Koncentracijski logor Rab
Koncentracijski logor Kampor (Rab) bio je talijanski fašistički koncentracijski logor u Drugom svjetskom ratu. Osnovala ga je talijanska okupatorska vlast na otoku Rabu srpnju 1942. u blizini Kampora.
Logor je raspušten u rujnu 1943 nakon kapitulacije Italije.
U koncentracijskim logoru nalazilo se približno 15.000 zatočenika, i to uglavnom Hrvata iz Gorskog kotara, Židova i Slovenaca. Od gladi i teških uvjeta života, posebice u zimskom i ljetnom razdoblju umrlo je više od 4000 ljudi (od kojih je imenom i prezimenom poznato tek 1490), uključujući više od 150 djece ispod 15 godina. Daljnih 800 osoba je umrlo pri kasnijim transportu u druge koncentracijske logore u Italiji, kao primjerice u Koncentracijski logor Gonars i Padovu.
Od 15.000 zatočenika život je izgubilo ukupno 20 posto.
Godine 1953. na području logora izgrađen je spomen park, kojeg su izgradili politički zatvorenici na prisilnim radu u koncentracijskom logoru na Golom otoku. Projekt za izgradnju spomen groblja napravio je slovenski arhitekt Edvard Ravnikar.
Postojanje tog koncentracijskog logora bilo je malo poznato izvan Hrvatske i Slovenije. Godine 2003, talijanski premijer Silvio Berlusconi izazvao je burne reakcije s izjavom da "talijanski fašisti protivnike svojeg režima nisu slali u koncentracijske logore, nego samo na interni egzil".[1]
Poslanik NDH u Rimu Ante Nikšić ističe početkom srpnja 1943. da se u talijanskim sabirnim logorima nalazi oko 70 000 Hrvata.
Ovo su neke od osoba koje su bile zatočene ili ubijene u sistemu koncentracionih logora Rab: