Stephen Fry

Izvor: Wikipedia

Stephen Fry

Accéder aux informations sur cette image nommée Stephen Fry cropped.jpg.
Lični podaci
Ime po rođenju Stephen John Fry
Rođenje 24. august 1957. (1957-08-24) (dob 56)
Engleska Hampstead, London, Engleska
Partner Daniel Cohen (1995–2010)
Profesionalna karijera
Internetska stranica http://www.stephenfry.com

Stephen John Fry (Stiven Fraj, rođen 24. avgusta, 1957.) je engleski[1][2] glumac, pisac, novinar, komičar, televizijski voditelj, reditelj i upravnik fudbalskog kluba Norwich City Football Club[3]. Pažnju je prvi put privukao 1982. godine na prezentaciji "The Cellar Tapes" tokom Cambridge Footlights Revue, zajedno sa Hugh Lauriejem, Emmom Thompson i Tony Slatteryjem. Sa Lauriejem je nastupao kao duo Fry and Laurie, i bio je koscenarista u humorističkoj emisiji A Bit of Fry and Laurie: Zajedno su nastupali i u naslovnim ulogama u Jeeves and Wooster.

Kao solo glumac, Fry je igrao glavnu ulogu u filmu Wilde, zatim je glumio Melchetta u seriji Blackadder, kao i u glavnoj ulozi u seriji Kingdom. Fry je, takođe, bio voditelj kviza QI. Bio je voditelj i serije Stephen Fry in America, koja ga prikazuje kako putuje kroz 50 američkih država u toku šest epizoda.

Osim rada na televiziji, Fry se bavi i pisanjem; objavljuje kolumne i članke u časopisima i novinama, napisao je četiri romana i autobiografiju, Moab Is My Washpot. Često se pojavljuje na radiju BBC 4, igrajući u seriji Absolute Power i čest je gost u igrama kao što su Just a Minute i u I'm Sorry I Haven't a Clue, gde je bio jedan od tri voditelja koji su nasledili voditelja Humphrey Lytteltona.

Biografija[uredi - уреди]

Fry je rođen u Hampsteadu u Londonu, 24. avgusta, 1957. godine, kao sin Marianne Eve Fry (née Newman) i Alan John Fry, koji je bio engleski fizičar i izumitelj.[4][5] Njegovi baba i deda po majci, Martin i Rosa Neumann,[5] su bili mađarski Jevreji iz grada Šurany, koji je danas u Slovačkoj,[5][6][7] a tetka njegove majke i njeni rođaci su umrli u Auschwitzu.[5] Fry je odrastao u selu Booton u blizini Reephama, u Norfolku, gde se preselio iz Cheshama, Buckinghamshire u ranim godinama.

Sa 17 godina je pobegao sa kreditnom karticom, ukradenom od porodičnog prijatelja, ubog čega je uhapšen i proveo je 3 meseca u zatvoru.[8]

Nakon izlazka iz zatvora nastavio je sa školovanem i počeo je pripreme za upis na Cambridge. Nakon prijemnog, dobio je stipendiju Queens' College-a na Cambridgeu. Tokom studija priključio se amaterskoj glumačkoj grupi Cambridge Footlights, učestvovao je u takmičenju University Challenge i dobio je diplomu iz engleske književnosti.[9] Na Cambidgeu je sreo svog budućeg saradnika i prijatelja, Hugh Laurieja.

Karijera[uredi - уреди]

Televizija[uredi - уреди]

Fry na potpisivanju autobiografije, London, 2009.

Fryova karijera na televiziji je započela 1982. godine, prenosom The Cellar Tapes, revije grupe Footlights iz 1981. godine, koju su napisali Fry, Hugh Laurie, Emma Thompson i Tony Slattery. Revija je privukla pažnju televizije Granada, koja je, želeći da ponovi uspeh BBC-eve serije Not the Nine O'Clock News, angažovala Frya, Laurija i Thompsonovu da glume uz Bena Eltona u seriji There's Nothing to Worry About!. Druga sezona, pod imenom Alfresco, bila je emitovana 1983., a treća 1984. godine. Fry i Laurie su izgradili reputaciju komičnog dua. Godine 1983. BBC im je ponudio show The Crystal Cube, koji je prestao da se daje posle prve sezone. Fry i Laurie su se pojavili u jednoj epizodi serije The Young Ones, 1984. i Fry je glumio u seriji Happy Families. Tokom 1986. i 1987. Fry i Laurie su izvodili skečeve na showu Saturday Live.

Godine 1986. BBC je ponudio Fryu i Laurieu još jednu emisiju, koja će postati A Bit of Fry and Laurie. Emisija je imala 26 epizode, podeljene u 4 sezone, koje su se emitovale od 1986. do 1995. i bile su veoma uspešne. Tokom ovog perioda, Fry je glumio u Blackadder II kao Lord Melchett, i pojavljivao se u Blackadder the Third kao Duke of Wellington, i vratio se za seriju Blackadder Goes Forth kao General Melchett. Godine 1988. postao je redovni takmičar u popularnoj improvizacionoj radijskoj komediji, Whose Line Is It Anyway?. Međutim, kada je premeštena na televiziju, pojavio se samo tri puta, dva puta u prvoj i jednom u devetoj sezoni.

Između 1990. i 1993. Fry je glumio Jeevesa u Jeeves and Wooster, zajedno sa Hugh Lauriejem.

Godine 2000. Fry je glumio profesora Bellgrovea u seriji Gormenghast na BBC-u.

QI[uredi - уреди]

Godine 2003. počeo je da vodi QI, panelnu igru, koja je postala jedna od najgledaniji zabavnih programa na britanskoj televiziji.[10] Godine 2006. dobio je Rose d'Or za "Najbolji takmičarski show" za svoj rad na ovoj emisiji.[11]

Druge serije[uredi - уреди]

Godine 2006. Fry je snimio dokumentarnu emisiju The Secret Life of the Manic Depressive, koja je dobila nagradu Emmy. Narednedne godine snimio je dokumentarac na temu HIV/AIDS-a, HIV and Me. Takođe, 2006. pojavio se u seriji o genealogiji, Who Do You Think You Are?, prateći svoje genealoško stablo do svojih jevrejskih predaka u Slovačkoj. Njegov šestodelni putopis Stephen Fry in America počeo je 12. oktobra, 2008. na BBC-u.[12] Petodelna serija, More Fry in America, je planirana za BBC4, koja sadrži dublje analize, koje Fry nije mogao da ubaci u originalnu seriju zbog manjka vremena.[13]

Fry je učestvovao i u prirodnjačkim emisijama: radio je naraciju za Spectacled Bears: Shadow of the Forest za BBC-evu seriju Natural World, 2008.[14] Fry se pojavljivao sa zoologom Mark Carwardineom, gde njih dvojica istražuju ugrožene vrste; neki od ovih snimaka se pojavljuju u seriji Last Chance to See. Konačna emisija je emitovana tokom 2009.[15]

Od 2007. do 2009. Fry je glumio i bio je izvršni producent u drami Kingdom, koja je emitovana tri sezone na ITV1.[16] Glumio je psihijatra u američkoj seriji Bones.

Fry je 7. maja, 2008. održao predavanje na temu budućnosti javnog televizijskog servisa u Ujedinjenom kraljevstvu,[17] koje je kasnije snimljeno za emitovanje.

Fry se pojavljuje i kao narator engleske verzije španske dečije animirane serije, Pocoyo.[18]

Film[uredi - уреди]

Nakon filmskog debija u filmu iz 1985., The Good Father, Fry je imao malu ulogu u A Fish Called Wanda, a zatim u glavnoj ulozi u Peter's Friends Kennetha Branaghe, 1992. godine.

U romantičnoj komediji, I.Q. iz 1994. igrao je ulogu Jamesa Morelanda.[19] Pojavljujući se kao Oscar Wilde (koji mu je bio idol od detinjstva) u filmu iz 1997. godine, Wilde, ispunio je ulogu za koju je rečeno da je rođen. Godine 2001. igrao je u filmu Roberta Altmana, Gosford Park i u holandskom filmu De ontdekking van de hemel, reditelja Jeroen Krabbéa prema knjizi Harry Mulischa.

Godine 2003. Fry je imao svoj rediteljski debi sa filmom Bright Young Things, koji je sam adaptirao prema romanu Vile Bodies. Godine 2001. počeo je da bude domaćin dodele nagrada BAFTA, i to je radio do 2006.[20] Iste godine je napisao libreto i dijaloge za filmsku adaptaciju Kennetha Branaghe opere The Magic Flute.

Fry se redovno pojavljuje u filmovima; najčešće u obradama književnih klasika. Bio je narator u filmu filmskoj verziji iz 2005. romana The Hitchhiker's Guide to the Galaxy, a 2005. godine pojavio se još i u A Cock and Bull Story, zasnovanom na romanu Tristram Shandy, i u filmu V for Vendetta.[21] Godine 2006. glumio je u filmu Stormbreaker, a 2007. se pojavio u sopstvenom liku kao voditelj kviza u filmu St Trinian's. Godine 2007, Fry je napisao scenario za remake filma The Dam Busters reditelja Peter Jacksona.[22]


Godine 2008. učestvovao je u filmu koji slavi 25. rođendan GNU-a, Happy Birthday to GNU. Bila mu je ponuđena uloga u filmu Valkyrie, ali nije mogao da učestvuje.[23] Fry je glumio u Burtonovoj verziji Alice in Wonderland, kao The Cheshire Cat, pord Johnny Deppa, Helene Bonham Carter i Anne Hathaway.[24]

Pozotište[uredi - уреди]

Fry je napisao predstavu Latin! (ili Tobacco and Boys) za Edinburgh Festival, 1980. godine, gde je dobio nagradu "Fringe First".[25] Predstava je ponovo igrana 2009. godine u Londonu u režiji Adama Spreadbury-Maher.[26] The Cellar Tapes, iz 1981, je dobila Perrier Comedy Award. Godine 1984. Fry je adaptirao veoma uspešan mjzikl iz 1930-ih, Me and My Girl, za West End, gde se igrala osam godina.

Igrao je u predstavi Simona Graya, Cell Mates, koju je napustio nakon samo tri dana igranja na West Endu, nakon tuče na sceni. Kasnije je ovaj incident objašnjavao kao hipomaničnu epizodu u dokumentarcu o bipolarnom poremećaju. Godine 2007. Fry je napisao božićnu pantomimu, Cinderella, koja se igrala u Londonu.[27]

Nakon tri nastupa u Australiji, Fry je najavio "nešto kao stand-up" nastup u Royal Albert Hallu u Londonu, septembra, 2010.[28]

Audio knjige[uredi - уреди]

Fry je snimio britanske verzije svih delova serije o Harry Potteru, autorke J.K.Rowling. Takođe, snimio je audio knjigu za The Hitchhiker's Guide To The Galaxy. Takođe, čitao je i neke od svojih knjiga, kao na primer, The Stars' Tennis Balls.

Video igre[uredi - уреди]

Fry je davao glas za Reavera u igrici Fable II i bio je narator za LittleBigPlanet.[29] Bio je, takođe, narator za prve četiri igre Harry Potter(Philosopher's Stone, Chamber of Secrets, Prisoner of Azkaban i Goblet of Fire). Najavljeno je da će ponoviti ulogu naratora u LittleBigPlanet 2 i Fable 3, 2010. godine[30][31]

Reklame[uredi - уреди]

Fry se pojavljivao u brojnim reklamama za kompanije i proizvode kao što su Marks and Spencer, Twinings, Kenco, Vauxhall, Direct Line, Calpol, Heineken, Alliance & Leicester, After Eights i Orange Mobile.

