Pakleni otoci – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Pakleni ili Paklinski i Hvarski škoji, lok.
Preuzeto i adaptirano sa sr.wiki (Паклени отоци); verzija 10971494.
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Hvar-harbour-panorama-1.jpg|thumb|Paklinski otoci, pogled s [[Hvar]]a]]
[[Datoteka:Hvar-harbour-panorama-1.jpg|mini|Paklinski otoci, pogled s [[Hvar]]a]]
'''Pakleni otoci''' ili '''Paklinski otoci''' (lokalno '''Hvarski škoji''') [[Dalmacija|srednjedalmatinsko]] su [[otočje]] koje čine dvadesetak [[otok]]a, otočića i [[hrid]]i, u [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Nalazi se uz jugozapadnu obalu otoka [[Hvar]] i pred ulazom u luku istoimenog grada [[Hvar (grad)|Hvara]]. Ime su dobili po ''paklini'' – vrsti [[bor (biljka)|borove]] [[Smola|smole]], koja se koristila u [[Brodogradnja|brodogradnji]], kao zaštitni premaz za drvene brodove i čamce.
[[Datoteka:Pakleni.jpg|thumb|Mali Vodnjak (desno), Veli Vodnjak, Travna and Paržanj (lijevo). U pozadini se vidi otok [[Vis]]]]
[[Datoteka:Pakleni Map.png|thumb|Mapa Paklinskih otoka]]


Otoci su izgrađeni od [[Vapnenac|vapnenca]] kredne starosti. Pružaju se paralelno s reljefnim strukturama na otoku Hvar, od kojeg su odvojena Paklenim kanalom. Iako se na [[Sveti Klement (otok)|Svetom Klementu]], najvećem otoku otočja, nalaze tri naselja: Momića Polje, Vlaka i Palmižana, ona nemaju administrativni status naselja jer nisu stalno naseljena. Od 1972. otočje je pod zaštitom [[Hrvatska|države]] u kategoriji značajnog krajolika. Na otocima se nalazi nekoliko arheoloških lokaliteta, od kojih su neki iz [[Rimsko Carstvo|rimskog]] doba. U okolnoj akvatoriji, nalazi se nekoliko olupina potonulih brodova. U uvali Palmižana na Svetom Klementu nalazi se istoimena ACI marina.
'''Pakleni otoci''' ili '''Paklinski otoci''' (lokalno '''Hvarski škoji'''), skupina [[vapnenac|vapnenačkih]] otoka u [[Jadransko more|Jadranskom moru]], na [[Hrvatska|hrvatskom]] dijelu Jadrana.


== Ime ==
Nalaze se nekoliko stotina metara južno od grada [[Hvar (grad)|Hvara]].
Ime otočja nastalo je u okviru govora stanovnika [[Hvar]]a, koji pripada [[čakavsko narečje|čakavskom]]{{efn|Primjetna osobina koja govor stanovnika [[Hvar (grad)|grada Hvara]] razlikuje od ostalih govora na otoku je da se [[glas|fonem]] /č/ zamjenjuje sa /c/ pa se takav govor naziva cakavskim.<ref name="ime">[http://hrcak.srce.hr/file/67625 Kovačić, V. (2008): ''Toponimija Paklenih otoka'', Folia Onomastica Croatica, br. 17., 81–94]</ref>}} narječju [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]], tj. njegovoj jugoistočnoj varijanti.<ref name="ime"/> U svakodnevnom govoru stanovnici [[Hvar (grad)|grada Hvara]] otoke nazivaju ''Škoji'', dok će se rijetko čuti ime Pakleni otoci.{{efn|Ovaj oblik imena koristi se na topografskim kartama.<ref name="TopoKarta">Veliki atlas Hrvatske u mjerilu 1:100.000 (2002), Mozaik Knjiga, Zagreb ISBN 953-196-925-6</ref>}}<ref name="ime"/> Ime su dobili prema ''paklini'' – vrsti [[bor (biljka)|borove]] [[Smola|smole]], koja se skuhana koristila u [[Brodogradnja|brodogradnji]] za premazivanje, tj. zaštitu drvenih [[brod]]ova i [[čamac]]a.<ref name="Građ">[http://www.casopis-gradjevinar.hr/~hsgiorg1/gradjevinar/assets/Uploads/JCE-52-2000-01-08.pdf Nadilo, B. (2000): Razvitak hrvatskih otoka, Građevinar br. 52]</ref> Paklina se u hvarskom govoru naziva ''pakol'' i isto kao i [[štokavsko narečje|štokavska]] riječ ''[[pakao]]'' potječe od staroslavenske riječi pьklъ što znači smola.<ref name="ime"/> Iz riječi ''pakol'' izveden je pridjevski toponomastik na nastavak -en,{{efn|Toponomastik se susreće i drugim [[toponim]]ima na Jadranskom moru, npr. Pakljena, Pakljenica, Paklenica, Paklena glavica itd.<ref name="ime"/>}}<ref name="ime"/> na koji je pridodano i značenje infernum kojim se predstavlja goruća smola u paklu.<ref name="ime"/> U novije vrijeme došlo je do pojave da se umjesto oblika ''Pakleni otoci'' koristi oblik ''Paklini otoci'', odnosno ''Paklinski otoci'' i to prvotno u turističkim publikacijama, što se prema Kovačiću (2008.) čini s ''namjerom pokazivanja etimološke osviještenosti''. Većina toponima koji se mogu naći na otočju dolazi iz srpskohrvatskog jezika, no ima i onih [[Romanski jezici|romanskog]] ili [[Bizantsko Carstvo|bizantskog]] podrijetla.<ref name="ime"/>


== Etimologija ==
== Položaj ==
Pakleni otoci nalaze se u [[Hrvatska|hrvatskom]] dijelu [[Jadransko more|Jadranskog mora]], uz jugozapadnu obalu [[Dalmacija|srednjedalmatinskog]] otoka [[Hvar]].<ref name="TopoKarta"/> Protežu se pravcem zapad–istok između 16°18′36″ i 16°27′12″ istočne geografske dužine. Najzapadnija točka otočja nalazi se na otočiću [[Veli Vodnjak]], a najistočnija točka na otočiću [[Pokonji Dol]].<ref name="TopoKarta"/> Pravcem sjever–jug protežu se između 43°10′37″ i 43°08′41″ sjeverne geografske širine. Najsjevernija točka otočja nalazi se na rtu Močiguzica na otoku [[Sveti Klement (otok)|Sveti Klement]], dok se najjužnija točka nalazi na otočiću [[Stambedar]].<ref name="TopoKarta"/> Prostiranje otočja pravcem zapad–istok iznosi 8‘ 36″, tj. 3 km, a pravcem sjever–jug 1′ 56″, tj. 1,1 km.


== Geologija ==
Ime su dobili prema ''paklini'', vrsti [[Borovi|borove]] [[smola|smole]], koja se koristila u brodogradnji. Kao posljedica lokalnog dijalekta, iskrivljavanjem riječi "paklina", skupina se naziva i "Pakleni otoci", mada ih je, po ljepoti, lakše povezati sa rajem.
Pakleni otoci pružaju se pravcem zapad–istok paralelno s reljefnim strukturama na otoku [[Hvar]]. Nastali su kao dio susjednog dinarskog kopna, a svoj današnji izgled dobili su krajem posljednjeg [[Ledeno doba|ledenog doba]], kada se razina mora podigla za oko 100 m. Tada su potapanjem udolina između reljefnih uzvišenja nastali morski kanali – Pakleni kanal između Hvara i otočja, ostali morski prolazi, kao i brojne uvale na otoku [[Sveti Klement (otok)|Sveti Klement]]. Nepotopljena reljefna uzvišenja u isto su vrijeme postali otoci. Prema tome, i geološka građa Paklenih otoka jednaka je građi Hvara. Građeni su od dobro uslojenih i masivnih [[vapnenac]]a, [[kreda (period)|kredne]] starosti.<ref name="PPSG2">[http://cms.gideon.hr/content/clients/96/documents/22/449.pdf Prostorni plan uređenja Grada Staroga Grada: Prirodna osnova – Građa i sastav, str. 11]</ref><!--<ref name="GC">[http://hrcak.srce.hr/file/25433 Marinčić, S. (1997): Tectonic Structure of the Island of Hvar (Souther Dalmatia), Geologica Croatica, 50/1, 55–77]</ref>--> Vapnenci Paklenih otoka, kao i otoci [[Ščedro]] izgrađuju [[Antiklinala|antiklinalu]] s krilima blagog pada.<ref name="PPSG3">[http://cms.gideon.hr/content/clients/96/documents/22/449.pdf Prostorni plan uređenja Grada Staroga Grada: Prirodna osnova – Seizmotektonske osobine, str. 11]</ref>

Širi prostor otočja seizmički je vrlo aktivan, kao posljedica izraženih tektonskih pokreta, a sami otoci nalaze se u području seizmičnosti 8. stupnja po [[Mercallijeva ljestvica|Mercallijevoj ljestvici]].<ref name="PPPUGH">[http://www.hvar.hr/Default.aspx?tabid=35&newsType=ArticleView&articleId=86 Prostorni plan uređenja Grada Hvara – Prijedlog plana za javnu raspravu]</ref><ref>[http://novi.dalmacija.hr/Portals/0/Glasnik/2008/1/Program_zastite_%20okolisa_%20SDZ.htm#_Toc194291868 Program zaštite okoliša Splitsko-dalmatinske županije: 2 Osnovna obilježja Splitsko-dalmatinske županije – 2.1 Prirodna obilježja – 2.3.2 Geološko-litološka obilježja]</ref>


