Starčevačka kultura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Migracije u neolitu sa Bliskog istoka, odakle su u Podunavlje dolazili glavni tokovi neolitizacije
Neolítico en Europa.png
Područje prostiranja Starčevačke kulture
Rekonstrukcija neolitskog naselja u Tuzli

Starčevačka kultura je neolitska kultura koja je u vremenu od 6200. - 5400. p.n.e obuhvatala veći dio Balkanskog poluostrva. Ime je dobila po lokalitetu Starčevo, nedaleko od Pančeva u Srbiji.[1]

U centralnobalkanskoj regiji ima odlike karakteristične za tu kulturu: dominacija grube keramike, rijetka pojava slikanog ukrasa, barbotin ukras i, što je najupečatljivije, jednoslojna i kratkotrajna naselja. Na periferiji matične starčevačke oblasti, dolazi do mješanja ove kulture sa lokalnim varijantama srednjoneolitskih kultura kao što su Kris u Rumuniji, Kereš u Mađarskoj i Impresso u dijelovima Bosne i Albanije. Često se koristi naziv Starčevačko-kereško-kriška kultura.[2] Obzirom da su regionalne razlike očite nije moguće napraviti sinhronizaciju nalazišta, odnosno preciznu periodizaciju, što su pokušali brojni arheolozi (Milajčić 1949, Dimitrijević 1969, Draga Garašanin 1954, Milutin Garašanin 1971, Srejović 1971, Tasić 1994)

Zajedno sa Protosesklo kulturom u sjevernoj Grčkoj, Anzabegovo-Vršnik kulturom u Sjevernoj Makedonija i Čavdar-Kremilovci-Karanovo u Bugarskoj pripada grupi kultura pod nazivom FTN (First Temporate Neolithic), a odnosi se na najranije neolitske kulture u umjerenoj klimi Evrope.[3]

Porijeklo[uredi - уреди | uredi izvor]

Lokalitet Starčevo Grad, u neposrednoj blizini Pančeva, otkriven je još 1912. godine, kada je tokom radova na ciglani pronađen arheološki materijal. Prva iskapanja na lokalitetu, izveo je 1939. Miodrag Grbić. Sredinom pedesetih godina 20. stoljeće, istraživanja su vodili Milutin Garašanin i Draga Garašanin. Pronađene su dosta grube keramičke posude, ali i keramika s geometrijskim ornamentima, te i antropomorfne figure izrađene od pečene zemlje. Pronađena su i oruđa od kamena i kostiju.

Milutin Garašanin, istraživač i lokaliteta Anzabegova u Makedoniji, zastupao je ideju o bliskim vezama balkanskog neolita sa kulturama anadolskog platoa. Garašaninov dobro poznati termin „balkansko-anadolski kompleks“ u osnovi naglašava visoki nivo srodnosti koji bi, po tom stanovištu, trebalo da postoji u materijalnoj i duhovnoj kulturi ova dva regiona. [4]

Drugi stav iznio je Dragoslav Srejović, koji je posle otkrića kulture Lepenskog Vira težio povezivanju korjena starčevačke kulture sa mezolitskom kulturom đerdapskog prostora, dajući joj autohtoni karakter.[5]

Starčevačka kultura donosi početke stalnog naseljavanja stanovništva. Naselja su bila smještena na visokim riječnim terasama ili povišenim gredama, te na blagim padinama u riječnim dolinama. Otkrivanjem većeg dijela pojedinih starčevačkih naselja, uočene su određene pravilnosti u gradnji i rasporedu objekata u njima: isključivo se podižu jamski objekti - zemunice nepravilna oblika sa šatorastom krovnom konstrukcijom; stambene i radne jame skupljene su u grupama, a radne jame grupiraju se prema vrstama obrta. U razvijenim fazama grade se nadzemne pravougaone kolibe od pruća s podnicama od nabijene zemlje. Privredna osnova bila je stacionarna poljoprivreda sa nekoliko vrsta (pšenice, ječma i prosa). Od životinja su se uzgajali govedo, manje ovce i koze te svinje. Lov i ribolov manje su bili zastupljeni, premda su na području Slavonije nađene i udice načinjene od kosti.