Književnost[uredi - уреди]

Nakon objavljivanja prvog romana, The Liar (1993), Fry je bjavio još tri romana i nekoliko drugih dela, kao i jednu autobiografiju. Making History (1997) je smešten u alternativnu realnost u kome je otac Adolfa Hitlera neplodan i njegova zamena se pokazuje kao efikasniji Führer. Knjiga je osvojila nagradu Sidewise za alternativnu istoriju. The Hippopotamus (1994) se fokusira na Edwarda (Ted/Tedwarda) Wallacea i njegov boravak kod prijatelja Lorda Logana na seoskom imanju u Norfolku. The Stars' Tennis Balls (2000) je moderna verzija romana Le Comte de Monte-Cristo. Fryova knjiga, The Ode Less Travelled: Unlocking the Poet Within je vodič u pisanje poezije.

Kada piše prikaze knjiga za Tatler, Fry piše pod pseudonimom Williver Hendry, urednik Najčudnijeg prijateljstva: Korespondencija Lorda Alfreda Douglasa i Jacka Dumpseya. Nekada je bio kolunista za The Listener i The Daily Telegraph. Danas piše nedeljnu kolumnu o tehnici za subotnje izdanje The Guardiana. Njegov blog je privukao više od 300,000 posetilaca samo u prve dve nedelje.[12]

Januara, 2010. Fry je najavio da "gasi vezu sa spoljnim svetom" da bi završio drugi deo svoje autobiografije.[32]

Fudbal[uredi - уреди]

Fry je 13. avgusta, 2010. postao član odbora direktora fudbalskog kluba Norwich City Football Club[33]. Kao dugogodišnji navijač i redovni posetilac utakmica, Fry je izjavio da je veoma srećan i ponosan zbog ulaska u direktorski odbor.

Twitter[uredi - уреди]

Fry je dobio značajan uticaj preko društvene mređe Twitter.[34][35] Fry često dobija ponude za promociju na njegovom nalogu, koji često pada zbog ogromnog prometa i velikog broja pratioca.[36] Fry često koristi svoj uticaj da promoviše nedovoljno vidljive muzičare i autore (što je često praćeno velikim porastom prodaje ili posete njihovim sajtovima)[37][38] ili da proširi vesti koje se tiču medija i politike, kao što je bila otra kritika koju je uputio kolumnisti Jan Moiru iz Daily Mail-a povodom njegovog teksta o preminulom članu grupe Boyzone, Stephenu Gatelyju.[39][40]

Fry je 15. novembra, 2009. godine dosegao broj od 1.000.000 pratioca na Twitteru. Ovaj događaj je obeležio humorističnim video blogom u kome se njegov klon, 'Step Hen Fry' javlja iz 2034. godine, kada su govori MySpace, Facebook i Twitter spojeni u 'Twit on MyFace'.[41]

Priznanja[uredi - уреди]

Stephen Fry, London, 2009.

Fry je 1995. postao počasni doktor na univerzitetu Dundee, koji je imenovao svoju studentsku asocijaciju prema njegovom romanu The Liar. Fry je mecena pozorišne grupe Lip Theatre Company.[42] Takođe, bio je dve uzastopne godine Rektor Univerziteta Dundee. Fry je dobio u počasnu diplomu sa Univerziteta Anglia Ruskin u Cambridgeu, 2005.[43][44] i imenovan je u počsnog predsednika udruženja Cambridge University Quiz Society i za počasnog člana Queens' Collegea na Cambridgeu. On je mecena pozorišta Norwich Playhouse i potpredsednik društva The Noël Coward Society.[45] Jula, 2010. imenovanje u počasnog člana Cardiff University-a[46].

Decembra, 2006. našao se na šestom mestu BBC-eve top liste živih ikona.[47] Čitaoci Radio Times-a su ga izglasali za najinteligentnijeg čoveka na televiziji. Pink List novina Independent on Sunday imenovala ga je za drugu najuticajniju gej osobu u Britaniji, maja, 2007. Prethodine godine našao se na 23. mestu iste liste.[48] Iste godine (2007), časopis Broadcast svrstao ga je na 4. mesto najuticajnijih ljudi sa ekrana, opisujući ga kao polimata i "nacionalno blago".[49]

BBC Four mu je posvetio dve večeri programa 2007. povodom njegovog 50. rođendana. Prvo veče je sadržalo šesdesetominutni dokumentarac, Stephen Fry: 50 Not Out. Drugo veče je sadržalo interviju sa Mark Lawsonom i polučasnovnu emisiju Stephen Fry: Guilty Pleasures. Stephen Fry Weekend je imao takvu gledanost da je u toku septembra program repriziran na kanalu BBC Two.