== Geografija ==
== Geografija ==
=== Reljef ===
[[Datoteka:Paklinska ostrva-sr.svg|mini|desno|Karta Paklenih otoka]]
[[Datoteka:Pakleni.jpg|mini|desno|Pakleni otoci: [[Paržanj]] (lijevo), [[Travna]], [[Veli Vodnjak]] i [[Mali Vodnjak]] (desno). U pozadini se vidi otok [[Vis (otok)|Vis]]]]
[[Datoteka:Pakleni2.jpg|mini|desno|Pakleni otoci: [[Stambedar]] (lijevo), [[Dobri otok]] (u pozadini) i [[Sveti Klement (otok)|Sveti Klement]]]]
[[Datoteka:Galešnik from the seaside.jpg|mini|desno|[[Gališnik]]]]

Na zapadnom kraju otočja najzapadnije je 44 m visok otočić Veli Vodnjak, uz čiji se sjeverozapadni rub nalazi otočić Mali Vodnjak.<ref name="TopoKarta"/> Sjeverno od njih nalazi se [[hrid]] Karbun. Između Velog Vodnjaka i najvećeg otoka otočja – [[Sveti Klement (otok)|Svetog Klementa]] – nalaze se otočići Travna, [[Paržanj]] i [[Borovac (Sveti Klement)|Borovac]]. Nešto sjevernije od Paržanja nalazi se hrid Lengava.<ref name="TopoKarta"/>

Otok Sveti Klement ima vrlo razvedenu obalu: s površinom od 5,27 km<sup>2</sup>,<ref name="Geoadria">[http://hrcak.srce.hr/file/14783/ Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): ''Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000'', Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.]</ref> duljina obalne crte iznosi mu 29,891 km.<ref name="Geoadria"/>

Na zapadnom dijelu otoka nalazi se najviši vrh otočja, 94 m visoka Vela glava<ref name="TopoKarta"/> oko koje se nalazi šest uvala.<ref name="PPGHK">[http://www.hvar.hr/Portals/3/PPUzastita_25000.pdf Prostorni plan Grada Hvara: kartografski prikaz br. 3 – uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, u mjerilu 1:25.000]</ref>

Između otoka Borovac i Marginjeg rata na zapadnoj strani Svetog Klementa nalazi se uvala Staro Palilo, dok se na sjevernoj strani između Marginjeg rata i rta Močiguzice nalaze dvije uvale – Veli i Mali Zaglav. Prema istoku do [[rt]]a Čarnjane nalazi se uvala Čarnjeni bok. S južne strane, između Bibićeg ražnja i Vodenog rata, nalaze se dvije uvale – Studeni bok i uvala Okorija na čijem se kraju nalazi naselje Momića polje.<ref name="PPGHK"/> U središnjem dijelu otoka, gdje je ono najuže, nalazi se naselje Vlaka.<ref name="PPGHK"/> Sa sjeverne strane naselja nalazi se istoimena uvala i [[Vlaka (otok)|otočić]].<ref name="TopoKarta"/> Sjeveroistočno od naselja između otočića Vlaka i rta Čarnjane nalaze se uvale Velika i Mala Koluderica,{{efn|Toponimi ''Velika'' i ''Mala Koluderica'' jedini su toponimi na otočju koji imaju podrijetlo u bizantskoj terminologiji. Dolaze od [[Starogrčki jezik|starogrčke]] riječi καλογραῖα iz koje je izvedena riječ [[monaštvo|kaluđerica]].<ref name="ime"/>}} dok se sjeverozapadnije od naselja nalaze Petrov bok, Mala Duboka uvala i Velika Duboka uvala.<ref name="PPGHK"/> S južne strane, između Vodenog rata i rta Kovač nalazi se Paklena uvala. Istočno od rta Kovač nalazi se zapadni ulaz u luku Soline, kojom se s juga može prići naselju Vlaka.<ref name="PPGHK"/>

Sama luka Soline je 51 m visokim otočićem Dobri otok zaštićena od vjetrova koji puhaju iz južnog kvadranta, pa je pogodno sidrište za brodove.<ref name="TopoKarta"/> Između Dobrog otoka i rta Stražica nalazi se uvala Belunići, koja se sužava u uski prolaz, koji je s južne strane vezuje s lukom Soline. Glavica, 80 m visoki vrh i drugi po visini vrh otočja nalazi se istočnije od naselja Vlaka.<ref name="TopoKarta"/> Južno od vrha se nalazi uvala Taršće, koju s istoka zatvara istoimeni rt, istočno od kojeg se nalazi uvala Stari steni.<ref name="PPGHK"/> Na istočnom kraju otoka nalazi se naselje Palmižana.<ref name="TopoKarta"/> Sjevernije od naselja nalazi se istoimena luka, kao i manja uvala Planikov bok, koja je zapadnije.<ref name="PPGHK"/> Na ulazu u luku Palmižana, koji se nalazi između rtova Baba i Izmetište nalazi se hrid Baba, koja je vidljiva za [[plima i oseka|oseke]].<ref name="ACI"/> S južne strane naselja nalazi se uvala Vinogradišće. Jugoistočno od uvale nalaze se hridi Pločice i 30 m visok otočić [[Stambedar]],<ref name="TopoKarta"/> dok je istočno od nje uvala Perna.<ref name="PPGHK"/>

Istočno od rta Izmetište, na oko 0,45 km udaljenosti nalazi se otočić [[Gojca]]. Južnije od njega, između otoka Sveti Klement i, drugog po veličini otočića otočja, [[Marinkovac|Marinkovca]] nalaze se otočići [[Borovac (Hvar)|Borovac]] i [[Planikovac]].<ref name="TopoKarta"/> Na sjevernoj strani 47 m visokog Marinkovca<ref name="TopoKarta"/> nalazi se manja uvala Tovar, dok se na južnoj obali nalazi Stipanska uvala.<ref name="PPGHK"/> Borovac je uskim morskim prolazom – Velim Ždrilom odvojen od Svetog Klementa. Dubina mora u prolazu s njegove sjeverne strane iznosi 23 m, dok je na južnom kraju njegova dubina samo 7 m.<ref name="PPGHK"/> Od Planikovca, Borovac je odvojen Malim Ždrilom, gdje je dubina mora samo 1,3 m.<ref name="PPGHK"/> Prolaz Ždrilice dijeli ga od Marinkovca. Dubina mora na njegovom sjevernom dijelu iznosi 28 m, u središnjem samo 7, a na južnom kraju 17 m.<ref name="PPGHK"/>

Istočno od Marinkovca nalazi se 22 m visok otočić [[Sveti Jerolim (otok)|Sveti Jerolim]] i otočići [[Gališnik]] – koji se nalazi pred samim [[Hvar (grad)|gradom Hvarom]] – i [[Pokonji Dol]].<ref name="TopoKarta"/> Od otoka [[Hvar]]a cijelo je otočje odvojeno Paklenim kanalom,<ref name="TopoKarta"/> kojim je, kao i među samim otocima, otežana i opasna plovidba uslijed jakih morskih struja (posebice pri puhanju juga), kao i brojnih hridi i grebena.

{{Navbox with columns
| name = Pakleni otoci
| title = [[Pakleni otoci]]
| colwidth = 25%
| colstyle = text-align:center;background:white;
| col1header = Ime
| col2header = [[Površina]] [km<sup>2</sup>]<ref name="PregPo">[http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/xII%20%20%20%20%20PREGLED%20lektoriranK-smanjen.pdf Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka: Pregled, raspored i položaj malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića, pp. 31]</ref>
| col3header = [[Obala|Duljina obalne crte]] [km]<ref name="PregPo"/>
| col4header = [[Geografske koordinate|Koordinate]]
| col1 = Veli Vodnjak<br />Mali Vodnjak<br />[[Travna (Hvar)|Travna]]<br />Paržanj<br />Borovac<br />Sveti Klement<br />[[Vlaka (otok)|Vlaka]]<br />Dobri otok<br />Stambedar<br />Gojca<br />Borovac<br />[[Mlin (Marinkovac)|Mlin]]<br />Planikovac<br />[[Marinkovac]]<br />Sveti Jerolim<br />Gališnik<br />Pokonji Dol<br />hrid ''Karbun''<br />hrid ''Lengva''<br />hridi ''Pločice (V. i M.)''<br />hrid ''Baba''
| col2 = 0,252666 <br />0,008198<br />0,009661<br />0,039529<br />0,021666<br />5,275844<br />0,021316<br />0,297313<br />0,029945<br />0,021471<br />0,167533<br />0,011591<br />0,100836<br />0,680662<br />0,207144<br />0,014612<br />0,016697<br />0,001191<br />0,001708<br />0,003238<br />0,001075
| col3 = 2,682<br /> 0,338<br />0,374<br />0,804<br />0,736<br />29,891<br />0,560<br />2,791<br />0,714<br />0,549<br />1,882<br />0,424<br />1,259<br />6,340<br />2,368<br />0,443<br />0,466<br />–<br />–<br />–<br />–
| col4 = 43° 10′ 29″ N, 16° 18′ 52″ E<br />43° 10′ 30″ N, 16° 18′ 40″ E<br />43° 10′ 33′′ N, 16° 19′ 05′′ E<br />43° 10′ 23″ N, 16° 19′ 30″ E<br />43° 10′ 26″ N, 16° 19′ 58″ E<br />43° 09′ 58″ N, 16° 22′ 30″ E<br />43° 10′ 10″ N, 16° 21′ 56″ E<br />43° 09′ 15″ N, 16° 21′ 38″ E<br />43° 08′ 46″ N, 16° 22′ 50″ E<br />43° 10′ 04″ N, 16° 24′ 21″ E<br />43° 09′ 40″ N, 16° 24′ 37″ E<br />–<br />43° 09′ 41″ N, 16° 24′ 57″ E<br />43° 09′ 50″ N, 16° 25′ 22″ E<br />43° 09′ 34″ N, 16° 26′ 06″ E<br />43° 09′ 41″ N, 16° 24′ 57″ E<br />43° 09′ 24″ N, 16° 27′ 11″ E<br />–<br />–<br />–<br />–
}}

