Stjepan Betlheim

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stjepan Betlheim
Rođenje(1898-07-22)22. 7. 1898.
Zagreb, Austro-Ugarska
Smrt24. 9. 1970. (dob: 72)
Zagreb, SFR Jugoslavija
PočivališteMirogoj
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoSFR Jugoslavija
Zanimanjepsihijatar, psihoanalitičar
Suprug/aMarie Luise Morgenroth-Betlheim
DjecaRuth Betlheim

Prof. dr. Stjepan Betlheim (Zagreb, 22. 7. 1898 - Zagreb, 24. 9. 1970), znameniti jugoslavenski psihijatar i psihoanalitičar.[1]

Podrijetlo i školovanje[uredi | uredi kod]

Prof. dr. Stjepan Betlheim rođen je u Zagrebu, 22. 7. 1898 u židovskoj obitelji.[2][3][4] Studirao je medicinu u Grazu i Beču, gdje je iskazao interes za psihoanalizu i prisustvovao predavanjima Sigmunda Freuda. Diplomirao je 1922 godine. Tijekom školovanja objavio je šest članaka u znamenitim austrijskim i njemačkim časopisima.[5]

Karijera i kasniji život[uredi | uredi kod]

Neuropsihijatriju je specijalizirao na klinici prof. Julius Wagner-Jauregga u Beču, te u Berlinu, Zurichu i Parizu. Psihoanalitičku izobrazbu obavio je kod najistaknutijih psihoanalitičara tog doba u Beču i Berlinu. Nakon prve psihoanalize sa austrijskim psihijatrom Paul Ferdinand Schilderom, prof. dr. Betlheim je završio svoju izobrazbu sa mađarskim psihoanalitičarem dr. Sandor Radoom. Prvo analize prof. dr. Betlheima su bile nadgledane od strane znamenitih psihoanalitičara, dr. Karen Horney i dr. Helene Deutsch. Članom "Bečkoga psihoanalitičkog društva" postaje 1928 godine. Najznačajniji rad iz ranog razdoblja znanstvene aktivnosti prof. dr. Betlheima je "O parapraksama u Korsakovljevoj psihozi", a koji je 1924 napisao sa dr. Heinzom Hartmannom, poznatim njemačkim psihoanalitičarom. Rad mu je citirao Sigmund Freud u drugom dijelu knjige "Tumačenje snova". Godine 1928 vraća se u Kraljevinu Jugoslaviju, Zagreb, te popularizira Freuda i psihoanalizu predavanjima i člancima u novinama i časopisima. Tijekom Drugog svjetskog rata, prof. dr. Betlheima je od deportacije u koncentracijski logor spasila pojava endemskog sifilisa u Bosni i Hercegovini. Režim Nezavisne Države Hrvatske je poslao u Bosnu 80-ak židovskih liječnika iz Hrvatske, od kojih je većina kasnije prebjegla u partizane, među inima i prof. dr. Betlheim.[5] 1948 godine postaje asistent na "Neurološko-psihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta Zagrebu", gdje uvodi psihoanalitičku dimenziju u razumijevanje duševnih bolesti. 1952 postaje direktni član "Međunarodnoga psihoanalitičkog društva" (IPA). 1953 godina ostat će trajno zapisana u povijesti psihoterapije u Jugoslaviji, te godine naime prof. dr. Betlheim osniva ambulantni psihoterapijski odjel na "Neurološko-psihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu". Uz terapijski rad prof. dr. Betlheim je bio plodan znanstvenik i nastavnik. U nastavu na Medicinskom fakultetu uvodi predmet "Medicinska psihologija", a koji je u to doba bio rijedak na medicinskim fakultetima u Europi. Obrazuje psihijatre, liječnike opće medicine, psihologe, pedagoge i socijalne radnike. Liječio je, podučavao i znanstveno radio sve do 1970 godine, a njegovo je dijelo ostalo trajno znanstveno naslijeđe.[6]

Obitelj i smrt[uredi | uredi kod]

Prof. dr. Betlheim je bio oženjen s Marie Luise Morgenroth, sa kojom je imao kćer jedinicu, Ruth Betlheim.[5][7] Prof. dr. Betlheim je umro u Zagrebu 24. 9. 1970 godine. Pokopan je na Mirogoju.[8]

Prizanja[uredi | uredi kod]

1998 godine Hrvatska pošta je izdala marku sa likom prof. dr. Betlheima u čast 100. obljetnice njegova rođenja.[6] Kćer prof. dr. Betlheima je napisala knjigu o njegovu životu koju je predstavlia 2006 u "Židovskoj općini Zagreb".[9][10] Bista sa likom prof. dr. Betlheima stoji ispred Klinike za psihološku medicinu KBC Zagreb.[11]

Djela[uredi | uredi kod]

  • Psihijatrija, 1959
  • Neuroze i njihovo lečenje, 1963
  • O govornim omaškama u Korsakovljevoj psihozi, 1989
  • Snovi u psihoterapiji, 1993
  • Radovi, pisma, dokumenti : 1898–1970, 2006

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ www.profil.hr - Antibarbarus - 2006. Stjepan Betlheim - radovi, pisma, dokumenti. Preuzeto 22. 2. 2014
  2. ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 227
  3. ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 78
  4. ↑ Jutarnji list. Što bi Zagreb bio bez Židova: Oni su gradu dali vodovod, tramvaj i '505 s crtom' - Dr. Stjepan Betlheim. Preuzeto 16. 8. 2013
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 (en) Buzov, Ivana. Stjepan Betlheim (1898–1970). Preuzeto 22. 2. 2014
  6. ↑ 6,0 6,1 Hrvatska pošta. 100. obljetnica rođenja Dr. Stjepana Betlheima. Preuzeto 22. 2. 2014
  7. ↑ Tenžera, Marina. Bauhasovo blago iz zagrebačke mape. Preuzeto 22. 2. 2014
  8. ↑ Gradska groblja Zagreb: Stjepan Betlheim, Mirogoj Ž-3-I-63
  9. ↑ Antibarbarus. Stjepan Betlheim : 1898.-1970. : Radovi, pisma, dokumenti. Preuzeto 22. 2. 2014
  10. ↑ Židovska opčina Zagreb. Novosti iz KD Miroslav Šalom Freiberger. Preuzeto 22. 2. 2014
  11. ↑ KBC Zagreb. Povijest Klinike za psihološku medicinu. Preuzeto 22. 2. 2014.

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Stjepan_Betlheim&oldid=9786230