Tea Altaras

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tea Altaras

Tea Altaras na nalazištu Mikve (obredno židovsko kupalište) u Rotenburg an der Fulda nakon pronalaska 2002. godine.
Rođen/a 11. mart 1924. (1924-03-11)
Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Umro/la 28. septembar 2004. (dob: 80)
Gießen, Njemačka
Nacionalnost Jugoslavenka, Nijemica
Etnicitet Židovka
Državljanstvo SFR Jugoslavija, Njemačka
Alma mater Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanje arhitekt, istraživač
Suprug/a/zi/ge Jakov Altaras
Djeca Adriana Altaras
Roditelji Žiga i Alma Fuhrmann
Rodbina Aaron Altaras
(unuk)
Leonard Altaras
(unuk)

Tea Altaras (Zagreb, 11. 3. 1924 - Gießen, 28. 9. 2004), jugoslavenska i njemačka arhitektica poznata po istraživanju i objavljenim publikacijama o židovskim spomenicima i iskopinama u Hessenu.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Posljednje počivalište Tee Altaras na groblju u Gießenu

Tea Fuhrmann Altaras je rođena u Zagrebu 11. 3. 1924. Odrasla je zajedno sa sestrom Jelkom u zagrebačkoj židovskoj obitelji Žige i Alme Fuhrmann.[1][2] Otac joj je bio imućni staklarski veletrgovac, odrasla je u čuvenoj "Okrugloj vili Furhmann" na Gornjem Prekrižju. Obitelj Tee Altaras je odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske istjerana iz vile, a otac joj je od uzrujavanja dobio srčani napad i preminuo. Arhitekt Stjepan Planić, koji je za Fuhrmanne izgradio Vilu Fuhrmann ili kako su je zvali Okrugla vila, i njegova supruga u svojoj su kući skrivali udovicu Fuhrman i njezine dvije kćeri dok su mogli. Tijekom Drugog svjetskog rata, u 17-oj godini, Tea Altaras dospijeva najprije u "Koncentracijski logor Kraljevica", pa u Koncentracijski logor Kampor gdje je bila zatočena zajedno sa svojom majkom i sestrom. Nakon kapitulacije Italije bježi s majkom i sestrom na Vis, pa s Visa u južnu Italiju, gdje prevodi radio poruke za Amerikance. Tea Altaras, njezina majka i sestra su tijekom rata bili sudionici Narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj na području Banovine.[2][3]

Po završetku rata Tea se vraća u Zagreb gdje se učlanjuje u Komunističku partiju Jugoslavije, oduševljeni je partijski aktivist, polaže srednjoškolsku maturu i studira arhitekturu na Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Godine 1953 je diplomirala, te odmah počela raditi kao arhitekt u Zagrebu. Poslijediplomski studij je završila u Parizu. Po povratku u Zagreb udaje se za splitskoga liječnika Jakova Altarasa. Godine 1960 rodila je kćer jedinicu, Adrianu. Godine 1964 suprug joj je preko noći bio prisiljen napustiti Zagreb i Jugoslaviju, suočen s političkim progonom i montiranim sudskim procesom nakon što je počeo istraživati prave uzroke smrti svog brata Silvija, a kojega su početkom 1945 ubile komunističke vlasti Jugoslavije. Altaras i njezina kćer su nešto kasnije prokrijumčareni iz Zagreba do Italije. U Italiji je s kćerkom stanovala kod svoje sestre i njezina supruga, koji ih je prokrijumčario u prtljažniku svojeg automobila. Altaras je kćerku ostavila u Italiji kod sestre, dok se ona zaputila u njemački Konstanz gdje se zaposlila. Altaras je tri godine putovala između Konstanza i Zuricha, gdje joj je tada suprug radio i živio.[2][3]

Altaras je postala njemački državljanin 1968. Kasnije se preselila sa suprugom i kćerkom u Gießen. Tamo je 1978 pomogla svojem suprugu u obnovi "Židovske općine Gießen". Tea Altaras je istraživala ruševine i ostatke bivše sinagoge u Hessenu. Godine 1989 primila je počasni doktorat "Sveučilišta Gießen" zbog njezinih doprinosa na polju judaizma u Hessenu. Godine 1995 dodijeljena joj je medalja Hedwig-Burgheim za njezine doprinose na polju istraživanja, te "Orden za posebne zasluge Savezne Republike Njemačke" koji joj je dodijelio predsjednik Njemačke Roman Herzog. Bila je poznata po svojim istraživanjima i publikacijama o sudbini u Drugom svjetskom ratu uništene židovske zajednice u Hessenu. Tijekom karijere je napisala nekolika knjiga na temu judaizma. Preminula je 28. 9. 2004 u Gießenu.[2][3]

Dijela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Stätten der Juden in Gießen, Königstein i. Ts., (1998), ISBN 3-7845-7793-8
  • Synagogen in Hessen - Was geschah seit 1945?, Königstein i. Ts., (1988), ISBN 3-7845-7790-3
  • Synagogen und jüdische Rituelle Tauchbäder und: Synagogen in Hessen - Was geschah seit 1945? Teil II, Königstein i. Ts., (1994), ISBN 3-7845-7792-X
  • Synagogen und jüdische rituelle Tauchbäder in Hessen - Was geschah seit 1945?, Die Blauen Bücher, Königstein i. Ts., Verlag Langewiesche, (2007), ISBN 978-3-7845-7794-4

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. ((en)) United States Holocaust Memorial Museum. Holocaust Survivors and Victims Database: Thea Altaras. Preuzeto 11. 8. 2013
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Jaša Romano, 1980, str. 371
  3. 3,0 3,1 3,2 ((de)) Jüdische Gemeinde Gießen. Biographie Frau Dr. Thea Altaras. Preuzeto 11. 8. 2013

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Altaras, Adriana (2011). Titos Brille, Köln: Kiepenheuer & Witsch. ISBN 978-3-462-04297-9