Grupa dan le sac vs Scroobius Pip ga pominje u pesmi "Thou Shalt Always Kill", u tekstu: "thou shalt not question Stephen Fry".

Tvrdi se da Fry drži britanski rekord u broju izgovaranja reči "fuck" u emisijama uživo.[50]

Privatni život[uredi - уреди]

Fry se trudio da svoju homoseksualnost sačuva kao tajnu tokom svog tinejdžerskog perioda u srednjoj školi. Fry tvrdi da nije imao seks 16 godina, od 1979. do 1995.[51][52] Kada mu je postavljeno pitanje kada je prvi put spoznao svoju seksualnu prijentaciju, Fry je orgovorio: "Mislim da se to desilo kada sam izašao iz materice. Okrenuo sam se i pogledao u svoju majku i pomislio, 'Ovo je poslednji put da ulazim u ovo.'"[53] Fry je bio 14 godina u vezi sa svojim bivšim partnerom, Danielom Cohenom. Jula, 2010. je objavljeno da je u vezi sa glumcem Stevenom Webbom.[54][55] Živi u Londonu i vozi TX4 londonski taksi.

Fry aktivno podržava Laburističku partiju već dugo godina i pojavljivao se u političkoj emisiji sa Hugh Lauriejem i Michelle Collinsom, novembra, 1993. in November 1993. Uprkos tome, nije glasao na izborima 2005. godine, jer se nije slagao sa stavom u vezi sa ratom u Iraku nijedne partije. Iako je hvalio Blair/Brownovu vladu, kritikovao je njihov koncept "trećeg puta". Blizak je sa Princem Charlesom i bio je gost na njegovom venčanju sa Camillom, 2005. godine.

Fry je prijatelj sa britanskim glumcem i komičarem, Rowanom Atkinsonom i bio je kum na njegovom venčanju. Takođe je dobar prijatelj sa glumcem Johnom Millsom.[56] Bio je kum na venčanju Hugha Lauriea i krstio je svo troje njegove dece.

Fry je veoma zainteresovan za digitalnu tehnologiju i tvrdi da je kupio treći Macintosh koji je prodat u UK-u (njegov prijatelj Douglas Adams je kupio prva dva) i u šali kaže da nikada nije video smartphone koji nije kupio.[57] Fry navodi Wikipediju kao jedan od njegovih omiljenih sajtova, "jer volim da saznam da sam umro i da sam trenutno u baletu u Kini, kao i mnoge druge tačne i važne informacije koje nam Wikipedija donosi."[58]

