Leonid Kučma

Izvor: Wikipedia
Leonid Kučma
Leonid Kučma

2. Predsjednik Ukrajine
Mandat
19. srpnja 1994. – 23. siječnja 2005.
Prethodnik Leonid Kravčuk
Nasljednik Viktor Juščenko

Rođenje 9. kolovoza 1938.
Čajkine, Černigivska oblast
Supruga Ludmila Tumanova

Leonid Danilovič Kučma (rođen 9. kolovoza 1938.) bio je zastupnik u Ukrajinskom parlamentu (Verhovnoj Radi) od 1990. do 1992., a 1992. godine postaje ukrajinskim premijerom. Već se iduće godine povlači s te funkcije te se 1994. uspješno kandidira za predsjednika države. Prilikom kandidature glasačima je obećao razviti gospodarstvo u zemlji obnavljanjem veza s Rusijom, te provođenje gospodarskih reformi.

Predsjedničko razdoblje[uredi - уреди]

Leonid Kučma 1994. postaje predsjednikom Ukrajine, čiju je dužnost dotad obnašao Leonid Kravčuk. Na početku svoga prvog mandata Kučma sklapa Sporazum o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu s Rusijom, te vodi pregovore s državama CIS-a (Commonwealth of Independent States, odnosno Udruženje Nezavisnih Zemalja bivšega Sovjetskog Saveza), a to su: Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Moldavija, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan. Potpisuje i ugovor o partnerstvu s NATO-om te povećava mogućnost ulaska zemlje u alijansu.

Ponovno biva izabran za predsjednika 1999. godine, no popularnost mu naglo pada nakon navodnog sudjelovanja u korupcijskim skandalima, i tada se još više okreće Rusiji kao novom važnom partneru. Često je prozivan za restrikcije novinarske slobode, a protivnici su ga optužili za upletenost u ubojstvo novinara Georgija Gongadzea 2000., što je on zanijekao. Kučmin premijer od 2002. do početka 2005. bio je Viktor Janukovič.

Kučmina uloga u izbornoj krizi 2004. nije u potpunosti jasna. Nakon drugog izbornog kruga ispostavilo se da je proruski predsjednički kandidat Janukovič prevarom pobijedio, te su oporba i strani promatrači odbacili rezultate glasovanja. Ubrzo nakon toga uslijedila je Narančasta revolucija. Tada su Viktor Janukovič i Viktor Medvedčuk, čelni čovjek predsjedničkog ureda, hitno zatražili od Kučme da proglasi alarmantno stanje i podupre Janukovičevu inauguraciju. Kučma je zahtjev odbio nakon razgovora s Vladimirom Putinom, nakon čega ga je Janukovič javno optužio za izdaju. No, usprkos prethodnim potezima, Kučma nije htio službeno udaljiti Janukoviča s premijerskog položaja, čak ni nakon što je vlada izglasala nepovjerenje njegovu kabinetu u prosincu 2004.

Ubrzo nakon tih kriznih događaja Leonid Kučma napušta zemlju, te se ponovno vraća u proljeće iduće godine. Tada ukrajinsko Državno odvjetništvo pokreće kriminalnu istragu protiv njega i članova njegove administracije u vezi s ubojstvom novinara Georgija Gongadzea. 23. siječnja 2005. godine Kučma službeno prestaje obnašati predsjedničku dužnost, a njegovo mjesto preuzima prozapadno orijentirani Viktor Juščenko.

Veze[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]