Dnjipropetrovsk

Izvor: Wikipedia
Dnjepropetrovsk
Дніпропетровськ
Panorama Dnjepropetrovska na rijeci Dnjepar
Panorama Dnjepropetrovska na rijeci Dnjepar
Zastava Dnjepropetrovska
Zastava
Grb Dnjepropetrovska
Grb
Koordinate: 48°27′N 34°59′E / 48.45, 34.983
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Oblast Flag of Dnipropetrovsk Oblast.png Dnjipropetrovska
Osnivanje 1776.
Osnivač Carica Katarina II. Velika
Vlast
 - Gradonačelnik Ivan Ivanovič Kuličenko
Površina
 - Ukupna 405 km
Visina 155
Stanovništvo (2007)
 - Grad 1.040.000
 - Gustoća 2968
Vremenska zona EET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) EEST (UTC+3)
Poštanski broj 49000
Pozivni broj +380 56(2)
Službena stranica rada.dp.ua

gorod.dp.ua

Karta
Položaj Dnjepropetrovska na karti Ukrajine

Položaj Dnjepropetrovska na karti Ukrajine

Dnjepropetrovsk, Dnipropetrovs'k[1] ili Dnipropetrovsk[2] (ukr.: Дніпропетровськ; rus.: Днепропетровск, prethodno poznat kao Jekaterinoslav / rus.: Екатеринославъ); je treći grad po veličini u Ukrajini sa 1,1 milijuna stanovnika u užem gradskom središtu. Nalazi se južno od glavnog grada Kijeva na rijeci Dnjepar, u južnom - središnjem dijelu zemlje.

Grad Dnjepropetrovsk je administrativno središte Dnjepropetrovske oblasti (provincija). Prema popisu iz 2001., u sklopu šireg gradskog područja Dnjepropetrovska živi oko 1.860.000 ljudi. Dnjepropetrovsk je važno industrijsko središte Ukrajine, jedan od ključnih centara za nuklearno oružje i svemirsku industriju u bivšem Sovjetskom Savezu. Sjedište je vojne industrije Južmaš (ukr.: Южмаш), proizvođača balističkih projektila i raketa.

Zbog svoje razvijene vojne industrije i nacionalne sigurnosti Sovjetskog Saveza, grad je bio zatvoren za turiste i druge strance sve do 1990-ih. Danas je grad jedna od turističkih destinacija i vrlo ugodno mjesto za svakodnevan život ukrajinskih i stranih državljana. Dnjepropetrovsk ima visoko razvijen sustav javnog prijevoza, uključujući i Dnjepropetrovski metro, koji se sastoji od jedne linije sa ukupno 6 postaja.

Zemljopis i klima[uredi - уреди]

Ljeta u Dnjepropetrovsku su umjereno topla. Prosječna temperatura u srpnju kreće se oko 27 °C, dok su zime relativno hladne i njihova prosječna dnevna temperatura u siječnju kreće se oko -4 °C. Najugodnije klima može se osjetiti u kasno proljeće, drugi dio travnja i svibnja, te početkom jeseni, u mjesecu rujnu i listopadu. Kišna razdoblja karakteristična su uglavnom za jesen, dok je ostali dio godine uglavnom suh i vjetrovit. Klima cjele Dnjepropetrovske oblasti kreće se između umjerene i kontinentalne klime.

Povijest grada[uredi - уреди]

Na širem području grada pronađeni su tragovi ljudskih nastambi stari i do 150,000 g. pne. Nastambe su pronađene na periferiji grada na lokaciji imena Manastirski otok. Ova lokacija je tijeko povijesti gotovo uvijek predstavljala određeno stanište i starodrevnu jezgru cjelog naseljenog područja.

Na ovom otoku je osnovan samostan(manastir) od strane bizantinskih redovnika 870. godine (po samostanu je otok dobio ime). Ovaj samostan postojao je do 1240., kada je uništen od strane Tatara. Samo područje grada je do mongolskih osvajanja bilo izvan kontrole Kijev i pod kontrolom nomadskih Kumana.

Sljedeća dva vijeka područje Dnjipropetrovska ostaje pod kontrolom Zlatne Horde sve do dogovora Velikog vojvodstva Litve i Krimskog Kanata od granici duž rijeku Dnjestar. U ovom graničnom području pod slabom kontrolom obje države se ubrzo pojavila nova društvena i politička snaga tog vremena; Zaporoški Kozaci

Nacrt utvrde Kodak (1635.)

Kozačko doba: XVI.-XVIII. st.[uredi - уреди]

Prvi utvrđeni grad, na mjestu današnjeg grada Dnjepropetrovska izgrađen je sredinom XVI. st., točnije 1635. godine, kada su Poljaci izgradili tvrđavu imena Kodak pored Dnjepra uz riječne brzace (kodaki) (taj se prostor danas nalazi na periferiji modernog Dnjepropetrovska). Tvrđava je bila izgrađena kako bi zaustavila kozačku pljačku poljskog teritorija (Litva i Poljska su izgradile uniju), ali gotovo odmah u noći sa 3. na 4.8. 1635., Kozaci predvođeni ukrajinskim hetmanom Ivanom Sulimom, iznenadili su i osvojili poljsku utvrdu, zapalili je i pobili posadu od 200 plaćenih vojnika Jean Mariona. Utvrdu je obnovio francuski inženjer Guillaume le Vasseur de Beauplan (1638.), i u njoj je bila prisutna poljska vojna posada. Tada su je Zaporoški Kozaci 1.10. 1648., ponovno osvojili tijekom svog dugog rata protiv Poljske koji završava njihovim sklapanjem Perejaslavskog sporazuma s Moskvom čime u zamjenu za autonomiju postaju dio Ruskog Carstva.

Rusko carstvo: 1775.-1917.[uredi - уреди]

Današnji Dnjepropetrovsk osnovan je kao naselje u sklopu ruskih nastojanja da ovlada teritorijem sjeverno od crnomorske obale, prostorom tada nazvanim Novorosijska gubernija. Grad se prvotno zvao Jekaterinoslav (složenica od riječi Katarina i slava - Katarina Velika). Ubrzo je postao administrativno središte tadašnje Jekaterinoslavske gubernije, u koju su pristizali mnogi ruski i ukrajinski doseljenici. Prema ideji carice Katarine II. Velike, grad je bio osnovan i predodređen za formiranje u veliko južno kulturno i trgovačko središte Ruskog carstva poput Sankt Peterburga, ali se takve namjere u konačnici iz objektivnih razloga nikada nisu ostvarile.

Godine 1774., knez Potemkin postavljen je za namjesnika Novorosijske gubernije, te počinje s osnivanjem novih gradova u cjeloj južnoj ukrajinskoj regiji i programom poticanja doseljavanja stranih doseljenika. Grad Jekaterinoslav osnovan je 1776., ali ne na trenutačnoj lokaciji, već na ušću rijeke Samara i rijeke Kilčen, sjeverno od rijeke Dnjepar. Do 1782., u gradu je živjelo svega 2194 stanovnika. Položaj ovog naselja bio je loše izabran jer je naselje patilo od stalnih proljetnih poplava.

Godine 1783., grad Jekaterinoslav je premješten na sadašnje mjesto, na južnoj obali rijeke Dnjepar. Stanovništvo iz starog naselja preseljeno je na novu lokaciju, prebačeni su na novu riječnu obalu. Potemkinovi planovi za novi grad bili su grandomanski i nisu u konačnici realizirani. Po njima je grad trebao imati najveću katedralu na svijetu, sveučilište (tada nije napravljeno).

Rijeka Dnjepar premošćena je 1796. godine, i to je ubrzalo rast trgovine početkom XIX. st., no unatoč tome, Jekaterinoslav je ostao relativno mali sve do 1880., kada je izgrađena željeznička pruga, tada je počeo nagli industrijski razvoj grada. Pravi razvoj grad je doživio kad su otkrivena velika nalazišta ugljena u Donjecku 1869.-72. godine, i željezna rudača 1866., koja je bila pretpostavljena za ravoj cjelog tadašnjeg imperija.

Jekaterinoslav je bio treći grad u tadašnjem Ruskom Carstvu koji je dobio tramvaj 1897. Godine 1899 u gradu je otvorena Visoka škola za rudarstvo.

Sovjetski Savez: 1919.-1991.[uredi - уреди]

Za vrijeme njemačke okupacije Ukrajine(Drugi svjetski rat), grad je bio jedan od šest generalbezirka Ukrajine (okupacijska podjela), pod direktnom vlašću Reichskommissara iz Kijeva. U Dnjepropetrovsku je do rata živjelo 80.000 Židova, no ubrzo nakon nacističkog osvojanja grada (12.10. 1941.), 11.000 tisuća je odmah pobijeno, tako je kraj rata dočekalo njih svega 15.

