The Exorcist (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Exorcist
Režija William Friedkin
Producent William Peter Blatty
Noel Marshall
Scenario William Peter Blatty
Uloge Jason Miller
Ellen Burstyn
Max von Sydow
Lee J. Cob
Linda Blair
Muzika Steve Boeddeker
Fotografija Owen Roizman
Montaža Norman Gay
Distribucija Warner Bros.
Datum(i) premijere 1973.
Trajanje Kino verzija
122 min.
Redateljeva verzija
132 min.
Zemlja  Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
aramejski
latinski
grčki
francuski
njemački
arapski
Budžet $12,000,000
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Egzorcist 2: Heretik
The Exorcist na Internet Movie Database

Egzorcist (The Exorcist) je američki horor film iz 1973. godine kojeg je režirao William Friedkin prema istoimenoj noveli iz 1971.g. koju je napisao William Peter Blatty. Radi se o demonskoj opsjednutosti mlade djevojke i očajničkim pokušajima njene majke da ju vrati u normalno stanje kroz egzorcizam kojeg, žrtvujući vlastite živote, provedu dvojica katoličkih svećenika.

Nakon uspjeha Egzorcista uslijedili su nastavci: Egzorcist 2: Heretik iz 1977., Egzorcist 3 iz 1990., Egzorcist: Početak iz 2004. i Dominion: Prethodnik Egzorciste iz 2005., no niti jedan od njih nije došao blizu uspjeha koji je imao originalni Egzorcist.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Film počinje na arheološkom nalazištu u okolici Ninive u Iraku, gdje se arheolog i svećenik Lankester Merrin susreće sa statuom fiktivnog demonskog stvorenja po imenu Pazuzu. Prema asirskoj mitologiji smatran je "kraljem demona vjetra", a prikazan je kao čovjekoliko biće sa iskeženom psećom glavom, orlovskim kandžama umjesto stopala, parom krila na leđima, repom škorpiona i zmijolikim penisom u erekciji.

U međuvremenu, mladi američki svećenik grčkog porijekla Damien Karras počinje sumnjati u svoju vjeru suočen sa neizlječivom bolesti svoje majke.

Kada glumica Chris MacNeil počne primjećivati kako se nešto čudno događa s njenom 12-godišnjom kćerkom Regan, i njene dramatične promjene u ponašanju, ona ju odvodi u bolnicu na detaljan pregled. Iako je isprva uvjerena da je sve to povezano s kćerinim pubertetom, Regan ima napadaje slične epileptičnima, a u komunikaciji s okolinom počinje psovanje i bogohuljenje neprirodno izmijenjenim muškim glasom. No, liječnici sumnjaju na oštećenje mozga i podvrgavaju je seriji neugodnih medicinskih pretraga i ispitivanja od kojih nijedno ne pronalazi ništa neobično kod Regan. Upućena je kod psihijatra kojeg tokom razgovora izvrijeđa i napadne. Po povratku iz bolnice paranormalne aktivnosti u njihovoj kući se nastavljaju uključujući neobične zvukove, neobjašnjivu hladnoću njene sobe, kretanje predmeta i silovito podrhtavanje njenog kreveta.

Uza sve to, Burke Dennings, redatelj filma u kojem glumi Chris, je pronađen brutalno ubijen (paganskom egzekucijom zakretanjem glave za 180 stupnjeva) u dnu stepenica koje prolaze uz rezidenciju MacNeilovih.

Konačno, kad su iscrpljena sva do tada poznata medicinska objašnjenja tog slučaja, liječnici sugeriraju da ako su njeni simptomi psihosomatski rezultat vjerovanja u demonsku opsjednutost, možda bi egzorcizam imao reverzibilni psihosomatski efekt koji bi je toga oslobodio. Uvjerena u to kako je Regan opsjednuta demonom, gđa MacNeil u očaju moli svećenika Damiena Karrasa, koji je ujedno i psihijatar, da pokuša istjerati demona iz njezine kćerke. Uprkos svojim vlastitim sumnjama i dvojbama, nakon što se suočio s neprepoznatljivom Regan, vezanom za krevet, Karras odlučuje zatražiti službeno odobrenje Crkve za istjerivanje đavola, i dobiva ga, uz uvjet da mu pomogne iskusni egzorcist Merrin.