Bibliografija[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Utley, Tom. "Stephen Fry is too English to be an example of anything", The Daily Telegraph, 24. 2. 2006., pristupljeno 24. 8. 2010.
  2. http://www.stephenfry.com/dongle/press/PressRelease_StephenFry_DongleOfDonaldTrefusis.pdf
  3. "Stephen Fry joins Norwich City board". BBC. 13. 8. 2010. http://www.bbc.co.uk/news/uk-england-norfolk-10968940. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  4. "Stephen Fry Biography (1957–)". Filmreference.com. http://www.filmreference.com/film/71/Stephen-Fry.html. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  5. 5.0 5.1 5.2 5.3 ""Who Do You Think You Are?", Series Two: Celebrity Gallery". http://www.bbc.co.uk/history/familyhistory/get_started/wdytya_s2_celeb_gallery_03.shtml. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  6. Hamilton, Alan. "Candles light heart of darkness – Times Online", Times Online, 28. 1. 2005, pristupljeno 24. 8. 2010.
  7. David Smith. "I saw hate in a graveyard – Stephen Fry", Guardian, 5.6.2005, pristupljeno 24. 8. 2010.
  8. Fry, Stephen (1997). Moab Is My Washpot — An Autobiography. Hutchinson. str. 305–335. ISBN 0091801613.  Citirano prema tekstu na engelskoj Wikipediji.
  9. "University Challenge page at UK Game Shows". http://www.ukgameshows.com/ukgs/University_Challenge. 
  10. "QI Audience Statistics". http://www.qi.com/tv/audience.php. 
  11. "IMDB: Stephen Fry — Awards". Imdb.com. http://www.imdb.com/ime/nm0000410/awards. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  12. 12.0 12.1 "StephenFry.com — Blog Entry — I Give Up". http://stephenfry.com/blog/?p=21. 
  13. "Digital Spy: Fry to offer thoughts on USA for BBC4". http://www.digitalspy.co.uk/tv/a97117/fry-to-offer-thoughts-on-usa-for-bbc4.html. 
  14. "IMDB: The Natural World". http://www.imdb.com/title/tt1229305. 
  15. "BBC Press Office: Last Chance to See". bbc.co.uk. http://www.bbc.co.uk/pressoffice/proginfo/tv/2009/wk36/last_chance_feature.shtml. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  16. "ITV axes Stephen Fry's 'Kingdom'". Digital Spy. 9. 10. 2009. http://www.digitalspy.co.uk/tv/news/a181343/itv-axes-stephen-frys-kingdom.html. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  17. "BBC — The future role of public service broadcasting — Stephen Fry". http://www.bbc.co.uk/thefuture/video_fry.shtml. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  18. "Pocoyo". CITV. http://www.citv.co.uk/page.asp?partid=68. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  19. http://www.imdb.com/title/tt0110099/
  20. "Fry quits as host of film Baftas", BBC News, 6. 10. 2006, pristupljeno 24. 8. 2010.
  21.  IMDb  Stephen Fry na IMDb-u ((en))
  22. By. "script writer for Dambusters film", Variety, 28. 9. 2007, pristupljeno 24. 8. 2010.
  23. "Friday Night with Jonathan Ross: Series 16: Episode 1". BBC iPlayer. 23. 1. 2009. http://www.bbc.co.uk/iplayer/episode/b00fm6wz/Friday_Night_with_Jonathan_Ross_Series_16_Episode_1/. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  24. Mitchell, Lizzie. "Tim Burton's Alice in Wonderland", The List (magazin), 10. 9. 2009, pristupljeno 24. 8. 2010.
  25. "Reviews for Latin!". http://www.thinknoevil.com/latin_review.htm. 
  26. "Review of Latin!". Notesfromtheunderground.co.uk. http://www.notesfromtheunderground.co.uk/fryandley.html. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  27. "Old Vic Theatre — Cinderella". http://www.oldvictheatre.com/whatson.php?id=37. 
  28. "Stephen Fry takes on stand-up comedy" The Guardian, 12.8.2010