=== Klima ===
{{climate chart|[[Hvar (grad)|Hvar]]
| 4.4|10.8|77.7
| 5.9|13.2|65.1
| 7.4|14.7|69.4
|13|19.2|59.5
| 17.7|25.1|40.1
| 20.4|28.7|38.8
| 21.3|28.5|23.8
|22|30.5|37.0
| 18.1|25.5|60.9
| 16.8|22.2|89.4
| 13.8|19.1|111.0
|10|15.5|104.8
|float=right
|source=za padavine: [http://www.worldclimate.com/cgi-bin/data.pl?ref=N43E016+2100+13335W worldclimate.com], za temperature (2000.): [http://www.tutiempo.net/en/Climate/Hvar/2000/144470.htm TuTiempo.net]
}}

Prema [[Köppenova podjela klima|Köppenovoj podjeli klime]], Pakleni otoci nalaze se na području umjereno-tople klime (razred ''C''), odnosno njenog podtipa sredozemne klime s vrućim ljetima (''Csa''), gdje je srednja temperatura najtoplijeg mjeseca u godini veća od 22&nbsp;°C.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/14773 Grupa autora (2003.): ''Köppenova podjela klima i hrvatsko nazivlje'', Geoadria, Vol. 8, No. 1, 17–37.]</ref> Na otocima najtopliji mjesec je [[kolovoz]], a najhladniji [[siječanj]].<ref name="PPSG">[http://cms.gideon.hr/content/clients/96/documents/22/449.pdf Prostorni plan uređenja Grada Staroga Grada: Prirodna osnova – Klima, str. 12.]</ref> Otoci se nalaze u području s najdužom [[insolacija|insolacijom]] na [[Jadransko more|Jadranskom moru]], pa je grad Hvar mjesto s najdužom insolacijom u Hrvatskoj s 2718 sati godišnje.<ref name="PPSG"/> Otoci u prosjeku dnevno imaju više od 7 sunčanih sati.<ref name="PPSG"/> Srednja maksimalna temperatura u kolovozu iznosi oko 24,9&nbsp;°C, a srednja minimalna u siječnju oko 8,9&nbsp;°C.{{efn|Budući da ne postoje mikroklimatološki podaci za Paklene otoke, u nastavku su dati podaci za nekoliko km udaljen [[Hvar (grad)|grad Hvar]].}}<ref name="PPSG"/> Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 16,5&nbsp;°C, a relativna [[vlažnost zraka]] oko 67&nbsp;%, s time da je najmanja u [[srpanj|srpnju]], a najveća u [[prosinac|prosincu]].<ref name="PPSG"/> Dugotrajne padavine i temperature ispod 0&nbsp;°C vrlo su rijetke, pa tako snijeg padne jednom u 20 godina.<ref>HVAR info.com: Island Hvar Climate</ref> Režim padavina jest mediteranski sa zimskim maksimumom ([[studeni]] i prosinac) i ljetnim minimumom (srpanj i kolovoz), pa su česte ljetne suše. Sveukupno, otoci tijekom godine prime do 800 mm padavina.<ref name="PPSG"/> Najučestaliji su vjetrovi koji puhaju iz pravca sjeverozapadnog, sjevernog, sjeveroistočnog, istočnog i jugoistočnog kvadranta.<ref name="PPSG"/>

=== Hidrografija ===
Otoci, kao dio dinarskog [[krš]]a, grade propusne [[vapnenac|vapnenačke]] stijene, te na njima nema stalnih vodotokova.<ref name="PPPUGH"/> Na rtu Pelegrin, najzapadnijoj točki otoka Hvar, Institut za oceanografiju i ribarstvo iz [[Split]]a ima mjernu stanicu 8 – Pelegrin. Prosječna temperatura mora iznosi 12&nbsp;°C, dok je ljetna 24&nbsp;°C.<ref name="PPPUGH"/> [[Termoklina]] se javlja u toplijem dijelu godine i nalazi se na dubini 14–30&nbsp;m,<ref name="PPPUGH"/> dok se u hladnijem dijelu godine javlja [[izotermija]].<ref name="NacrtOc">[http://www.elocalislanddevelop-hvar.org/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=13&Itemid=104&lang=en Grupa autora (2005.): ''Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar'', Ekonomski fakultet Split str. 2]</ref> More oko otočja, kao na gotovo cijeloj istočnoj obali [[Jadransko more|Jadranskog mora]] ima oligotrofna svojstva.<ref name="PPPUGH"/><ref>[http://medas.izor.hr:7777/azopub/indikatori_podaci_sel_detalji2?p_ind_br=4K03&p_godina=2007&p_razdoblje_od= Grupa autora (2007.): ''Stanje eutrofikacije u južnom, srednjem i sjevernom Jadranu'', Agencija za zaštitu okoliša Republike Hrvatske]</ref> Kod morskih struja, dominiraju one iz pravca jugoistoka.<ref name="PPPUGH"/>

=== Živi svijet ===
[[Datoteka:Pinus halepensis foliage.jpg|mini|desno|Alepski bor]]
Vegetacijski pokrov otoka većim dijelom čine mediteranska [[makija]] [[crnika|česmine]], [[Mirta|mirte]], [[pelen|pelina]] i [[smreka|smreke]], a manjim dijelom niska šuma [[Alepski bor|alepskog bora]] i nešto poljoprivrednih kultura.<ref name="NacrtFl">[http://www.elocalislanddevelop-hvar.org/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=13&Itemid=104&lang=en Grupa autora (2005): ''Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar'', Ekonomski fakultet Split str. 4]</ref><ref name="DN">[http://www.dalmatian-nature.hr/hr/podrucje-details/pakleni-otoci Zaštićena područja: Značajni krajobraz – Pakleni otoci na dalmatian-nature.hr]</ref> Šume{{efn|Termin koji se koristi u službenim dokumentima.}} na Paklenim otocima, prema ''Prostornom planu uređenja Grada Hvara'' označene su kao šume posebne namjene čija je funkcija rekreacijska.<ref>[http://www.hvar.hr//DesktopModules/NETMedia.Downloads/LinkClickNm.aspx?link=PPUG%20Hvar%20odluka%20zadnja.doc&mid=2138&pid=3 Prostorni plan Grada Hvara: čl. 40, str. 13]</ref> Na otocima raste i [[Rtanjski čaj|vrijesak]] i [[ružmarin]], zatim [[žalfija]], [[kamilica]], [[majčina dušica]], [[komorač]], [[lovor]], kao i druge aromatične mediteranske biljke.<ref name="NacrtFl"/><ref name="TZHPO">[http://www.tzhvar.hr/hr/hvar/destinacije/pakleni_otoci/ TZ Hvar: Destinacije – Izletišta na Paklenim otocima]</ref>

Fauna Paklenih otoka u bitnim se crtama ne razlikuje od faune otoka Hvar, osim što je siromašnija vrstama.<ref name="NacrtFa">[http://www.elocalislanddevelop-hvar.org/index.php?option=com_docman&task=doc_download&gid=13&Itemid=104&lang=en Grupa autora (2005.): ''Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar'', Ekonomski fakultet Split str. 5–6.]</ref> Pa se na njima mogu naći [[puževi]], [[pauci]], [[insekti]] ([[ravnokrilci]], vretenca, kornjaši, [[obična osa|ose]], [[mrav]]i, [[škorpije]]),<ref name="NacrtFa"/> [[gmazovi]] kao što su [[glavata zelva]],<ref>[http://www.botanic.hr/cisb/doc/fauna/kornjace/caretta.htm botanic.hr: Glavata zelva (''Caretta caretta'')]</ref> [[gušter]]i{{efn|Na otočiću Sveti Jerolim živi poseban oblik kraske gušterice.<ref name="NacrtFa"/>}} i zmije, zatim ptice, koje se dijele na stanarice poput [[galebovi|galebova]], gnijezdarice selice, zimovalice i prolaznice.<ref name="NacrtFa"/> Na otočiću Pokonji Dol u naslagama turonskih vapnenaca mogu se naći primjerci fosilne faune.<ref name="NacrtFa"/>

U podmorju Paklenih otoka žive [[gorgonije]], te ostali karakteristični stanovnici podmorja Jadranskog mora – cvjetnica ''[[Posidonia oceanica]]'',<ref name="NacrtFl"/> crvene i zelene alge, zatim [[morske mahovine]], [[mnogočetinaši]], [[spužve]], kao što su ''[[Aplysina aerophoba]]'' (promjenjiva sumporača), ''[[Spongia officinalis]]'' (obična spužva) i ''[[Hippospongia communis]]'' (divlja spužva).<ref name="NacrtFl"/> Zatim [[ježinci]], [[trpovi]], [[morske paklare]] iz skupine [[bodljikaši|bodljikaša]], [[rakovi]], kao što su ''[[Scyllarus arctus]]'' (zezavac) i ''[[Scyllarides latus]]'' (kuka), puževi,<ref name="NacrtFl"/> kao i brojne vrste školjaka i riba – ''[[Spicara flexuosa]]'' (gira oštrulja), ''[[Trisopterus minutus]]'' (ugotica), ''[[Spicara smaris]]'' (gira oblica), ''[[Pagellus erythrinus]]'' (arbuna) i [[haringe]],<ref name="NacrtFl"/><ref name="TZHPO"/><ref>[http://wwww.hvar.hr/Po%C4%8Detna/geologijaifauna/tabid/1132/Default.aspx hvar.hr: Geologija i fauna]</ref> te glavonošci – [[sipe|sipa]] i [[hobotnica|hobotnice]].<ref name="NacrtFl"/> Od [[Sisavci|morskih sisavaca]] u široj akvatoriji otoka moguće je naći [[Dobri dupin|dobrog dupina]] (''Tursiops truncatus''), dok ga je nekad nastanjivala i [[sredozemna medvjedica]] (''Monachus monachus'').

