Geografija Srbije

Izvor: Wikipedia
Karta Srbije
Geografski regioni u Srbiji

Srbija se nalazi na Balkanskom poluotoku odnosno jugoistočnoj Europi (oko 79% teritorija) te u Panonskoj niziji odnosno srednjoj Evropi (oko 20% teritorija). No, geografski, a i klimatski, jednim dijelom se ubraja i u mediteranske zemlje. Kopnenu granicu ima u dužini od 2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318 km, Makedoniji 221 km, Albaniji 115, Crnoj Gori 203 km, i Bosni i Hercegovini 302 km.

Ekstremne točke:

  • Sjever: 46°11'N (Hajdukovo)
  • Jug: 41°52' N (Dragaš na Kosovu)
  • Istok: 23°01'E (Senokos kraj Dimitrovgrada)
  • Zapad: 18°51'E (Bezdan u Vojvodini)

Reljef[uredi - уреди]

Srbiju čine tri velike geografske celine: Panonska nizija, brežuljkasti predeli s nižim planinama i nizinskim proširenjima.Severni deo zemlje (Vojvodina) zauzima plodne ravnice, dok je središnji i južni deo pretežno planinski. Srbija obiluje prirodnim lepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume. Srbija je bogata i vodama.

Panonska nizia zauzima 25% teritorija, a u njoj prevladavaju nizie s aluvijalnim ravnima uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita uzvišenja: Fruška gora (538 m) i Vršačke planine (639m)

Najveći dio teritorija Srbije zauzimaju brežuljci i planine. Ona se protežu od Panonskog pobrđa na sjeveru do crnogorske, albanske i makedonske granice na jugu. Od zapada prema istoku protežu se od bosansko-hercegovačke do bugarske granice. Južno od Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima oko 65% površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu, Pomoravlju i dijelu Timočke krajine. Područja viša od 1000 m zauzimaju 10% teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i grupa viših planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu. Čak je 15 planinskih vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši od njih je Đeravica (na Prokletijama) u visini od 2656 m.

Planine Srbije se dijele na:

  • Rodopske planine
  • Karpatsko-balkanske planine
  • Dinarske planine

Najviši vrhovi Srbije su:

Vrh Visina Planina
Đeravica 2.656 m Prokletije
Crni vrh 2.585 m Šar planina
Gusam 2.539 m Prokletije
Bogdaš 2.533 m Prokletije
Žuti kamen 2.522 m Prokletije
Ljuboten 2.498 m Šar planina
Veternik 2.461 m Koprivnik
Crni krš 2.426 m Prokletije
Hajla 2.403 m Hajla

Rijeke[uredi - уреди]

Riječni slivovi u Srbiji

Rijeke Srbije pripadaju slivovima Crnog, Jadranskog i Egejskog mora. Najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve vode tog toka okuplja Dunav. Dunav je naduža rijeka u Srbiji koja kroz nju teče u duljini od 588 km od svojih 2.857 km ukupnog toka. Vode s većeg dijela metohijskog područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava (206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km).

Rijeka koja najdužim tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40% površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u kolovozu i rujnu.

Rijeka Duljina u Srbiji Ukupna duljina
Dunav 588 km 2783 km
Zapadna Morava 308 km 308 km
Južna Morava 295 km 295 km
Ibar 272 km 272 km
Drina 220 km 346 km
Sava 206 km 945 km
Timok 202 km 202 km
Velika Morava 185 km 185 km
Tisa 168 km 966 km
Nišava 151 km 218 km
Tamiš 118 km 359 km
Begej 75 km 244 km

Jezera[uredi - уреди]

Srbija nema velikih prirodnih jezera, a najveća su nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su: Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Peručansko i Zvorničko (na Drini). Najveće jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero, nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km2).

Јezero Površina
km2
Nadmorska visina
m
Najveća dubina
m
Zapremina vode
mil m3
Đerdapsko 253 69,5 92 5000
Vlasinsko (na Vlasini) 16 1 213 22 165
Perućačko (na Drini) 12,4 290 70 340
Gazivode 11,9 692,7 105 370
Zvorničko (na Drini) 8,1 140 28 42
Zlatarsko (na Uvcu) 7,2 880 75 250
Potpećko (na Limu) 7,0 437 40 43
Palićko 5,6 101 3,5 11
Belo 4,8 75 2,5 7

Zaštićena područja[uredi - уреди]

Nacionalni parkovi:

Parkovi prirode:

Specijalni prirodni rezervati:

Spomenici prirode:

Nacionalni parkovi[uredi - уреди]

Đerdapsko jezero

Srbija ima 5 nacionalnih parkova: Đerdap, Kopaonik, Tara, Šar-planina i Fruška gora. Svi nacionalni parkovi posjeduju visoke klimatske i zdravstveno-rekreativne vrijednosti.

  • Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici s Rumunjskom. Ukupna površina nacionalnog parka je 63,608 ha, a cijele zaštićene zone 93,968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe Dunav.
  • Kopaonik - nalazi se u središnjem dijelu Srbije. Nacionalnim parkom proglašen je 1981. godine. Obuhvaća površinu od 11,810 ha, a pro broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih središta biodiverziteta endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na Kopaoniku se nalazi najrasprostranjenija šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije.
  • Tara - zauzima površinu od 22,000 ha, a nalazi ze na području općina Užice i Bajina Bašta.
  • Šar-planina - nalazi se na Kosovu i zauzima površinu od 39,000 ha. Proglašena je nacionalnim parkom 1986. godine. Šar-planina je najbogatije područje u Europi po broju vrsta leptira (147), ima preko 200 vrsta ptica. Strogi prirodni rezervati u ovom nacionalnom parku su mješovite listopadne šume, čiste ili mješovite šume munike, te čiste šume smreke.
  • Fruška Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je proglašena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim tokovima. Pašnjaci i plodno zemljište, te nasadi vinove loze ukrašavaju padine Fruške Gore.

Vegetacija[uredi - уреди]

Skoro cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno biljno-geografskoj regiji. Samo jedno malo područje Metohije ulazi u mediteransku biljno-geografsku regiju. Srbija u cjelini spada među slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 26% šumskih površina.

Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:

Tlo[uredi - уреди]

Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i aluvijalnom zemljištu.

Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).

Na pomoravskom području i većim dijelom Kosmeta prevladavaju aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine), smonica i kisela smeđa zemljišta.

Na krečnjačko-dolomitskim stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava prevladava crnica i smeđa zemljišta.

Najznačajnije planine[uredi - уреди]

Референце[uredi - уреди]

  1. GEOGRAFIJA SRBIJE