Tijekom prošlog stoljeća, snažna gospodarska aktivnost grada oblikovala se je i zbog njegove izuzetne političke važnosti. Dnjepropetrovsk i njegova okolica bili su rodno mjesto Dnjepropetrovske frakcije; jedne utjecajne neformalne političke grupe unutar ukrajinskog sovjetskog vrha. I dugogodišnji generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonid Brežnjev, bio je rodom iz obližnjeg grada Dnjeprodzeržinska. Za ovu grupu su mnogi držali da drži sve konce vlasti ne samo u Ukrajinskoj SSR, već i u cijelom Sovjetskom Savezu.

Stjecanje neovisnosti 1991.[uredi - уреди]

Početkom 1990.-tih najmoćnija politička grupa ljudi u gradu Dnjepropetrovsku kretala se oko Leonida Kučme, bivšeg predsjednika Ukrajine. Nakon 2004. godine, političku vlast u toj cijeloj regiji ima ukrajinska premijerka Julija Timošenko.

Povjesna demografska kretanja[uredi - уреди]

Godina Narodnost građana strani
Građani
Rusi Ukrajinci Židovi Poljaci Njemci
1897 47,200 17,787 39,979 3,418 1,438 1,075
1897 42.6% 16.0% 36.1% 3.1% 1.3% 1.0%
1904(?) 52% 40% 4.5% Nedeklarirano Nedeklarirano

U razdoblju između 1923. i 1933. broj etničkih Ukrajinaca u izrazito multikulturalnom gradu naglo se popeo sa 16 na 48 posto. Danas više od polovicu stanovnika u gradu Dnjepropetrovsku i dalje čine etnički Ukrajinci, no kroz povijest ti su odnosi varirali sa velikim omjerom ruske i židovske populacije. Židovska populacija je drastično smanjena tijekom Drugog svjetskog rata.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Dnjepropetrovsk je glavno industrijsko središte središnje Ukrajine. U gradu je nekoliko velikih pogona teške industrije koje proizvode široku paletu proizvoda, uključujući lijevano željezo, valjane metalne cijevi, strojeve, različite rudarske strojeve, kombajne, poljoprivrednu opremu, traktore, trolejbuse, hladnjake, različite kemikalije.

Najpoznatiji i najstariji pogon (osnovan u XIX st.) zove se Metalurški Zavod Petrovski. U gradu postoji dosta tvornica prehrambene industrije i elektromaterijala. Razvijena je i tekstila industrija, koja danas radi loan poslove za naručioce iz; Francuske, Kanade, Njemačke i Velike Britanije, koristeći najnaprednije tehnologije, materijale i dizajn. U Dnjepropetrovsku domininantnu ulogu oduvijek ima i svemirska industrija, jer u gradu od 1950. djeluje Južni projektni biro i zavod Juzmaš, ustanove koje su imale prestižan ugled diljem svijeta kada je u pitanju proizvodnja vojnih i civilnih raketa.

Prijevoz i promet[uredi - уреди]

Karta podzemne željeznice Dnjepropetrovska

Gradski javni prijevoz unutar grada Dnjepropetrovska je dobro organiziran, grad ima; tramvaje, autobuse, trolejbuse. Dnjepropetrovsk također ima podzemnu željeznicu, otvorenu 1995., koja se zasad sastoji od jedne linije i 6 postaja. Rad na drugim linijama napušten u novije vrijeme jer grad trenutno nema novaca za nastavak radova.

Dnepropetrovsk je čvorište magistralnih cesta za Kijev, Donjeck, Harkov i Zaporižju. Dnjepropetrovsk je veliko željezničko čvorište, dnevno voze vlakovi prema mnogim gradovima Istočne Europe. Postoje dva brza vlaka na dan koja povezuju Kijev i Dnjepropetrovsk. Grad ima međunarodnu zračnu luku Dnepropetrovsk International Airport, i dobro je povezan sa gradovima u Europi i svijetu.

Kultura i turizam[uredi - уреди]

Ulaz u park Tarasa Ševčenka

Grad ima više kazališta, Operu i brojne muzeje i sveučilište. Gradsku katedralu, Preobraženjski sabor, podigla je 1787. carica Katarina II.. U gradu se nalazi niz zanimljivih turističkih atrakcija.

Slavne osobe iz Dnjepropetrovska[uredi - уреди]

Sport[uredi - уреди]

U gradu igra poznati ukrajinski prvoligaški nogometni klub FK Dnjipro Dnjipropetrovsk.

Izvori[uredi - уреди]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8351
  2. Gea, udžbenik zemljopisa za sedmi razred osnovne škole,Školska knjiga, Zagreb, 2007, ISBN 978-953-0-11385-5 , stranica 177

Vanjske veze[uredi - уреди]