbina, ispadne potpuna suprotnost - jer se za hranu nemora truditi, već život provodi u ljubavi sa svoje četiri partnerice. Pa je za pretpostaviti da mu to djelo ipak nije bilo uzor.

O djelu ukratko[uredi - уреди]

Roman počinje bijegom Robinzona iz roditeljske kuće u Hulluu na prijateljev brod, i njegovim prvim brodolomom, nakon kojeg se zarekne da više nikad neće poći na more. Njemu vrag neda mira, i neda se ukalupiti u očeve želje da se posveti učenju i postane pravnik, pa se nakon tog ipak ponovno uputi na plovidbu do Afrike. To je bio jedini njegov uspješni put, koji mu je pomutio glavu - jer je na tom putu zaradio pravo malo bogatstvo - prodavši urođenicima raznih drangulija, kako sam kaže (koje je kupio za 40 funti) a zauzvrat od njih kupio zlatnog pijeska, kojeg je na povratku u London prodao za 300 funti.

Nakon tog krene ponovno u Afriku, ali ga taj put zarobe berberski gusar]]i. Iz njihova ropstva se spasi bijegom sa arapskim sudrugom Ksurijem. Nakon peripetija na plovidbi uz afričku obalu spasi ih portugalski brod i preveze u Brazil. Tu se Robinzon počne baviti plantažerstvom, ali ubrzo shvati da bi mu posao puno bolje napredovao da ima robove. Prijatelji plantažeri mu pomognu da nabavi brod i krene u Afriku po robove. Na toj plovidbi nastrada u brodolomu, ali se spasi i dopliva do obale kao jedini preživjeli.

Uz pomoć spašenih stvari sa olupine, Robinzon organizira svoj život na tom pustom otoku, izgradi dom (čak i ljetnikovac) zasadi ječam , pripitomi koze i tako proživi punih 24 godine potpuno sam. Veliki preokret u njegovu usamljeničkom životu, je otkriće da njegov otok posjećuju indijanci, koji otok posjećuju da bi se odali kanibalskim gozbama. Robinzon spasi jednog urođenika predviđenog za klanje - koji mu kasnije postane sudrug i sluga Petko. Njih dvojica nešto kasnije spase od slične sudbine, Petkova oca i španjolskog brodolomca. Zajednički izgrade brod kojim bi trebali otploviti do obale Venecuele po ostale španjolske brodolomce, ali ih u toj namjeri osujeti iskrcavanje gusara na otok.

Robinzon oslobodi gusarske zarobljenike (kapetana i njegova dva pomoćnika) te uz njihovu pomoć zauzme oteti brod. Nakraju se svi zajedno upute u domovinu, ostavljajući na otoku najokorjelije gusare - kojima poštede život, ali im kao kaznu odrede život u izolaciji.

Petko se klanja Robinzonu nakon njegova izbavljenja

Literarna vrijednost i pravi smisao[uredi - уреди]

Defoe je prije svega bio novinar, koji je pisao o ekonomiji, pa njegov Robinzon nema bog zna kakvu literarnu vrijednost. [4] Robinzon Kruzo je prije svega optimistička himna u slavu života, i oda tek rađajućoj engleskoj kolonijalnoj ekspanziji i budućoj industrijskoj revoluciji i kapitalizmu u njegovoj djevičanskoj fazi. [4]Svijet je u Defoevo doba još bio velika neistražena bajkovita nepoznanica, dovoljno velik da pruži rajsko obilje - svakom onom koji ga marljivo iskoristi u vlastitu korist. Na zemlji je tad živjelo samo 610 miliona stanovnika - ukupno[5], a po nekim dijelovima niti jedan. Trebalo se dakle samo odvažiti i krenuti na put, jer tko ište taj će i naći. Naslovni junak romana Robinzon nije nikakav uzvišeni lik (kakvi su dotad bili predmet literata), već sasvim obični čovjek svog vremena, nošen prizemnim i pragmatičnim ciljevima, da preživi i zbog tog je bio blizak i čitaocima kasnijih naraštaja. On je tipični engleski puritanac svoga doba, koji spašava Petka od ljudoždera, i nastoji ga civilizirati u skladu sa svojim kršćanskim moralom, ali isto tako saznajemo da mu uopće nije bilo nemoralno krenuti u kupnju robova za svoju plantažu. On nije ni previše pametan - par mjeseci utroši na gradnju piroge, koju kasnije nemože porinuti u more, ali je nevjerojatno uporan i nikad previše ne očajava. Kad ga uhvati malodušnost, - postane racionalni knigovođa života i jednostavno stavi na jednu stranicu loše stranice svog položaja (sam je na pustom otoku) a na drugu pozitivne (živ sam i imam što jesti) dakle dobro je. Po tom svom neuništivom optimizmu nalik je Del boyu iz današnjeg serijala o Trotterima.