Pokojnici su se pokapali unutar naselja, u zgrčenu položaju na boku. Oruđe i oružje izrađivalo se od različitih vrsta kamena cijepanjem i okresivanjem, glačanjem i brušenjem te od kosti i životinjskih rogova.

Karakteristike keramike[uredi - уреди | uredi izvor]

U ostacima materijalne kulture najzastupljenija je keramika oksidacijski pečena, tj. uz prisustvo kiseonika, što keramici daje crvenu ili oker boju. Najviše je zastupljena gruba keramika, rijetko sa slikanim ukrasima, sa nekoliko funkcionalnih oblika, od kojih se ističu zaobljeni lonci malo izvučenog ruba i zaobljenog dna, posude na nozi i zdjele. Često je ukrašavana ubadanjem urezivanjem, utiskivanjem ili plastičnim modeliranjem, a ponekad i kaneliranim barbotinom. Barbotinski način ukrašavanja je namjerno ogrubljivanje površine posude nabacivanjem razmućene gline, ponekad bez određenog plana. Najčešći oblici finog, mehanički glačanog posuđa su zdjele na ravnoj ili povišenoj nozi, ukrašavane linijskim slikanim motivima bijelom i tamnom bojom.

U starčevačkoj kulturi česti su predmeti kultnog obilježja kao što su žrtvenici na četvrtastom postolju sa četiri kratke noge ili trougaoni žrtvenici s trima zoomorfno oblikovanim nogama. Antropomorfnom oblikovanju pripadaju ženski i muški likovi u stavu oranta aplicirani kao niski reljefi. Figuralnu plastiku obilježavaju jednostavni stupasti kipići s tek naznačenim pojedinostima lica i prsa te voluminozno oblikovani ženski likovi s naturalističkim detaljima (crvenokosa boginja iz Donje Branjevine).[6][7]

Starčevačka-impresso kultura u Bosni i Hercegovini[uredi - уреди | uredi izvor]

Na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine, postoje dva nalazišta, Obre I i Gornja Tuzla.[8] Ponekad se ova nalazišta smještaju u „prelaznu zonu“ između neolita na jadranskoj obali i kontinentalnog neolita Balkana. Preplitanje dva stila ukrašavanja, dvije tradicije izrade keramike govori o specifičnoj mješavini kultura sa prevagom starčevačkih elemenata. Alojz Benac je ovu mješavinu nazvao Starčevačka-Impresso kultura. Nalazi sa ovih nalazišta omogućavaju proučavanje razvoja starčevačke kulture, njenog odnosa s neolitskim zajednicama jadranske oblasti, kao i za određivanje granica prodiranja starčevačke kulture na zapad.[9]

U Obre I, sudeći po prisustvu uređenog barbotine ukrasa i fragmenata sa krivolinijskim slikanjem radi se o relativno poznoj fazi starčevačko-impresso kulture. Tri rezultata C14 analize obrađena u laboratoriji u Los Angeles-u smještaju naalaze u Obre I u vrijeme oko 5500. p.n.e.[2]

Nalazi Starčevo-impreso kulture na lokalitetu Gornja Tuzla pronađeni su u stratumu VI (5,45-4,9 m). Po raznolikosti i kombinacijama pravolinijskog ukrasa, pojave spiralnog slikanja, kao i ukrašavanja grube keramike u vidu kanelura i cik-cak barbotina, ova faza života u Gornjoj Tuzli smješta se na sam kraj Starčeva IIb. C14 analiza daje rezultate 5580. - 5475.god. p.n.e.

