Gremlini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Gremlins)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Gremlini

kino poster
Režija Joe Dante
Producent Michael Finnell
Scenario Chris Columbus
Uloge Zach Galligan
Phoebe Cates
Hoyt Axton
Polly Holliday
Muzika Jerry Goldsmith
Fotografija John Hora
Montaža Tina Hirsch
Studio Amblin Entertainment
Distribucija Warner Bros.
Datum(i) premijere 8. VI 1984.
Trajanje 106 min.
Zemlja  SAD
Jezik engleski
Budžet 11,000,000 $
Gremlini na Internet Movie Database

Gremlini (eng. Gremlins) su američka horor filmska komedija iz 1984. koju je režirao Joe Dante, dok je scenarij napisao Chris Columbus. Glavne uloge tumače Zach Galligan, Phoebe Cates, Hoyt Axton i Polly Holliday. Radnja se odvija oko mladića koji dobiva neobično dlakavo stvorenje kao poklon, ali se isto pri dodiru sa vodom razmnoži i stvori male, zle i destruktivne gremline. Film je zaradio 148,17 milijuna $ u američkim kinima, čime je bio 4. najkomercijalniji film 1984.[1] Po filmu je 1990. snimljen i nastavak, Gremlins 2: The New Batch. Za razliku od lakšeg nastavka, prvi film je crna komedija te je smješten u doba Božića. Oba filma su imala jaku marketinšku kampanju.

Steven Spielberg je bio izvršni producent te je otkupio prava na scenarij jer je smatrao da je isti bio "vrlo originalan". Gremlini su većinom dobili pohvale kritičara, iako su ga neki i žestoko kritizirali, uglavnom zbog nasilnih scena. Kao odgovor na te prigovore, i zbog pritužbi na film Indiana Jones i ukleti hram, objavljen u kinima iste godine, Spielberg je Američkoj udruzi za američke filmove (MPAA) predložio da promijeni sustav za klasificiranje primjerenosti filmova za dob gledatelja, iz PG u novi predznak PG-13 (nije primjeren za gledatelje mlađe od 13 godina), što je iduće godine i provedeno u djelo.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Izumitelj Randall Peltzer u kineskoj četvrti kupuje neobično, malo dlakavo biće koje ima ima Gizmo. Prodavač mu saopštava da ima tri uvjeta koja mora poštivati: Gizmo ne smije biti izlagan svjetlosti, biti izložen vodi ili jesti nakon ponoći. U surpotnom, dogoditi će se strašne stvari. Randall preuzima bića na sopstvenu odgovornost i daje ga sinu Billyju kao poklon za Božić. Ipak, zbog Billyjevog nemara, Gizmo se polije vodom te iz njega izlaze minijaturne sfere iz kojih izrastu nove jedinke tog bića. Kada ta bića i nešto pojedu nakon ponoći, transformišu se u male, odvratne, zle gremline koji počnu da terorišu celi grad. Kada jedan gremlin skoči u bazen, dolazi do pojave stotina novih. Billyjeva cura Kate mu pokušava pomoći. Nakon što se pojave i žrtve tih bića, Billy odluči djelovati te uspijeva ubiti gremline uz pomoć eksplozije gasa u jednoj kino dvorani u kojoj su ta bića gledala jedan film. U posjet potom dolazi kineski trgovac koji od Billyja oduzima Gizma jer nije spreman za isti, te odlazi.

Glumci[uredi - уреди | uredi izvor]

Glasovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Cameo[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Gremlini su osvojili pet nagrada Saturn - za najbolji film strave, režisera (Joe Dante), sporednu glumicu (Polly Holliday), glazbu (Jerry Goldsmith) i specijalne efekte (Chris Walas) - a nominiran je za još četiri - najbolji sporedni glumac (Dick Miller), izvedbu mladog glumca (Corey Feldman), scenarij (Chris Columbus) i šminku.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva polovica filma je najbolja. Tu upoznajemo male gremline, koji su nevjeorjatno slatki i izgledaju kao spoj Jode iz Imperije uzvraća udarac, Ewoksa iz Povratka Jedija i mačića... Međutim, transormišu se u odvratne kreature koje izgledaju poput nemani iz Aliena. Film iskorištava svaki trik u filmskoj knjizi. Imamo scene u kojima se čudovišta pojavljuju u prvom planu, i drugima koji nas vrebaju u pozadini, i drugima kada uskoče u kadar i prestraše vas do smrti. I sam film postaje zloban, pogotovo scena u kojoj čudovište biva bačeno u pečnicu, i jednu u kojoj tinejdžerka (Phoebe Cates) objašnjava zašto mrzi Božić. Njena priča je u velikoj tradiciji bolesnih šala 1950-ih... Gremlini su hvaljeni kao još jedan E.T., ali to nije. To je neka druga tradicija. Na razini ozbiljne filmske kritike, to je meditacija o mitovima u našim filmovima: Božiću, familijama, trgovinama, filmovima, strašnim bićima. Na razini jednostavne zabave, to je sofisticiran B film, u kojem čudovišta ne jedu samo grad bez obrane, već i desetljaća klišeja bez obrane.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[2]

Kao producent filma, Spielberg je dobro izabrao Dantea jer se njegov subverzivni duh dobro uklopio u ovu horor komediju koja najbolje funkcionira kao inverzija filma E.T.... Dante ima ruku za dočaravanje razuzdane opakosti malih bića, a najbolji je u sjajnoj sceni totalne i mračne destrukcije nevinog dječjeg senzibiliteta kada gremlini gledaju Snjeguljicu i sedam patuljaka i zajedno s patuljcima pjevaju "hej-ho, hej-ho", dok istodobno obijesno orgijaju po kinu. Na žalost, priča je previše prazna i svodi se na hvatanje podivljalih gremlina, pa joj ni takvi trenuci ne osiguravaju trajnu intrigantnost.

Arsen Oremović, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.pngSimple GA.pngSimple GA.png[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]