Uspjeh i slijedeći nastavci[uredi - уреди]

Defoe je nakon usjeha Robinzona napisao i nastavak romana pod naslovom - Novi doživljaje Robinsona Crusoea (The Farther Adventures of Robinson Crusoe) 1719. [2]to je trebao biti posljednji nastavak serijala, kako je objavio u naslovu knjige. [3]Knjiga nije ponovila uspjeh prvog romana, jer avanture već ostarjelog Robinzona koji se sa sedamdeset godina, vraća na svoj otok u pratnji sinovca i Petka, nije više imala čar borbe za samoodržanje i onu životnu energiju kojom je odisao naslovni lik u prvom dijelu serijala. Iako u njoj Robinzon doživi puno više peripetija dok se preko Madagaskara, Kine i Sibira ne vrati u Englesku. [3]

Defoe je i pored neuspjeha nastavka sage o Robinzonu, napisao i njegov treći dio Važna razmišljanja tokom života i neobičnih doživljaja Robinzona Kruzoa i njegova vizija anđeoskog svijeta (Serious Reflections During the Life & Surprising Adventures of Robinson Crusoe, With His Vision of the Angelic World), koji je objavio u augustu 1720. U njoj se kroz usta Robinzona bavio uglavnom moralnim i političkim razmišljanjima o tadašnjem svijetu. Robinzonu u tadašnjem svijetu - najviše smeta poganstvo, ali misli da kršćanstvo ne treba širiti mačem, ali onda par redova dalje kaže - kada bi se evropski kneževi ujedinili, lako bi pomeli Turke i Perzijance i iskorijenili ime Muhameda, najgorega varalice. [3]

Uticaj i refleksije na Robinzona[uredi - уреди]

Defoevov Robinzon potaknuo je cijeli novi žanr sličnih romana takozvanih robinzonijada, u nizu zemalja. [3] Pod uticajem Robinzonova uspjeha nastala su i Swiftova Guliverova putovanja iz 1726., a i Jules Verne se reflektirao na Robinzona u svom Tajanstvenom otoku - 1874.

Robinzonijade postoje i danas u brojnim novelama Naučne fantastike i soap operama tog žanra

Slavni irski književnik James Joyce rekao je da je Robinzon simbol britanskog kolonijalizma:

Wikicitati „On je pravi prototip britanskog kolonista ...." Sav anglo-saksonski duh je sintetiziran u Crusou: muška nezavisnost, nesvjesna okrutnost, upornost, spora ali efikasna inteligencija, seksualna ravnodušnost i sračunata uzdržanost.“
()

Čak se i Karl Marx bavio analizom Robinzona u svom klasičnom djelu Das Kapital, rugajući se raširenoj modi citiranja pozitivnih iskustava Robinzonova vrijednog i upornog rada u klasičnoj ekonomiji tog vremena iz ipak izmišljene priče. Ali je i zlobno primjetio u skladu sa marksističkim pogledom na svijet, da Robinzonovo iskustvo preživljavanja na pustom otoku predstavlja priznanje veće ekonomske vrijednosti rada nad kapitalom, jer sam Robinzon zaključuje da je novac koji je pronašao na olupini broda, za njega bezvrijedan, naročito u usporedbi sa pronađenim alatom.