U jesen [[2000]]. u podmorju otočića [[Marinkovac]] pronađena je invanzivna alga ''[[Caulerpa racemosa]]'',{{efn|U [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]] prvi put je zabilježena [[1926]]. u podmorju [[Tunis]]a i pretpostavlja se da je u Sredozemlje dospjela kroz [[Sueski kanal]], s mnogim drugim tropskim vrstama [[Crveno more|Crvenog mora]]. Njezino rapidno širenje počinje od 1990-ih i od tada se proširila po čitavom Sredozemnom moru izuzev [[Crno more|Crnog mora]], pa je njezino širenje dobilo značaj ''biološke invazije''.<ref name="RO"/>}}<ref name="HRT">[http://www.hrt.hr/arhiv/2003/06/14/HRT0009.html HRT: Neuspješna borba protiv Caulerepe racemose na Paklenim otocima, 14. lipnja 2003.]</ref> koja spada u tropske vrste [[Zelene alge|zelenih morskih algi]]<ref name="RO">[http://riblje-oko.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=48&Itemid=54 Kolanović, A.: Kaulerpe na portalu Riblje oko]</ref> i koja gustim obrastanjem dna i stvaranjem [[Anoksija|anoksičnih uvjeta]] uništava autohtone morske zajednice, drastično mijenjajući biološku i ekološku raznovrsnost.{{efn|Uništavanje autohtonih morskih zajednica ostavljaju negativne posljedice na ribarstvo i ostale ljudske djelatnosti poput turizma, tj. njegovog ronilačkog oblika.}}<ref name="RO"/> Pronađeno stanište alge pokušalo se uništiti kombiniranim prekrivanjem [[vapnenac|vapnencom]] i plastičnim folijama,{{efn|Za potpuno uništenje staništa, ono mora biti prekriveno 3 mjeseca.<ref name="HRT"/>}} čime je uništeno oko 90&nbsp;% naselja.<ref name="RO"/> Predviđanja da će, nakon mehaničkog čišćenja i uz niske temperature mora,{{efn|Iako tropska vrsta, alga preživljava i na temperaturama od samo 7°&nbsp;C, zabilježenim na njezinom najsjevernijem staništu u Jadranskom moru kod Vrsara u Istri.<ref name="RO"/>}} alga u potpunosti nestati nisu se pokazala točnima, jer su preostali brojni sitni, oku nevidljivi, komadići iz kojih se alga proširila na 1&nbsp;km obalne crte na dubini od 3 do 40&nbsp;m.<ref name="RO"/><ref name="HRT"/>

<center>
<gallery perrow=5>
Datoteka:Aplysina aerophoba.jpg|''[[Aplysina aerophoba]]''
Datoteka:Scyllarus arctus 2 by Line1.jpg|''Scyllarus arctus''
Datoteka:Scyllarides latus.jpg|''Scyllarides latus''
Datoteka:Spicara flexuosa.jpg|''Spicara flexuosa''
Datoteka:Pagellus erythrinus 27-09-05.jpg|''Pagellus erythrinus''
</gallery>
</center>

== Povijest ==
[[Datoteka:Hvar from Fortica.JPG|mini|desno|Na otočiću [[Gališnik]], u središtu [[Hvar (grad)|hvarske]] luke nalazi se istoimena baterija, koju su sagradile [[Austrijsko Carstvo|austrijske snage]] početkom [[19. stoljeće|19. stoljeća]]]]
Najraniju ljudsku prisutnost na otocima svjedoče [[Tumuli|gomile]], kojih je nekoliko na otoku Sveti Klement i koje ukazuju da je otok bilo pogrebno mjesto.<ref name="HPI">[http://www.hvar.hr/Default.aspx?tabid=436 hvar.hr – Pakleni islands]</ref> Jedna se nalazi na Veloj glavi, četiri su istočno od naselja Momića polje, jedna s jugozapadne strane vrha Glavica, dok su tri zapadno od naselja Palmižana.<ref name="PPGHK"/>

Kada su se [[Antički Rim|Rimljani]] polovicom [[2. vijek pne.|2. stoljeća pr. n. e.]] sukobili s [[Iliri|ilirskim]] plemenima, posebice [[Dalmati]]ma za strateške i logističke potrebe su, osim luka na otoku Hvar, koristili i luke na otoku [[Šćedro]], kao i na Paklenim otocima.<ref>[http://wwww.hvar.hr/Po%C4%8Detna/povijest/tabid/1133/Default.aspx hvar.hr: Grad Hvar – Povijest]</ref> Pored naselja Vlaka u uvali Soline nalaze se ostaci [[Rimsko Carstvo|rimskog]] ladanjskog posjeda, tj. [[Villa rustica|villae rusticae]] s ostacima [[mozaik]]a, koji je ukrašavao dno bazena.<ref name="PPPUGH"/><ref name="PPGHK"/><ref name="mth">[http://www.mthvar.com/paklinski-islands More than Hvar dmc: The islets called Pakleni]</ref> Ostaci rimske arhitekture pronađeni su i u uvali Okorija.<ref name="PPGHK"/> Južno od hridi Baba na sjevernoj strani otoka Sveti Klement, evidentirano je hidroarheološko nalazište Palmižana, na kojem su pronađeni ostaci antičkog broda iz doba [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], koji je prevozio više od 10.000 komada [[Grnčarija|keramičkog]] posuđa,<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/34029 Sanader, M. (2006): ''O antičkoj provincijalnoj arheologiji u Hrvatskoj s naglaskom na gospodarstvu'', Opuscula Archæologica, br. 30, 143–182.]</ref> dok je na Marinkovcu evidentirano nalazište s većom koncentracijom keramike, i mogućim ostatkom rimske arhitekture.<ref name="PPGHK"/><ref name="HPI"/> Otočić Marinkovac nekada je nosio naziv po [[Stjepan Prvomučenik|svetom Stjepanu]], no nisu pronađeni ostaci sakralnog objekta koji bi bio njemu posvećen.<ref name="HPI"/> Od [[16. stoljeće|16. stoljeća]], točnije [[1539]]. [[Dominikanski Red|dominikanci]] su na Svetom Klementu imali [[hospicij]].<ref name="HPI"/><ref name="mth"/><ref>[http://www.dominikanci.hr/images/stories/karta.jpg dominikanci.hr – Povijest dominikanskog Reda u Hrvatskoj]</ref> Na otočiću Sveti Jerolim, koji se nekada nalazio u posjedu [[Franjevci|franjevačkog reda]] nalazila se mala crkva{{efn|Drugi izvor ne spominje crkvu, već hospicij.<ref name="IHnet"/>}} koja je nestala pred kraj [[15. stoljeće|15. stoljeća]].<ref name="TZHDI"/> Tijekom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] na otočiću se vadila [[Sol (začin)|sol]] i napasala stoka.<ref name="HPI"/>

Od objekata pod zaštitom na otocima se nalaze tri. U naselju Vlaka nalazi se crkva svetog Klementa iz 16. stoljeća.<ref name="GL">[http://www.greenlizard.hr/pakleni.php greenlizard.hr – Pakleni Islands]</ref> Crkva je obnovljena u znak sjećanja na [[Bitka kod Visa|Višku bitku]] iz [[1866]].{{efn|Bitka se odigrala kao dio [[Treći talijanski rat za nezavisnost|Trećeg talijanskog rata za nezavisnost]], koji se vodio u isto vrijeme kao i [[Austrijsko-pruski rat]]. U bici je manja austrijska flota, pobijedila veću talijansku flotu. Na crkvi se nalazi natpis u spomen na tu bitku.<ref name="IHnet">[http://www.island-hvar.net/ island-hvar.net – Pakleni otoci]</ref>}} i na potonuće [[Austro-ugarska ratna mornarica|austrougarske]] [[Fregata|fregate]] ''Radetzky'' koje se dogodilo [[1869]].{{efn|[[Fregata]], porinuta [[1854]]., deplasmana 2.234 t i brzine 9 čvorova, potonula je zbog eksplozije [[barut]]a, 8 km od otočića Veli Vodnjak, odnosno oko 16 km sjeverno od Visa, sa 325 mornara.<ref name="HPI"/><ref name="NYT">[http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=9C04E1DB123AEF34BC4A52DFB5668382679FDE TRAGEDY AT SEA: Particulars of the Loss of the Austrian Frigate Radetzky – Three Hundred Men Perish, The New York Times 12. ožujka 1869., str. 5]</ref> Tri godine ranije, sudjelovala je u [[bitka kod Visa|bici kod Visa]], a 1864. kao dio prusko-austrijske mornarice u [[Bitka u Helgolandskom zaljevu|bici u Helgolandskom zaljevu]]}}<ref name="HPI"/><ref name="NYT"/> Druga dva su [[svjetionik]] Pokonji Dol, na istoimenom [[Pokonji Dol|otočiću]] i baterija [[Gališnik]], koju su na ulazu u [[Hvar (grad)|hvarsku]] luku, nakon povlačenja [[Francuzi|Francuza]] iz [[Ilirske provincije|Ilirskih provincija]], sagradili [[Austrijsko Carstvo|Austrijanci]] [[1836]].<ref name="PPGHK"/><ref>[http://www.island-hvar.net/info/hvar.htm island-hvar.net – Hvar]</ref>

== Demografija ==
Na otoku Sveti Klement nalaze se tri naselja: Momića Polje, Vlaka i Palmižana, koja nemaju stalnih stanovnika,<ref name="PPPUGH"/> pa prema tome u ''Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj'' nisu uvedena u popis naselja [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].<ref name="PPPUGH"/><ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127788.html Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj], objavljen u ''[[Narodne novine (Hrvatska)|Narodnim novinama]]'' broj 86/2006.</ref> Krajem [[19. stoljeće|19. stoljeća]] u naselju ''Vlaka'' živjelo je oko 70 stanovnika.<ref name="mth"/> Naselja su danas naseljena tek sezonski ljeti.