  29. "Stephen Fry Lending British Charm to Little Big Planet PSP: News from 1UP.com". 1UP.com. 21. 4. 2009. http://www.1up.com/do/newsStory?cId=3173855. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  30. "LittleBigPlanet 2 for PS3 Officially Announced for Winter 2010! – PlayStation Blog". Blog.us.playstation.com. 10. 5. 2010. http://blog.us.playstation.com/2010/05/10/littlebigplanet-2-for-ps3-officially-announced-for-winter-2010/#comment-401630. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  31. Hicks, John. "News: Stephen Fry Returns in Fable 3 – Official Xbox 360 Magazine." Gaming News, Reviews, Previews, Cheats & Tips – Official Xbox 360 Magazine. X Box 360, 5 Mar. 2010. Web. 21 June 2010. <http://www.oxm.co.uk/article.php?id=17908>.
  32. "Stephen Fry quits the web to write his autobiography", BBC News, 2. 1. 2010., pristupljeno 24. 8. 2010.
  33. http://www.bbc.co.uk/news/uk-england-norfolk-10968940
  34. "A portrait of the decade", BBC News, 14. 12. 2009, pristupljeno 24. 8. 2010.
  35. Hornby, Gill. "Don't laugh – Stephen Fry is giving the orders now", Telegraph, 16. 10. 2009., pristupljeno 24. 8. 2010.
  36. Stephen Fry: (26. 8. 2009). "Servers With A Smile « The New Adventures of Stephen Fry". Stephenfry.com. http://www.stephenfry.com/2009/08/26/servers-with-a-smile/#more-1197. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  37. Published: 7:00AM BST 11 September 2009. "Stephen Fry's Twitter posts on David Eagleman novel sparks 6000% sales spike", Telegraph, 11. 9. 2009, pristupljeno 24. 8. 2010.
  38. "UK | Wales | North West Wales | Fry's Twitter lift for singer, 16", BBC News, 14. 10. 2009, pristupljeno 24. 8. 2010.
  39. "UK | Anger over Mail column on Gately", BBC News, 116.10.2009, pristupljeno 24. 8. 2010.
  40. "Showbiz – News – Twitter outrage over Gately smear". Digital Spy. http://www.digitalspy.co.uk/showbiz/news/a182344/twitter-outrage-over-gately-smear.html. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  41. "Twillionth".
  42. "Lip Theatre: History". Dusa.dundee.ac.uk. http://www.dusa.dundee.ac.uk/lip/history/history.htm. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  43. "Anglia Ruskin University's Honorary Graduate Site". Anglia.ac.uk. http://www.anglia.ac.uk/ruskin/en/home/microsites/honorary/fry.html. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  44. "England | Cambridgeshire | Fry talks of Cambridge 'elitism'", BBC News, 22. 11. 2005, pristupljeno 24. 8. 2010.
  45. "Welcome to the Noël Coward Society". Noelcoward.net. http://www.noelcoward.net/html/committee2007.html. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  46. "Honouring excellence", Cardiff University, 10. 6. 2010, pristupljeno 24. 8. 2010.
  47. "Living Icons". BBC. 11. 12. 2006. http://www.bbc.co.uk/pressoffice/pressreleases/stories/2006/12_december/01/icons.shtml. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  48. "Independent on Sunday Pink List 2007", News.independent.co.uk, 6. 5. 2007, pristupljeno 24. 8. 2010.
  49. "Hot 100: Talent" (free registration required), Broadcast, 18. 12. 2007, pristupljeno 24. 8. 2010.
  50. Stephen Fry, Paperweight (Random House, 1992), p.173
  51. "The Adventures of Mr Stephen Fry". http://www.stephenfry.com/moab/one-mans-journey/. pristupljeno 24. 8. 2010. 
  52. The Sunday Herald. "Borne to be Wilde", The Sunday Herald, 28. 9. 2003, pristupljeno 24. 8. 2010.
  53. Levine, Nick. "Ten Things You Never Knew About Stephen Fry", Digital Spy, 19. 9. 2007, pristupljeno 24. 8. 2010.
  54. "Stephen Fry dumps long-term partner for young actor as love life becomes Quite Interesting" Daily Mail 14. jul, 2010 Pristupljeno na 24.8.2010.
  55. "Stephen Fry: A restless soul", The Independent, 20. 9. 2004, pristupljeno 24. 8. 2010.
  56. "Entertainment | Film | Acting legend Sir John Mills dies", BBC News, 24. 4. 2009, pristupljeno 24. 8. 2010.
  57. "Dork talk", Guardian, 9. 11. 2007, pristupljeno 24. 8. 2010.
  58. "Videojug: Interview with Stephen Fry". Videojug.com. 31. 5. 2007. http://www.videojug.com/interview/stephen-fry-the-internet. pristupljeno 424.8.2010. 

Vanjske veze[uredi - уреди]

Akademske funkcije
Prethodi:
Paul Henderson Scott
Rektor univerziteta Dundee
1992–1998
Slijedi:
Tony Slattery