Izdanja[uredi - уреди]

Englesko izdanje Robinzona Kruzoa, izišlo je u dva dijela 25. aprila i 20. augusta 1719. i odmah postalo prvi pravi bestseler u historiji književnosti. Samo te 1719. godine izdano je devet izdanja Robinzona, uključujući i prvo izdanje romana u nastavcima u novinama. Do kraja 19. vijeka - Robinzon Kruzo, je postao najprevođenija (uključujući i vrlo egzotične jezike eskimski, malteški i koptski) i najviše izdavana kniga zapadne književnosti, sa čak 700 varijanti u koju su ulazile i dječje slikovnice.

Prvi put se priča o pustolovinama Robinzona na našim prostorima pojavila 1796. u Zagrebu, ali ne kao prijevod Defoeva romana , već djela njemačkog pisca Joachima Heinricha Campe - Robinson der Jüngere. Knjigu je preveo Anton Vranić, pod naslovom Mlaissi Robinzon iliti jedna kruto povolyna, y hasznovita pripovezt za deczu, prvi del, a izdala Franjica Novosel (sestra biskupa Maksimilijana Vrhovca). To je bila moralizatorsko - poučna knjižica, kojoj su avanture Robinzona samo poslužile da ukažu na štetnost takva ponašanja, i za razliku od Defoeova djela, priča nije ispričana kao Robinsonova ispovijest, već njegove doživljaje priča otac svojoj kćeri Juliki i nezinim prijateljima, tokom trideset večeri. [6]

Prvo pravo izdanje Robinzona Kruzoa napravio je 1799. srpski pedagog Nikola Lazarević, prevevši ga sa njemačkog i izdavši u Budimu pod naslovom Život i neobične avanture slavnoga Engleza Robinsona Krusoa od Jorka, sopstvenom rukom njegovom napisana. Čast prva. [7] U Sloveniji se na Robinzona čekalo do 1849. kad je u prijevodu Oroslava Cafa izašla knjižica Robinzon mlajši (po predlošku Joachima Campe) pravi Robinzon Kruzo izašao je tek 1876. [8] U Makedoniji se Robinzon preveo prvi put nakon Drugog svjetskog rata.

Do današnjeg dana izašlo je preko 100 izdanja tog popularnog romana na hrvatskosrpskom, što je više od bilo koje domaće knjige.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "The Primitive Crusoe, 1719. 1780.". Picturing the First Castaway: the Illustrations of Robinson Crusoe - Paul Wilson and Michael Eck. http://www.camden.rutgers.edu/Camden/Crusoe/Pages/PrimitiveCrusoe.html. pristupljeno 2. 09. 2012. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 "Robinson Crusoe" (engleski). Encyclopedia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/505784/Robinson-Crusoe. pristupljeno 2. 09. 2012. 
  3. 3.0 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6 3.7 "Pravi pustinjaci imaju otok u sebi" (hrvatski). Slobodna Dalmacija. http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/65967/Default.aspx. pristupljeno 8. 09. 2012. 
  4. 4.0 4.1 4.2 4.3 Tvrtko Kulenović (1989) (srpskohrvatski). Robinzon Kruzo. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 86-01-0129-4. 
  5. "World Population" (engleski). THISTLEROSE PUBLICATIONS. http://www.worldhistorysite.com/population.html. pristupljeno 2. 09. 2012. 
  6. "Robinson Kruso" (hrvatski). Hrvatski školski muzej. http://www.hsmuzej.hr/hrv/predmet.asp?p=717. pristupljeno 2. 09. 2012. 
  7. "Robinson Kruso" (srpskohrvatski). knjizara. http://www.knjizara.com/knjige/knjiga/121853_Robinson+Kruso_ISBN:978-86-84293-37-6. pristupljeno 2. 09. 2012. 
  8. Miran Hladnik. "Svobodno po nemškem poslovenjeno" (slovenski). Miran Hladnik, Filozofska fakulteta. http://lit.ijs.si/prevedeni.html. pristupljeno 2. 09. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]