== Gospodarstvo i promet ==
Samo ime otočja govori o najranijim djelatnostima koje su se vršile na otocima – brodogradnji i iskorištavanju bogatstva okolnog mora. Na njima postoji i nekoliko manjih obradivih površina, na kojima se u povijesti uzgajalo [[žitarice|žito]].<ref name="TZHDI">{{cite web|url=http://www.tzhvar.hr/hr/hvar/destinacije/izletista/ |title=TZ Hvar: Destinacije – Izletišta |publisher=Tzhvar.hr |date= |accessdate = 25. 9. 2011.}}</ref> Danas se ljudska djelatnost na otocima, koja su postala jedna od [[Hvar (grad)|hvarskih]] izletišta, bazira na iskorištavanju njihove prirodne ljepote u [[Turizam|turističke]] svrhe. Palmižana je najstarije i najpoznatije hvarsko izletište,<ref name="TZHDI"/> sa čije se sjeverne strane u istoimenoj uvali, na otoku [[Sveti Klement (otok)|Sveti Klement]] nalazi ACI marina Palmižana kapaciteta 160 vezova.<ref name="TZHDI"/><ref name="ACI">[http://www.aci-club.hr/marina.asp?ma=Palmizana ACI marina Palmižana]</ref> U Palmižani se nalazi nekoliko restorana i pansiona. Ostala izletišta su Ždrilica, otočić [[Sveti Jerolim (otok)|Sveti Jerolim]] i Stipanska uvala na [[Marinkovac|Marinkovcu]], od kojih su posljednja dva [[Nudizam|nudistička]] kupališta. Sva su opremljena restoranima i do njih voze redovni [[Taksi|taksi-brodovi]] iz grada Hvara.<ref name="TZHDI"/> U naselju Vlaka se u zadnja tri tjedna u srpnju održava ''pučka svetkovina'' posvećena zaštitniku otoka [[Papa Klement I|svetom Klementu]]. U naselju se također nalazi nekoliko restorana.<ref name="TZHDI"/>


Osim nautičkog i nudističkog, Pakleni otoci su i središte [[Ronjenje|ronilačkog]] turizma.<ref name="TZHPO"/> Jedna od zanimljivijih lokacija za ronjenje jest Sika od Vodnjaka, istočno od otočića [[Veli Vodnjak]], koja se sastoji od nekoliko uskih okomitih [[hrid]]ina.<ref name="TZHPO"/> Među njima je najupečatljivija hridina Kampel ili Kampanel{{efn|Ime je dobila po svome obliku, koji liči na zvonik bez vrha.}} koja se okomito uzdiže s dubine od oko 46 m, na dubinu od 15 m ispod razine mora.<ref name="TZHPO"/> Ostale ronilačke destinacije su podmorje Stambedara i Velika Gaška gdje se na dubini od 5 m, nalazi 30 m dugačka podmorska [[pećina]].<ref>[http://www.happyhvar.com/diving.php?ln=cr happyhvar.com: Diving]</ref>
U ovoj otočnoj skupini, na zapadnom kraju, označen svjetionikom, se nalazi [[Vodnjak Veli]] (44 m), prema sjeverozapadnom kraju otočja je [[Vodnjak Mali]], a sjeverno od njih hridi [[Karbun]] i [[Lengva]]. Dalje prema istoku slijede još otočići [[Travna]], [[Paržanj]] i [[Borovac (otok)|Borovac]].


[[Datoteka:Island Pokonji Dol.jpg|mini|desno|Svjetionik Pokonji Dol]]
Do njih se nalazi najveći otok u skupini, [[Sveti Klement (otok)|Sveti Klement]] (94 m) na kojemu su, od istoka prema zapadu, tri naselja: [[Momića polje]], [[Vlaka (Sveti Klement)|Vlaka]] i [[Palmižana]].
Pored Palmižane izgrađen je [[helidrom]], jedan od dva na području Grada Hvara.<ref name="PPPUGH"/> Sigurnost plovidbe oko Paklenih otoka regulirana je s nekoliko svjetionika, koji se nalaze na rtu Klobuk, na otočiću Veli Vodnjak, Svetom Jerolimu, Pokonjem Dolu i Gališniku, kao i na hridi Baba pred ulazom u ACI marinu Pamižana.<ref name="TopoKarta"/><ref name="ACI"/>


<center>
Ploveći uz njegovu sjevernu stranu nailazimo na otočić [[Škojić]] ispred uvale Vlaka i hrid [[Baba]] ispred uvale Palmižana u kojoj je marina. Na hridi Baba se nalazi svjetionik.
{| class=wikitable
|- style="background:#efefef;"
! Svjetionik !! Signal !! Domet !! Godina gradnje
|-
| <center>Veli Vodnjak</center> || <center>B Bl 6s</center> || <center>9 [[milja]]</center> || <center>–</center>
|-
| <center>[[Pokonji Dol]]</center> || <center>B Bl 4s<ref name="PlovPut">[http://www.plovput.hr/sigurnostplovidbe/pomorskasignalizacija/svjetionici/Oto%C4%8Di%C4%87PokonjiDol/tabid/145/language/en-US/Default.aspx plovput.hr: Otočić Pokonji Dol]</ref></center> || <center>10 [[milja]]<ref name="PlovPut"/></center> || <center>[[1872]].<ref name="PlovPut"/></center>
|-
| <center>[[Gališnik]]</center> || <center>Z Bl 3s</center> || <center>–</center> || <center>–</center>
|-
| <center>Sveti Jerolim</center> || <center>–</center> || <center>–</center> || <center>–</center>
|-
| <center>''Baba''</center> || <center>B Bl 10s<ref name="ACI"/></center> || <center>4 [[milja|milje]]<ref name="ACI"/></center> || <center>–</center>
|}
</center>


== Zaštićeni spomenik prirode ==
Sa južne strane otoka Sveti Klement, štiteći uvalu Soline od južnih vjetrova, nalazi se otok [[Dobri otok]], a dalje prema zapadu ispred uvale Vinogradišće otočić [[Stambedar]] i hridi [[Pločice]].
Prema ''Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske'' Pakleni otoci zaštićeni su spomenik prirode u kategoriji značajnog krajolika, kojim upravlja ''[[Splitsko-dalmatinska županija|Županijska]] javna ustanova za gospodarenje zaštićenim dijelovima prirode''.<ref name="PPPUGH"/><ref>[http://www.hvar.hr//DesktopModules/NETMedia.Downloads/LinkClickNm.aspx?link=PPUG%20Hvar%20odluka%20zadnja.doc&mid=2138&pid=3 Prostorni plan uređenja Grada Hvara: čl. 81, str. 28, čl. 105, str. 40.]</ref> Otoci su, prema odluci Sabora [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]] pod zaštitom od [[1972]].<ref name="DN"/>


Unatoč tomu što se otočje nalazi pod zaštitom, naglašen je problem nezakonite gradnje na otocima, gdje se u uvalama grade pojedini ili čak skupine objekata. Iako se problem nezakonite gradnje javlja u manjoj mjeri nego na kopnu, s obzirom na osjetljivost prostora njegove se vrijednosti narušavaju.<ref name="PPPUGH"/>
Ploveći prema istoku od Svetog Klementa nailazimo na otočiće [[Gojca]], [[Borovac (otok)|Borovac]] (46m), [[Planikovac]] (27 m), [[Marinkovac]] (47 m) i [[Sveti Jerolim (otok)|Sveti Jerolim]] (22 m). Prolazi između otoka Sveti Klement, Borovac, Planikovac i Marinkovac nazivaju se redom Velo ždrilo, Malo ždrilo i Ždrilca.


== Također pogledajte ==
Od otoka Hvara cijelu ovu skupinu otoka dijeli [[Pakleni kanal]].
* [[Hvar]]
* [[Ščedro]]
* [[Nacionalni park Kornati|NP Kornati]]
* [[Nacionalni park Mljet|NP Mljet]]


== Reference ==
Ped samim gradom [[Hvar (grad)|Hvarom]], nalazi se otočić ''[[Galešnik]]'', a dalje prema jugoistoku ispred istoimene uvale se nalazi otočić ''[[Pokonji Dol]]'' označen svjetionikom. Mada sa suprotne strane kanala, ovi otočići također spadaju u navedenu skupinu.
{{reflist|2}}


== Napomene ==
Plovnost između otoka je otežana i opasna, zbog jakih morskih struja, posebica za [[jugo|juga]] i zbog brojnih hridi i grebena.
{{notelist|2}}


== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat}}
{{commonscat|Paklinski otoci}}
* [http://wwww.hvar.hr/Po%C4%8Detna/tabid/1129/Default.aspx hvar.hr – internetski portal grada Hvara]
* [http://www.tzhvar.hr/hr/ Turistička zajednica Grada Hvara]
* [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030912/more01.asp Slobodna Dalmacija – tajno sklonište umornih Hvarana]
* [http://www.vjesnik.com/Pdf/2006%5C08%5C31%5C40A40.PDF Vjesnik – raj pred jugozapadnom obalom Hvara]
* [http://www.vjesnik.hr/Pdf/2005%5C04%5C02%5C44A44.PDF Vjesnik – rajska otočna ogrlica]
* [http://www.vjesnik.com/pdf/2007%5C04%5C11%5C15A15.PDF Vjesnik – ronjenje na pučinskim otocima još bez nadzora]
* [http://www.bastijana.hr/ Vinarija Bastijana, Hvar]


[[Kategorija:Srednjodalmatinski otoci]]
[[Kategorija:Srednjodalmatinski otoci]]

Verzija na datum 23 novembar 2016 u 02:14

Paklinski otoci, pogled s Hvara

Pakleni otoci ili Paklinski otoci (lokalno Hvarski škoji) srednjedalmatinsko su otočje koje čine dvadesetak otoka, otočića i hridi, u Republici Hrvatskoj. Nalazi se uz jugozapadnu obalu otoka Hvar i pred ulazom u luku istoimenog grada Hvara. Ime su dobili po paklini – vrsti borove smole, koja se koristila u brodogradnji, kao zaštitni premaz za drvene brodove i čamce.