Istovremeno starčevački stratum u Gornjoj Tuzli pokazije i sličnosti sa Sesklo i Dimini neolitskim kulturama u Tesaliji, sa donjim stratumom iz Akropotamusa u Makedoniji i nalazima sa prostora Južne Morave u Srbiji.[10]

Na primjeru nalazima bogatog i dugotrajnog naseljavanja u Gornjoj Tuzli mogu se izvući zaključci o važnosti koje su naslage soli i slani izvori imali u toku naseljavanja već od perioda srednjeg neolita.[2]

Starčevačka kultura u Hrvatskoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi nalazi Starčevačke kulture na tlu Hrvatske potječu iz 1894. godine, a pronađeni su prilikom kopanja temelja vukovarske gimnazije.[11] Do danas je na području između Save i Drave poznato oko 100 lokaliteta starčevačke kulture, no samo na malom broju su se provodila arheološka iskopavanja, većina ih je evidentirana prilikom rekognosciranja .

Najstarija naselja počinju se izgrađivati na suhim kopnenim površinama pokrivenim praporom na granici s močvarno-barskim prostorima, koji su se protezali na lijevoj obali Save u širini od 1 do 5 km prema sjeveru od njenog današnjeg korita.

Smještena su na visokim terasama uz veće riječne tokove (Gradac na Vučedolu, Erdut, Vinkovci, Sarvaš, Vukovar, Galovo u Slavonskom Brodu, Ždralovi kod Bjelovara, Ciglana u Našicama), na niskim brežuljcima uz dolinu s vodotocima (Bukovlje,[12] Kneževi vinogradi, Pepelane, Podgorač, Gornja Vrba, Lipovac, Vrpolje, Sredanci, Stari Perkovci, Novi Perkovci, Kaznica-Rutak i Virovitica) ili na blago povišenim terenima u ravnici uz manji vodotok (Gornja Vrba, Lipovac, Vrpolje, Zadubravlje). Naselja nikad nisu izolirana, odnosno daleko jedna od drugih. Pretežno su jednoslojna s jednom fazom po određenoj periodizaciji. U pravilu zauzimaju veću površinu i sastavljena su od većeg broja različitih vrsta ukopanih i/ili poluukopanih objekata koji su različito raspoređeni. Smatra se da je većina starčevačkih naselja bila naseljavana kratkotrajno, bilo da su se u njih vraćali nakon nekog vremena ili selili dalje te da zbog toga nije bilo potrebe za gradnjom kvalitetnih i izdržljivih objekata, nego su uglavnom gradili jednostavne nadzemne objekte ili objekte ukopane u zemlju, a pokrivene jednostavnim krovom od slame i pruća. Česte selidbe se mogu objasniti rotacijom. Stanovnici bi iskrčili šumu, zasadili usjeve, a kad bi zemlja počela pokazivati znakove iscrpljivanja, ponovo bi spalili, ostavili zemlju „ na ugaru“, te otišli na drugo mjesto dok se zemlja ne oporavi.[11]

Zaštitnim iskopavanjima u Vinkovcima otkriveni su ostaci prve nadzemne kuće starčevačke kulture u i uopšte na lokalitetima istočne Hrvatske. Svi do tada otkriveni objekti bile su zemunice, a njihovo podizanje u okviru starčevačke kulture tumači se jakom mezolitičkom tradicijom i udaljenošću od ishodišta same kulture (Starčevo). [13].

U novije vrijeme u okolini Đakova istraženo je 5 naselja (Sredanci, Tomašanci, Stari Perkovci, Novi Perkovci, Selci Đakovački – Kaznica-Rutak) i jedno kod Virovitice i svi pripadaju kasnijim fazama starčevačke kulture.

Materijalna kultura najviše je zastupljena keramičkim posuđem pečenim oksidacijski, tj. uz prisutnost kisika, što keramici daje crvenu ili oker boju. U najvećoj mjeri zastupljeno je posuđe grube fakture s nekoliko funkcionalnih oblika od kojih se ističu zaobljeni lonci te posude na nozi i zdjele. Posuđe grube fakture često je s vanjske strane ukrašeno urezivanjem, utiskivanjem, ubadanjem ili plastičnim modeliranjem.