Tokom samog procesa demon iskazuje svoju snagu maltretirajući Reganino tijelo do krajnjih granica, od levitacije do odvratnih bljuvotina po svećenicima. Naizmjence im prijeti i ulaguje se, te ih iscrpljuje mentalno, fizički i verbalno, neprestano tražeći slabu točku njihove psihe, koristeći čak i glas pokojne Karrasove majke.

Merrinovo otprije slabo srce na kraju otkazuje, i dok ga Karras pokušava oživjeti, Regan se zlobno hihoće. U nemoći i bijesu Karras napada Regan i počinje ju daviti istodobno izazivajući demona da ju napusti i uđe u njega. Demon pristane na izazov, a svećenik se tada baca kroz prozor i umire padajući niz stepenice uz kuću.

Regan se oporavlja i vraća u svakodnevni život, bez ikakvog sjećanja na sve ono što je prošla, te seli sa majkom u drugi grad.

Uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Propusti u filmu[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Cigareta koju Chris zgazi u parku se nakon nekoliko trenutaka opet nađe u njenoj ruci.
  • Nakon početne seanse egzorcizma, otac Damien Karras odvezuje Reganine ruke od kreveta i veže ih zajedno. No, kada se otac Merrin vrati kako bi nastavio seansu Reganine ruke su ponovo vezane za krevet.
  • Kada Chris ode na tavan kako bi istražila buku koja od tamo dopire, ona sa sobom nosi dugu svijeću, no u trenutku kada zapravo uđe na tavan, ona je nekoliko centimetara niža.

Nagrade i drugi uspjesi[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrada Kategorija Dobitnik/Nominirani Godina Pobjeda
Oscar 1974 Najbolji zvuk Robert Knudson, Christopher Newman Da
Najbolji scenarij temeljen na materijalu s drugog medija William Peter Blatty Da
Najbolji sporedni glumac Jason Miller Ne
Najbolji glavna glumica Ellen Burstyn Ne
Najbolja sporedna glumica Linda Blair Ne
Najbolji scenografija Bill Malley, Jerry Wunderlich Ne
Najbolja fotografija Owen Roizman Ne
Najbolji redatelj William Friedkin Ne
Najbolja filmska montaža John C. Broderick, Bud S. Smith, Evan A. Lottman, Norman Gay Ne
Najbolji film William Peter Blatty Ne
Nagrada Saturn 1975 Najbolji horor Da
Najbolja šminka Dick Smith Da
Najbolji scenarij William Peter Blatty Da
Najbolji specijalni efekti Marcel Vercoutere Da
Zlatni Globus 1974 Najbolji igrani film - drama Da
Najbolji redatelj William Friedkin Da
Najbolji scenarij William Peter Blatty Da
Najbolji sporedna glumica Linda Blair Da
Najbolji glumica u igranom filmu - drama Ellen Burstyn Ne
Najbolji sporedni glumac Max von Sydow Ne
Najveća nova ženska nada Linda Blair Ne
BAFTA 1975 Najbolji glazba Christopher Newman ,Jean-Louis Ducarme, Robert Knudson, Fred J. Brown,
Bob Fine, Ross Taylor, Ron Nagel, Doc Siegel,
Gonzalo Gavira, Hal Landaker
Ne
Golden Screen 1978 Ne
DGA Nagrada 1974 Izvanredno redateljsko postignuće u igranom filmu William Friedkin Ne
Movie Masterpiece Nagrada 1999 William Friedkin Da
Golden Reel Nagrada 1974 Najbolji zvuk - dijalog Da
Najbolji zvuk - specijalni efekti Da
WGA Nagrada (Screen) 1974 Najbolja drama adaptirana s drugog medija William Peter Blatty Ne

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]