Otoci su izgrađeni od vapnenca kredne starosti. Pružaju se paralelno s reljefnim strukturama na otoku Hvar, od kojeg su odvojena Paklenim kanalom. Iako se na Svetom Klementu, najvećem otoku otočja, nalaze tri naselja: Momića Polje, Vlaka i Palmižana, ona nemaju administrativni status naselja jer nisu stalno naseljena. Od 1972. otočje je pod zaštitom države u kategoriji značajnog krajolika. Na otocima se nalazi nekoliko arheoloških lokaliteta, od kojih su neki iz rimskog doba. U okolnoj akvatoriji, nalazi se nekoliko olupina potonulih brodova. U uvali Palmižana na Svetom Klementu nalazi se istoimena ACI marina.

Ime

Ime otočja nastalo je u okviru govora stanovnika Hvara, koji pripada čakavskom[α 1] narječju srpskohrvatskog jezika, tj. njegovoj jugoistočnoj varijanti.[1] U svakodnevnom govoru stanovnici grada Hvara otoke nazivaju Škoji, dok će se rijetko čuti ime Pakleni otoci.[α 2][1] Ime su dobili prema paklini – vrsti borove smole, koja se skuhana koristila u brodogradnji za premazivanje, tj. zaštitu drvenih brodova i čamaca.[3] Paklina se u hvarskom govoru naziva pakol i isto kao i štokavska riječ pakao potječe od staroslavenske riječi pьklъ što znači smola.[1] Iz riječi pakol izveden je pridjevski toponomastik na nastavak -en,[α 3][1] na koji je pridodano i značenje infernum kojim se predstavlja goruća smola u paklu.[1] U novije vrijeme došlo je do pojave da se umjesto oblika Pakleni otoci koristi oblik Paklini otoci, odnosno Paklinski otoci i to prvotno u turističkim publikacijama, što se prema Kovačiću (2008.) čini s namjerom pokazivanja etimološke osviještenosti. Većina toponima koji se mogu naći na otočju dolazi iz srpskohrvatskog jezika, no ima i onih romanskog ili bizantskog podrijetla.[1]

Položaj

Pakleni otoci nalaze se u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, uz jugozapadnu obalu srednjedalmatinskog otoka Hvar.[2] Protežu se pravcem zapad–istok između 16°18′36″ i 16°27′12″ istočne geografske dužine. Najzapadnija točka otočja nalazi se na otočiću Veli Vodnjak, a najistočnija točka na otočiću Pokonji Dol.[2] Pravcem sjever–jug protežu se između 43°10′37″ i 43°08′41″ sjeverne geografske širine. Najsjevernija točka otočja nalazi se na rtu Močiguzica na otoku Sveti Klement, dok se najjužnija točka nalazi na otočiću Stambedar.[2] Prostiranje otočja pravcem zapad–istok iznosi 8‘ 36″, tj. 3 km, a pravcem sjever–jug 1′ 56″, tj. 1,1 km.

Geologija

Pakleni otoci pružaju se pravcem zapad–istok paralelno s reljefnim strukturama na otoku Hvar. Nastali su kao dio susjednog dinarskog kopna, a svoj današnji izgled dobili su krajem posljednjeg ledenog doba, kada se razina mora podigla za oko 100 m. Tada su potapanjem udolina između reljefnih uzvišenja nastali morski kanali – Pakleni kanal između Hvara i otočja, ostali morski prolazi, kao i brojne uvale na otoku Sveti Klement. Nepotopljena reljefna uzvišenja u isto su vrijeme postali otoci. Prema tome, i geološka građa Paklenih otoka jednaka je građi Hvara. Građeni su od dobro uslojenih i masivnih vapnenaca, kredne starosti.[4] Vapnenci Paklenih otoka, kao i otoci Ščedro izgrađuju antiklinalu s krilima blagog pada.[5]

Širi prostor otočja seizmički je vrlo aktivan, kao posljedica izraženih tektonskih pokreta, a sami otoci nalaze se u području seizmičnosti 8. stupnja po Mercallijevoj ljestvici.[6][7]

Geografija

Reljef

Karta Paklenih otoka
Pakleni otoci: Paržanj (lijevo), Travna, Veli Vodnjak i Mali Vodnjak (desno). U pozadini se vidi otok Vis
Pakleni otoci: Stambedar (lijevo), Dobri otok (u pozadini) i Sveti Klement
Gališnik

Na zapadnom kraju otočja najzapadnije je 44 m visok otočić Veli Vodnjak, uz čiji se sjeverozapadni rub nalazi otočić Mali Vodnjak.[2] Sjeverno od njih nalazi se hrid Karbun. Između Velog Vodnjaka i najvećeg otoka otočja – Svetog Klementa – nalaze se otočići Travna, Paržanj i Borovac. Nešto sjevernije od Paržanja nalazi se hrid Lengava.[2]

Otok Sveti Klement ima vrlo razvedenu obalu: s površinom od 5,27 km2,[8] duljina obalne crte iznosi mu 29,891 km.[8]

Na zapadnom dijelu otoka nalazi se najviši vrh otočja, 94 m visoka Vela glava[2] oko koje se nalazi šest uvala.[9]

Između otoka Borovac i Marginjeg rata na zapadnoj strani Svetog Klementa nalazi se uvala Staro Palilo, dok se na sjevernoj strani između Marginjeg rata i rta Močiguzice nalaze dvije uvale – Veli i Mali Zaglav. Prema istoku do rta Čarnjane nalazi se uvala Čarnjeni bok. S južne strane, između Bibićeg ražnja i Vodenog rata, nalaze se dvije uvale – Studeni bok i uvala Okorija na čijem se kraju nalazi naselje Momića polje.[9] U središnjem dijelu otoka, gdje je ono najuže, nalazi se naselje Vlaka.[9] Sa sjeverne strane naselja nalazi se istoimena uvala i otočić.[2] Sjeveroistočno od naselja između otočića Vlaka i rta Čarnjane nalaze se uvale Velika i Mala Koluderica,[α 4] dok se sjeverozapadnije od naselja nalaze Petrov bok, Mala Duboka uvala i Velika Duboka uvala.[9] S južne strane, između Vodenog rata i rta Kovač nalazi se Paklena uvala. Istočno od rta Kovač nalazi se zapadni ulaz u luku Soline, kojom se s juga može prići naselju Vlaka.[9]

Sama luka Soline je 51 m visokim otočićem Dobri otok zaštićena od vjetrova koji puhaju iz južnog kvadranta, pa je pogodno sidrište za brodove.[2] Između Dobrog otoka i rta Stražica nalazi se uvala Belunići, koja se sužava u uski prolaz, koji je s južne strane vezuje s lukom Soline. Glavica, 80 m visoki vrh i drugi po visini vrh otočja nalazi se istočnije od naselja Vlaka.[2] Južno od vrha se nalazi uvala Taršće, koju s istoka zatvara istoimeni rt, istočno od kojeg se nalazi uvala Stari steni.[9] Na istočnom kraju otoka nalazi se naselje Palmižana.[2] Sjevernije od naselja nalazi se istoimena luka, kao i manja uvala Planikov bok, koja je zapadnije.[9] Na ulazu u luku Palmižana, koji se nalazi između rtova Baba i Izmetište nalazi se hrid Baba, koja je vidljiva za oseke.[10] S južne strane naselja nalazi se uvala Vinogradišće. Jugoistočno od uvale nalaze se hridi Pločice i 30 m visok otočić Stambedar,[2] dok je istočno od nje uvala Perna.[9]

Istočno od rta Izmetište, na oko 0,45 km udaljenosti nalazi se otočić Gojca. Južnije od njega, između otoka Sveti Klement i, drugog po veličini otočića otočja, Marinkovca nalaze se otočići Borovac i Planikovac.[2] Na sjevernoj strani 47 m visokog Marinkovca[2] nalazi se manja uvala Tovar, dok se na južnoj obali nalazi Stipanska uvala.[9] Borovac je uskim morskim prolazom – Velim Ždrilom odvojen od Svetog Klementa. Dubina mora u prolazu s njegove sjeverne strane iznosi 23 m, dok je na južnom kraju njegova dubina samo 7 m.[9] Od Planikovca, Borovac je odvojen Malim Ždrilom, gdje je dubina mora samo 1,3 m.[9] Prolaz Ždrilice dijeli ga od Marinkovca. Dubina mora na njegovom sjevernom dijelu iznosi 28 m, u središnjem samo 7, a na južnom kraju 17 m.[9]

Istočno od Marinkovca nalazi se 22 m visok otočić Sveti Jerolim i otočići Gališnik – koji se nalazi pred samim gradom Hvarom – i Pokonji Dol.[2] Od otoka Hvara cijelo je otočje odvojeno Paklenim kanalom,[2] kojim je, kao i među samim otocima, otežana i opasna plovidba uslijed jakih morskih struja (posebice pri puhanju juga), kao i brojnih hridi i grebena.

