Zlatibor

Izvor: Wikipedia
Panorama sa Zlatibora

Zlatibor је planina koja se prostire na površini od oko 1000 km2, dugačka је 30 km, а široka i do 15 km. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Najviši vrh je Tornik (1496 m). Zlatibor se prostire između 43° 31' N i 43° 51' N, i između 19° 28' E i 19° 56' E. Poznato je ljetovalište i zimovalište, kao i klimatsko lječilište. Zlatibor se nalazi na sjevernom dijelu oblasti zvane Stari Vlah, granične oblasti između Raške, Hercegovine i Bosne. Leži u oblastima opština Čajetine, Užica i Nove Varoši u Zlatiborskom okrugu. Administrativni centar Zlatibora je varošica Čajetina, ali centar Zlatibora u svakom drugom pogledu - osim administrativnom - je gradić Kraljeve Vode (Zlatibor), poznato turističko mjesto.

Sela koja se nalaze na samom Zlatiboru su: Alin Potok, Bijela Rijeka, Branešci, Burađa, Golovo, Gostilje, Dobroselica, Draglica, Drenova, Željine, Jablanica, Jasenovo, Kremna, Kriva Rijeka, Kućani, Ljubiš, Mokra Gora, Mušvete, Negbina, Ojkovica, Oko, Ribnica, Rožanstvo, Rudine, Semegnjevo, Sirogojno, Sjeništa, Stublo, Trnava, Uvac, Šljivovica i dr. Na obroncima Zlatibora, tj. na prelazima ka susjednim planinama - Tari, Ponikvama, Jadoviku, Mučnju - nalaze se sela Bioska, Vrutci, Ravni, Drežnik, Drijetanj, Zbojštica, Kačer, Mačkat, Nikojevići, Ljubanje, Skržuti, Stapari, Tripkova i dr.

Južna i istočna granica Zlatibora su prirodne - to su rijeke Uvac i Veliki Rzav. Na zapadu se Zlatibor graniči sa Bosnom, selima Mokrom Gorom, Semegnjevom i Jablanicom. Zlatibor je oduvijek imao veliki pogranični značaj. Na brdu Cigli kod Jablanice i danas se raspoznaje granica Srbije sa dvjema carevinama - Austro-Ugarskom i Turskom.

Zlatibor se nalazi na pola puta od Beograda do crnogorskog i dubrovačkog primorja. Preko njega prelaze mnogi značajni magistralni putevi i pruge, među kojima je i pruga Beograd-Bar. Najbliži veći grad je Užice.

Nije poznato kako se Zlatibor zvao u najstarije vrijeme. U srednjem vijeku, ovaj kraj se nalazio u okviru župe Rujno, administrativne oblasti Raške, pa je i cijeli Zlatibor nosio takvo ime. Ono potiče od kržljave biljke ruja koja se koristila za bojenje (štavljenje) kože i izvozila se u Dubrovnik, a danas raste po selima Semegnjevu, Stublu i Uvcu. Od XVIII vijeka, sve više se koristi naziv Zlatibor, a i 1855-te godine je, prilikom nove administrativne podjele Srbije, Rujanski srez podijeljen na Ariljski i Zlatiborski, pa ime Zlatibor dospijeva i u zvanična dokumenta. Postoje tri predanja o postanku imena Zlatibora. Jedno kaže da je to ime nastalo od zlatne boje pašnjaka na Zlatiboru (što nije sasvim vjerovatno, jer zlatiborski pašnjaci nisu toliko stari), drugo da su se doseljenici iz Crne Gore i Hercegovine na Zlatibor hvalili bogatstvom borove šume, govoreći: "Zlatan je to bor!", a treće predanje (vjerovatno najtačnije) kaže da je to ime postalo od jedne veoma rijetke vrste bijelog bora, tzv. zlatnog bora, čije je naučno ime Pinus Silvestris Variegata Zlatiborica, po sarajevskom inžinjeru Salihu Omanoviću. Zlatnog bora još samo ima u selu Negbini i stavljen je pod zaštitu države.

Turizam[uredi - уреди]

Glavni članak: Turizam na Zlatiboru

Planinska ljepotica u jugozapadnom dijelu Srbije bila je odredište dokonih i bogatih još od sredine sedamnaestog vijeka, mjesto privremenog boravka onih koji su, prije svega, tragali za zdravljem, ali i za blagodjetnim mirom zlatiborskih padina na kojima se oči odmaraju, a tijelo puni energijom.
Ipak, pravi turizam se razvio tek kada je na Zlatibor došla jedna krunisana glava, kralj Srbije Aleksandar Obrenović.
U početku je najinteresantnija bila Kraljeva Voda, mjesto na kom je Njegovo Kraljevsko Veličanstvo ručalo, ali su se ubrzo pročuli i drugi zlatiborski visovi: Palisad, Ribnica, Oko.
А onda je, 1905-te godine, na Zlatibor, po zdravlje, došao još jedan kralj Srbije, Petar Prvi Karađorđević. Nakon njegovog boravka sagrađeni su i prvi veliki objekti: hotel "Kraljeva voda" - današnji kongresni centar "Srbija" - vila "Čigota" i pekara.
Zlatibor se nalazi u samom "središtu" Srbije. Rastojanje od ove planine do Beograda је 230 km, do Novog Sada 300 km - baš koliko i do Jadranskog mora. Preko Zlatibora vodi magistrala od Beograda ka primorju, direktne autobuske linije su uspostavljene sa Novim Sadom, Beogradom, Nišom, Jagodinom i drugim gradovima. Preko Zlatibora, a dijelom i kroz njegov masiv, prolazi željeznička pruga Beograd-Bar.

Zlatibor je, prije svega, planina izuzetne ljepote, prijatne klime, prostranih proplanaka, bujnih pašnjaka, vodom bogatih planinskih potoka.
"Ruža vjetrova" se rascvjetava upravo nad Zlatiborom. Ljeta su topla, а zime blage. Kiše padaju relativno često, a snijega ima od oktobra do maja.

Videti takođe[uredi - уреди]

Slavni ljudi[uredi - уреди]

  • Miladin Pećinar, poznati akademik, hidrotehničar i kaplar
  • Prof.dr.Maja Gec , poznata doktorica

Spoljašnji linkovi[uredi - уреди]


 
Zlatibor
Zlatibor