José Saramago

Izvor: Wikipedia
José Saramago
Osnovni podaci
Rođenje José de Sousa Saramago
16. novembar 1922. (1922-11-16)
Azinhaga, Santarém, Portugal
Smrt 18. jun 2010. (dob: 87)
Tías, Las Palmas, Španija
Zanimanje dramatičar, romanopisac
Nacionalnost portugalska
Djelo
Period 1947–2010
Znamenite nagrade Nobelova nagrada za književnost
1998

josesaramago.org/saramago/

José de Sousa Saramago (16. novembar 1922 - 18. jun 2010.) bio je portugalski književnik, poznat po tome što je godine 1998. dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Biografija[uredi - уреди]

José Saramago (Žuze Saramagu) je rođen 16. novembra 1922. godine, Azinjaga (Portugal), u siromašnoj seljačkoj porodici. Teška materijalna situacija ga prinuđuje da promjeni niz zanimanja, da bi se tek 1976. godine posvetio isključivo književnosti. Saramago se smatra najvećim živim portugalskim i jednim od najuticajnijih evropskih pisaca današnjice. Njegova djela prevedena su na preko trideset jezika. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1998. godine za roman "Sedam Sunaca i Sedam Mjesečina".

Djela[uredi - уреди]

Embargo i druge priče[uredi - уреди]

Sljepilo[uredi - уреди]

"Sljepilo" ima za temu apokalipsu koja se javlja u vidu epidemije neobjašnjivog i neizlječivog sljepila. Pokušavajući da se snađu i prežive, ljudi postaju nemilosrdni.

Sedam sunaca i sedam mjesečina (Sjećanje na samostan)[uredi - уреди]

Uzbudljiva priča, protkana suptilnom ironijom, problemi koji su vječno ljudski, slika portugalskog društva s početka 18. stoljeća – neodgovoran kralj Žoao V., pobožna kraljica Marija Ana dugo ne može da podari kralju tako željenog nasljednika, sveti oci skloni grijehu, revnosna Inkvizicija, siromašni seljaci koji nesretno stradaju dok s Bogom na usnama grade veliki manastir za franjevce koji im je kralj obećao pošto su mu prorekli da će imati poroda – sve to kao u kakvoj renesansnoj igri oživljava Saramago u svom djelu. Tu je i drugi tok romana, u kojem je pisac sa toplinom progovorio i o nekim drugim ljudskim stremljenjima, osim onim zemaljskim, o čovjekovoj potrebi da se povremeno vine u njemu nedostupne prostore i da u njima potraži radost, utjehu i smisao za svoj život. Kao mitski Dedal i otac Bartolomeo Lorenzo (ličnost koja je stvarno postojala i preteča je savremenih vazduhoplovaca) sanja o poduhvatu koji do tad ni jedan čovjek nije ostvario, da konstruiše mašinu (vazduhoplov) koja će ga odnijeti do sunca. U tome mu pomaže u ratu osakaćeni Baltazar, zvani Sedam Sunaca i njegova Bilmunda, zvana Sedam mjesečina, koja ima dar da vidi dušu svakog čovjeka. I dok se inkvizicija pedantno bavi ljudskom dušom, pročišćavajući je spaljivanjem na lomačama, dotle se ovo troje Božijih ljudi, uz kraljevsku pomoć, priprema za veliki poduhvat. Jednog dana zaista će poletjeti, ali ne uz pomoć duše nego uz pomoć ljudske volje, hiljadu volja koje je svojim neobičnim moćima sakupila Belmunda. Velinčastvena priča o običnim i neobičnim stvarima, o ljubavi, i o padu, o čovjekovoj potrebi da se približi božanskom i makar za trenutak da se osjeti njemu ravnim.

Evanđelje po Isusu Kristu[uredi - уреди]

Roman koji je podigao nečuvenu buru u čitavom katoličkom svijetu, kritikovan i anatemisan od Vatikana i klera kao antievanđelje, dok za druge od predstavlja prekršćansku priču o ljubavi i ljudskoj žrtvi i o dvadeset stoljeća netolerentnosti i patnji koje su usljedili. Sam pisac je ovu knjigu predstavio na svoj skromni način kao "tek još jedno Evanđelje koje pokušava da, uz nešto slobodne interpretacije popuni prazan prostor između epizoda Isusovog života onakvih, kakve su ispropovjedane u drugim Evanđeljima". Knjiga je pravi izazov za sve koji uživaju u preplitanju sumračnog realizma, grotesne fantazije i oštrog humora, a sve iz pera vrhunskog pisca.