Klima

Hvar
Klimatogram
JFMAMJJASOND
 
 
78
 
11
4
 
 
65
 
13
6
 
 
69
 
15
7
 
 
60
 
19
13
 
 
40
 
25
18
 
 
39
 
29
20
 
 
24
 
29
21
 
 
37
 
31
22
 
 
61
 
26
18
 
 
89
 
22
17
 
 
111
 
19
14
 
 
105
 
16
10
Prosečne maks. i min. temperature u °C
Ukupne padavine u mm
Izvor: za padavine: worldclimate.com, za temperature (2000.): TuTiempo.net

Prema Köppenovoj podjeli klime, Pakleni otoci nalaze se na području umjereno-tople klime (razred C), odnosno njenog podtipa sredozemne klime s vrućim ljetima (Csa), gdje je srednja temperatura najtoplijeg mjeseca u godini veća od 22 °C.[12] Na otocima najtopliji mjesec je kolovoz, a najhladniji siječanj.[13] Otoci se nalaze u području s najdužom insolacijom na Jadranskom moru, pa je grad Hvar mjesto s najdužom insolacijom u Hrvatskoj s 2718 sati godišnje.[13] Otoci u prosjeku dnevno imaju više od 7 sunčanih sati.[13] Srednja maksimalna temperatura u kolovozu iznosi oko 24,9 °C, a srednja minimalna u siječnju oko 8,9 °C.[α 5][13] Prosječna godišnja temperatura iznosi oko 16,5 °C, a relativna vlažnost zraka oko 67 %, s time da je najmanja u srpnju, a najveća u prosincu.[13] Dugotrajne padavine i temperature ispod 0 °C vrlo su rijetke, pa tako snijeg padne jednom u 20 godina.[14] Režim padavina jest mediteranski sa zimskim maksimumom (studeni i prosinac) i ljetnim minimumom (srpanj i kolovoz), pa su česte ljetne suše. Sveukupno, otoci tijekom godine prime do 800 mm padavina.[13] Najučestaliji su vjetrovi koji puhaju iz pravca sjeverozapadnog, sjevernog, sjeveroistočnog, istočnog i jugoistočnog kvadranta.[13]

Hidrografija

Otoci, kao dio dinarskog krša, grade propusne vapnenačke stijene, te na njima nema stalnih vodotokova.[6] Na rtu Pelegrin, najzapadnijoj točki otoka Hvar, Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita ima mjernu stanicu 8 – Pelegrin. Prosječna temperatura mora iznosi 12 °C, dok je ljetna 24 °C.[6] Termoklina se javlja u toplijem dijelu godine i nalazi se na dubini 14–30 m,[6] dok se u hladnijem dijelu godine javlja izotermija.[15] More oko otočja, kao na gotovo cijeloj istočnoj obali Jadranskog mora ima oligotrofna svojstva.[6][16] Kod morskih struja, dominiraju one iz pravca jugoistoka.[6]

Živi svijet

Alepski bor

Vegetacijski pokrov otoka većim dijelom čine mediteranska makija česmine, mirte, pelina i smreke, a manjim dijelom niska šuma alepskog bora i nešto poljoprivrednih kultura.[17][18] Šume[α 6] na Paklenim otocima, prema Prostornom planu uređenja Grada Hvara označene su kao šume posebne namjene čija je funkcija rekreacijska.[19] Na otocima raste i vrijesak i ružmarin, zatim žalfija, kamilica, majčina dušica, komorač, lovor, kao i druge aromatične mediteranske biljke.[17][20]

Fauna Paklenih otoka u bitnim se crtama ne razlikuje od faune otoka Hvar, osim što je siromašnija vrstama.[21] Pa se na njima mogu naći puževi, pauci, insekti (ravnokrilci, vretenca, kornjaši, ose, mravi, škorpije),[21] gmazovi kao što su glavata zelva,[22] gušteri[α 7] i zmije, zatim ptice, koje se dijele na stanarice poput galebova, gnijezdarice selice, zimovalice i prolaznice.[21] Na otočiću Pokonji Dol u naslagama turonskih vapnenaca mogu se naći primjerci fosilne faune.[21]

U podmorju Paklenih otoka žive gorgonije, te ostali karakteristični stanovnici podmorja Jadranskog mora – cvjetnica Posidonia oceanica,[17] crvene i zelene alge, zatim morske mahovine, mnogočetinaši, spužve, kao što su Aplysina aerophoba (promjenjiva sumporača), Spongia officinalis (obična spužva) i Hippospongia communis (divlja spužva).[17] Zatim ježinci, trpovi, morske paklare iz skupine bodljikaša, rakovi, kao što su Scyllarus arctus (zezavac) i Scyllarides latus (kuka), puževi,[17] kao i brojne vrste školjaka i riba – Spicara flexuosa (gira oštrulja), Trisopterus minutus (ugotica), Spicara smaris (gira oblica), Pagellus erythrinus (arbuna) i haringe,[17][20][23] te glavonošci – sipa i hobotnice.[17] Od morskih sisavaca u široj akvatoriji otoka moguće je naći dobrog dupina (Tursiops truncatus), dok ga je nekad nastanjivala i sredozemna medvjedica (Monachus monachus).

U jesen 2000. u podmorju otočića Marinkovac pronađena je invanzivna alga Caulerpa racemosa,[α 8][25] koja spada u tropske vrste zelenih morskih algi[24] i koja gustim obrastanjem dna i stvaranjem anoksičnih uvjeta uništava autohtone morske zajednice, drastično mijenjajući biološku i ekološku raznovrsnost.[α 9][24] Pronađeno stanište alge pokušalo se uništiti kombiniranim prekrivanjem vapnencom i plastičnim folijama,[α 10] čime je uništeno oko 90 % naselja.[24] Predviđanja da će, nakon mehaničkog čišćenja i uz niske temperature mora,[α 11] alga u potpunosti nestati nisu se pokazala točnima, jer su preostali brojni sitni, oku nevidljivi, komadići iz kojih se alga proširila na 1 km obalne crte na dubini od 3 do 40 m.[24][25]

  • Aplysina aerophoba
    Aplysina aerophoba
  • Scyllarus arctus
    Scyllarus arctus
  • Scyllarides latus
    Scyllarides latus
  • Spicara flexuosa
    Spicara flexuosa
  • Pagellus erythrinus
    Pagellus erythrinus

Povijest

Na otočiću Gališnik, u središtu hvarske luke nalazi se istoimena baterija, koju su sagradile austrijske snage početkom 19. stoljeća

Najraniju ljudsku prisutnost na otocima svjedoče gomile, kojih je nekoliko na otoku Sveti Klement i koje ukazuju da je otok bilo pogrebno mjesto.[26] Jedna se nalazi na Veloj glavi, četiri su istočno od naselja Momića polje, jedna s jugozapadne strane vrha Glavica, dok su tri zapadno od naselja Palmižana.[9]

Kada su se Rimljani polovicom 2. stoljeća pr. n. e. sukobili s ilirskim plemenima, posebice Dalmatima za strateške i logističke potrebe su, osim luka na otoku Hvar, koristili i luke na otoku Šćedro, kao i na Paklenim otocima.[27] Pored naselja Vlaka u uvali Soline nalaze se ostaci rimskog ladanjskog posjeda, tj. villae rusticae s ostacima mozaika, koji je ukrašavao dno bazena.[6][9][28] Ostaci rimske arhitekture pronađeni su i u uvali Okorija.[9] Južno od hridi Baba na sjevernoj strani otoka Sveti Klement, evidentirano je hidroarheološko nalazište Palmižana, na kojem su pronađeni ostaci antičkog broda iz doba Rimskog Carstva, koji je prevozio više od 10.000 komada keramičkog posuđa,[29] dok je na Marinkovcu evidentirano nalazište s većom koncentracijom keramike, i mogućim ostatkom rimske arhitekture.[9][26] Otočić Marinkovac nekada je nosio naziv po svetom Stjepanu, no nisu pronađeni ostaci sakralnog objekta koji bi bio njemu posvećen.[26] Od 16. stoljeća, točnije 1539. dominikanci su na Svetom Klementu imali hospicij.[26][28][30] Na otočiću Sveti Jerolim, koji se nekada nalazio u posjedu franjevačkog reda nalazila se mala crkva[α 12] koja je nestala pred kraj 15. stoljeća.[32] Tijekom srednjeg vijeka na otočiću se vadila sol i napasala stoka.[26]

Od objekata pod zaštitom na otocima se nalaze tri. U naselju Vlaka nalazi se crkva svetog Klementa iz 16. stoljeća.[33] Crkva je obnovljena u znak sjećanja na Višku bitku iz 1866.[α 13] i na potonuće austrougarske fregate Radetzky koje se dogodilo 1869.[α 14][26][34] Druga dva su svjetionik Pokonji Dol, na istoimenom otočiću i baterija Gališnik, koju su na ulazu u hvarsku luku, nakon povlačenja Francuza iz Ilirskih provincija, sagradili Austrijanci 1836.[9][35]

Demografija

Na otoku Sveti Klement nalaze se tri naselja: Momića Polje, Vlaka i Palmižana, koja nemaju stalnih stanovnika,[6] pa prema tome u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj nisu uvedena u popis naselja Republike Hrvatske.[6][36] Krajem 19. stoljeća u naselju Vlaka živjelo je oko 70 stanovnika.[28] Naselja su danas naseljena tek sezonski ljeti.

Gospodarstvo i promet

Samo ime otočja govori o najranijim djelatnostima koje su se vršile na otocima – brodogradnji i iskorištavanju bogatstva okolnog mora. Na njima postoji i nekoliko manjih obradivih površina, na kojima se u povijesti uzgajalo žito.[32] Danas se ljudska djelatnost na otocima, koja su postala jedna od hvarskih izletišta, bazira na iskorištavanju njihove prirodne ljepote u turističke svrhe. Palmižana je najstarije i najpoznatije hvarsko izletište,[32] sa čije se sjeverne strane u istoimenoj uvali, na otoku Sveti Klement nalazi ACI marina Palmižana kapaciteta 160 vezova.[32][10] U Palmižani se nalazi nekoliko restorana i pansiona. Ostala izletišta su Ždrilica, otočić Sveti Jerolim i Stipanska uvala na Marinkovcu, od kojih su posljednja dva nudistička kupališta. Sva su opremljena restoranima i do njih voze redovni taksi-brodovi iz grada Hvara.[32] U naselju Vlaka se u zadnja tri tjedna u srpnju održava pučka svetkovina posvećena zaštitniku otoka svetom Klementu. U naselju se također nalazi nekoliko restorana.[32]

Osim nautičkog i nudističkog, Pakleni otoci su i središte ronilačkog turizma.[20] Jedna od zanimljivijih lokacija za ronjenje jest Sika od Vodnjaka, istočno od otočića Veli Vodnjak, koja se sastoji od nekoliko uskih okomitih hridina.[20] Među njima je najupečatljivija hridina Kampel ili Kampanel[α 15] koja se okomito uzdiže s dubine od oko 46 m, na dubinu od 15 m ispod razine mora.[20] Ostale ronilačke destinacije su podmorje Stambedara i Velika Gaška gdje se na dubini od 5 m, nalazi 30 m dugačka podmorska pećina.[37]

Svjetionik Pokonji Dol

Pored Palmižane izgrađen je helidrom, jedan od dva na području Grada Hvara.[6] Sigurnost plovidbe oko Paklenih otoka regulirana je s nekoliko svjetionika, koji se nalaze na rtu Klobuk, na otočiću Veli Vodnjak, Svetom Jerolimu, Pokonjem Dolu i Gališniku, kao i na hridi Baba pred ulazom u ACI marinu Pamižana.[2][10]

Svjetionik Signal Domet Godina gradnje
Veli Vodnjak
B Bl 6s
9 milja
–
Pokonji Dol
B Bl 4s[38]
10 milja[38]
1872.[38]
Gališnik
Z Bl 3s
–
–
Sveti Jerolim
–
–
–
Baba
B Bl 10s[10]
4 milje[10]
–

Zaštićeni spomenik prirode

Prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske Pakleni otoci zaštićeni su spomenik prirode u kategoriji značajnog krajolika, kojim upravlja Županijska javna ustanova za gospodarenje zaštićenim dijelovima prirode.[6][39] Otoci su, prema odluci Sabora SR Hrvatske pod zaštitom od 1972.[18]

Unatoč tomu što se otočje nalazi pod zaštitom, naglašen je problem nezakonite gradnje na otocima, gdje se u uvalama grade pojedini ili čak skupine objekata. Iako se problem nezakonite gradnje javlja u manjoj mjeri nego na kopnu, s obzirom na osjetljivost prostora njegove se vrijednosti narušavaju.[6]

Također pogledajte

Reference

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Kovačić, V. (2008): Toponimija Paklenih otoka, Folia Onomastica Croatica, br. 17., 81–94
  2. ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 Veliki atlas Hrvatske u mjerilu 1:100.000 (2002), Mozaik Knjiga, Zagreb ISBN 953-196-925-6
  3. ↑ Nadilo, B. (2000): Razvitak hrvatskih otoka, Građevinar br. 52
  4. ↑ Prostorni plan uređenja Grada Staroga Grada: Prirodna osnova – Građa i sastav, str. 11
  5. ↑ Prostorni plan uređenja Grada Staroga Grada: Prirodna osnova – Seizmotektonske osobine, str. 11
  6. ↑ 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 6,11 Prostorni plan uređenja Grada Hvara – Prijedlog plana za javnu raspravu
  7. ↑ Program zaštite okoliša Splitsko-dalmatinske županije: 2 Osnovna obilježja Splitsko-dalmatinske županije – 2.1 Prirodna obilježja – 2.3.2 Geološko-litološka obilježja
  8. ↑ 8,0 8,1 Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
  9. ↑ 9,00 9,01 9,02 9,03 9,04 9,05 9,06 9,07 9,08 9,09 9,10 9,11 9,12 9,13 9,14 9,15 9,16 Prostorni plan Grada Hvara: kartografski prikaz br. 3 – uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, u mjerilu 1:25.000
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 ACI marina Palmižana
  11. ↑ 11,0 11,1 Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka: Pregled, raspored i položaj malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića, pp. 31
  12. ↑ Grupa autora (2003.): Köppenova podjela klima i hrvatsko nazivlje, Geoadria, Vol. 8, No. 1, 17–37.
  13. ↑ 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 13,6 Prostorni plan uređenja Grada Staroga Grada: Prirodna osnova – Klima, str. 12.
  14. ↑ HVAR info.com: Island Hvar Climate
  15. ↑ Grupa autora (2005.): Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar, Ekonomski fakultet Split str. 2
  16. ↑ Grupa autora (2007.): Stanje eutrofikacije u južnom, srednjem i sjevernom Jadranu, Agencija za zaštitu okoliša Republike Hrvatske
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 17,5 17,6 Grupa autora (2005): Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar, Ekonomski fakultet Split str. 4
  18. ↑ 18,0 18,1 Zaštićena područja: Značajni krajobraz – Pakleni otoci na dalmatian-nature.hr
  19. ↑ Prostorni plan Grada Hvara: čl. 40, str. 13
  20. ↑ 20,0 20,1 20,2 20,3 20,4 TZ Hvar: Destinacije – Izletišta na Paklenim otocima
  21. ↑ 21,0 21,1 21,2 21,3 21,4 Grupa autora (2005.): Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar, Ekonomski fakultet Split str. 5–6.
  22. ↑ botanic.hr: Glavata zelva (Caretta caretta)
  23. ↑ hvar.hr: Geologija i fauna
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 24,5 Kolanović, A.: Kaulerpe na portalu Riblje oko
  25. ↑ 25,0 25,1 25,2 HRT: Neuspješna borba protiv Caulerepe racemose na Paklenim otocima, 14. lipnja 2003.
  26. ↑ 26,0 26,1 26,2 26,3 26,4 26,5 26,6 hvar.hr – Pakleni islands
  27. ↑ hvar.hr: Grad Hvar – Povijest
  28. ↑ 28,0 28,1 28,2 More than Hvar dmc: The islets called Pakleni
  29. ↑ Sanader, M. (2006): O antičkoj provincijalnoj arheologiji u Hrvatskoj s naglaskom na gospodarstvu, Opuscula Archæologica, br. 30, 143–182.
  30. ↑ dominikanci.hr – Povijest dominikanskog Reda u Hrvatskoj
  31. ↑ 31,0 31,1 island-hvar.net – Pakleni otoci
  32. ↑ 32,0 32,1 32,2 32,3 32,4 32,5 „TZ Hvar: Destinacije – Izletišta”. Tzhvar.hr. Pristupljeno 25. 9. 2011. 
  33. ↑ greenlizard.hr – Pakleni Islands
  34. ↑ 34,0 34,1 TRAGEDY AT SEA: Particulars of the Loss of the Austrian Frigate Radetzky – Three Hundred Men Perish, The New York Times 12. ožujka 1869., str. 5
  35. ↑ island-hvar.net – Hvar
  36. ↑ Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, objavljen u Narodnim novinama broj 86/2006.
  37. ↑ happyhvar.com: Diving
  38. ↑ 38,0 38,1 38,2 plovput.hr: Otočić Pokonji Dol
  39. ↑ Prostorni plan uređenja Grada Hvara: čl. 81, str. 28, čl. 105, str. 40.

Napomene

  1. ↑ Primjetna osobina koja govor stanovnika grada Hvara razlikuje od ostalih govora na otoku je da se fonem /č/ zamjenjuje sa /c/ pa se takav govor naziva cakavskim.[1]
  2. ↑ Ovaj oblik imena koristi se na topografskim kartama.[2]
  3. ↑ Toponomastik se susreće i drugim toponimima na Jadranskom moru, npr. Pakljena, Pakljenica, Paklenica, Paklena glavica itd.[1]
  4. ↑ Toponimi Velika i Mala Koluderica jedini su toponimi na otočju koji imaju podrijetlo u bizantskoj terminologiji. Dolaze od starogrčke riječi καλογραῖα iz koje je izvedena riječ kaluđerica.[1]
  5. ↑ Budući da ne postoje mikroklimatološki podaci za Paklene otoke, u nastavku su dati podaci za nekoliko km udaljen grad Hvar.
  6. ↑ Termin koji se koristi u službenim dokumentima.
  7. ↑ Na otočiću Sveti Jerolim živi poseban oblik kraske gušterice.[21]
  8. ↑ U Sredozemnom moru prvi put je zabilježena 1926. u podmorju Tunisa i pretpostavlja se da je u Sredozemlje dospjela kroz Sueski kanal, s mnogim drugim tropskim vrstama Crvenog mora. Njezino rapidno širenje počinje od 1990-ih i od tada se proširila po čitavom Sredozemnom moru izuzev Crnog mora, pa je njezino širenje dobilo značaj biološke invazije.[24]
  9. ↑ Uništavanje autohtonih morskih zajednica ostavljaju negativne posljedice na ribarstvo i ostale ljudske djelatnosti poput turizma, tj. njegovog ronilačkog oblika.
  10. ↑ Za potpuno uništenje staništa, ono mora biti prekriveno 3 mjeseca.[25]
  11. ↑ Iako tropska vrsta, alga preživljava i na temperaturama od samo 7° C, zabilježenim na njezinom najsjevernijem staništu u Jadranskom moru kod Vrsara u Istri.[24]
  12. ↑ Drugi izvor ne spominje crkvu, već hospicij.[31]
  13. ↑ Bitka se odigrala kao dio Trećeg talijanskog rata za nezavisnost, koji se vodio u isto vrijeme kao i Austrijsko-pruski rat. U bici je manja austrijska flota, pobijedila veću talijansku flotu. Na crkvi se nalazi natpis u spomen na tu bitku.[31]
  14. ↑ Fregata, porinuta 1854., deplasmana 2.234 t i brzine 9 čvorova, potonula je zbog eksplozije baruta, 8 km od otočića Veli Vodnjak, odnosno oko 16 km sjeverno od Visa, sa 325 mornara.[26][34] Tri godine ranije, sudjelovala je u bici kod Visa, a 1864. kao dio prusko-austrijske mornarice u bici u Helgolandskom zaljevu
  15. ↑ Ime je dobila po svome obliku, koji liči na zvonik bez vrha.

Vanjske poveznice

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Pakleni_otoci&oldid=40659293