Bitka kod Visa

Izvor: Wikipedia
Bitka kod Visa
Segment Austrijsko-pruskog rata
Die Seeschlacht bei Lissa.jpg
Potapanje "Kralja Italije"
Datum 20. jul 1866.
Lokacija kraj ostrva Vis, Jadransko more
Rezultat Austrijska pobeda
Zaraćene strane
Flag of the Habsburg Monarchy.svg
Austrijsko Carstvo
Flag of Italy (1861-1946).svg
Kraljevina Italija
Komandanti i vođe
Vilhelm fon Tegetof Karlo di Persano
Snage
26 brodova
7.879 ljudi
28 brodova
10.880 ljudi
Žrtve i gubici
38 mrtvih 2 oklopnjače potopljene
643 mrtvih

Pomorska bitka kod Visa dogodila se 20.7. 1866. u Jadranskom moru kraj ostrva Vis (danas Hrvatska). Završila je pobedom manje Austrijske flote nad većom Italijanskom. To je bila prva veća pomorska bitka u kojoj su korišćeni parni i gvozdeni brodovi, i jedna od zadnjih u kojoj je korišćeno namerno zabijanje broda u brod.

Uvod[uredi - уреди]

Tegetof u bici kod Visa

Početkom trećeg rata za ujedinjenje Italije, italijanska flota poduzela je manevar za osvajanje ostrva Vis. Italijansku flotu činilo je 11 oklopnjača, 7 drvenih fregata, 7 korveta i topovnjača, 5 izvidničkih bojnih brodova (avizo) i 3 prijevozna (transportna) broda, a zapovijeda joj italijanski admiral Karlo di Persano. Taj plovni sastav isplovio je iz Ankone 16. jula i kod ostrva Visa pojavio se 18. jula ujutro. Admiral Persano zapovjedio je sastavu topovnjača da u području ostrva Hvara presjeku podvodni telegrafski kabel Vis-Hvar-Split, prema sjeverozapadu uputio je dva izvidnička broda na 20 milja od glavnine plovnog sastava. Namjera mu je bila da s odredom oklopnjača bombarduje Komižu i višku luku, a s drvenim fregatama područje Rukavca, te da se tako stvore povoljni uslovi za izvršenje desanta na ostrvo Vis. Napad je započeo u 10:30 i nimalo nije bio sinhronizovan niti energičan, pa su se brodovi koji su bombardirali Komižu i Rukavac, a nakon početnih neuspjeha, jednostavno priključili brodovima koji su bombardirali višku luku s nešto više uspjeha. Napad na višku luku obnovljen je i 19. jula s cijelom flotom, a priključile su se i topovnjača Afondatore i 3 prijevozna broda koji su prevozila oko 2.200 vojnika namijenjenih za iskrcavanje na ostrvo Vis, ali ni ovaj put nisu se stvorili potrebni uslovi za provedbu desanta. Austrijski admiral Tegetof, na temelju dobivenih podataka i izvještaja zaključio je da se kod Visa ne radi samo o diverziji, pa je zapovjedio svom plovnom sastavu da otplovi iz Pule 19.7.a u 13:30 prema Visu. Austrijska flota brojila je 7 oklopnjača, jedan drveni bojni linijski brod, 5 drvenih fregata, jednu korvetu, 7 topovnjača i 4 manja ratna broda. Austrijska flota plovila je u divizijskoj koloni klinova (prvi klin oklopnjače, drugi klin drvene fregate, treći klin topovnjače). Italijanski izvidnički brod Esploratore otkrio je austrijske bojne brodove i oko 07:50 izvijestio o njihovom dolasku. Admiral Persano prekida napad na višku luku i sa svojim plovnim sastavom kreće u susret protivniku s namjerom da mu presječe smjer.

Bitka[uredi - уреди]

U 10:00 20. jula admiral Tegethof zapovjedio je napad na protivničke brodove. Italijanska flota plovila je u složaju kolone u smjeru sjeveroistoka, a iznenadni i nenajavljeni prelazak admirala Persana s zastavnog broda Re diItalia na brod Afondatore zbunio je zapovjednike italijanskih brodova, pa oni sada više ne znaju koji je zapovjedni brod kojeg trebaju slijediti u bitki, a došlo je i do narušavanja bojnog reda i složaja u italijanskoj floti. U 10:50 austrijske oklopnjače svom su silinom "kljunovog udara" - taktički je postupak broda u bitki u kojem se želi svom silinom udariti u bok protivničkog broda tijekom čega bi mu se nanijela velika šteta ili moguće potapanje.

Situacija pre bitke

Kljunov udar pojavio se vrlo rano još u doba brodova na vesla, a nakon abordaža, prvi su ga korsitili stari Grci sa svojim veličanstvenim triremama koje su za to imale posebno ojačan kljun. Ako kljunov udar ne bi postigao rezultat i uspjeh obavezno bi se prešlo na abordaž brodova. U novijoj istoriji pomorskih bitaka kljunov udar napravio je poljski razarač pod britanskom zastavom Glouvorm, u trenutku kada je pretrpio teške pogotke zadobijene od njemačke teške krstarice Hiper, pa je prije nego što je potonuo nanio teška oštećenja krstarici 8.4. 1940. godine.) Tim prodorom austrijskih oklopnjača kroz red italijanskih brodova, Tegetof je postigao povoljan odnos i nadmoć oklopnjača na ključnom mjestu (7 : 6), a tu su se priključili i austrijski drveni brodovi, dok su italijanske drvene fregate neshvatljivo ostale van bitke. Sada nastaje totalna gužva, a gusti crni dim podiže se s bojišta, pa to sve ide u prilog austrijskim brodovima koji su slabije naoružani. Dolazi do mnogih pokušaja kljunovih udara na obije strane, topdžije na brodovima ne vide ama baš ništa, ali se paljba otvara na slijepo i na vrlo malim udaljenostima. Austrijski zastavni brod Ferdinand Maks u 11:30 kljunovim udarom potopio je italijansku oklopnjaču Re Ditalija kojoj je u međuvremenu otkazalo kormilo. Oko 12:15 bitka je jenjavala, austrijski brodovi okupili su se u tri kolone ispred viške luke, a italijanski u dvije kolone zapadno od njih. No, bitka tobdžija na brodovima trajala je sve do 14:00, a pola sata kasnije zbog ranijih oštećenja i pretrpljenih pogodaka eksplodirala je italijanska oklopnjača Palestro.

Posledice[uredi - уреди]

Italijani su u suton obeshrabreni napustili bojište na kojem su izgubili dvije oklopnjače i 643 mornara. Na drugoj strani Austrijanci su izgubili 63 mornara. Viška bitka predstavlja prvu borbu oklopljenih brodova, pa iako nije direktno uticala na ishod rata, italijanska javnost Višku je bitku doživjela vrlo tragično. Admiral Persano izgubio je čin i udaljen iz ratne mornarice.