Rezultati apsolutnog datiranja kreću se u rasponu 5930. do 4960. p.n.e.[3]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Robert W. Ehrich: Starčevo Revisited. In V. Markotic (Ed.) Ancient Europe and the Mediterranean, 1977.
  • Joni L. Manson: Starcevo Pottery and Neolithic Development in the Central Balkans. In William K. Barnett and John W. Hoopes (Editors) The Emergence Of Pottery: Technology and Innovation in Ancient Societies, 1995.
  • Andrew Sherratt: Economy and society in prehistoric Europe: Changing perspectives, 1997
  • Čović, Borivoj (1976). Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA. Veselin Masleša, Sarajevo. https://docslide.com.br/documents/od-butmira-do-ilira-borivoj-covic-sarajevo-1976-569cd78dbb971.html. 
  • Draga Garašanin: Starčevačka kultura, 1954.
  • Milutin Garašanin: Praistorija na tlu Srbije, 1973.
  • MINICHREITER, K. 1990b: Starčevačko naselje u Pepelanama kod Virovitice, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3. Serija sv. XXIII, Zagreb, 17-40, 1990.
  • MINICHREITER, K. 1992: Starčevačka kultura u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 26, 1992
  • MINICHREITER, K. 1997: Otkriće u Lukaču i Požegi kao prilog poznavanju topografije naselja starčevačke kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu sv. 11-12/1994-1995, Zagreb, 7-39, 1997.

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Čović, 1976, s.17
  2. 2,0 2,1 2,2 "Nenad N.Tasić - Neolit u senci - još jedan osvrt na starčevačka naselja u Bosni". ANUBIH – Godišnjak, Knjiga XXXVI, Sarajevo, 2007. http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2036.pdf. pristupljeno 9. 2. 2019. 
  3. 3,0 3,1 "J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura". Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. https://www.academia.edu/20161947/Starčevačka_kultura_The_Starčevo_Culture. pristupljeno 9. 2. 2019. 
  4. "Nenad N.Tasić - O značenju kvadrata i kruga u neolitskoj ornamentici". ANUBIH – Godišnjak, Knjiga XXXVII, Sarajevo, 2008. http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2037.pdf. pristupljeno 9. 2. 2019. 
  5. Dragoslav Srejović - Kulture mlađeg kamenog doba na tlu Srbije
  6. Starčevačka kultura - Hrvatska enciklopedija
  7. Slavonija, Baranja, Srijem - Vrela europske civilizacije
  8. "Starčevačka-impresso kultura". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. https://www.slideshare.net/edinveletovac/arheoloski-leksikon-tom-1. pristupljeno 9. 2. 2019. 
  9. "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. https://de.scribd.com/document/267288103/Kulturna-Istorija-Bosne-i-Hercegovine. pristupljeno 9. 2. 2019. 
  10. "Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA". https://pdfslide.net/documents/alojz-benac-studije-o-kamenom-i-bakarnom-dobu-u-sjeverozapadnom-balkanu.html. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  11. 11,0 11,1 Stjepan Marinković - DIGITALNA REKONSTRUKCIJA STARČEVAČKIH OBJEKATA S LOKALITETA TOMAŠANCI-PALAČA
  12. "Žan Budim - TIPOLOGIJA NALAZA STARČEVAČKE KULTURE S LOKALITETA BUKOVLJE – IGRAČ". SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET. http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/5672/1/Budim%20Žan%20diplomski%20rad.pdf. pristupljeno 9. 9. 2019. 
  13. MARKO DIZDAR MAJA KRZNARIĆ ŠKRIVANKO - PRILOG POZNAVANJU ARHITEKTURE STARČEVAČKE KULTURE U VINKOVCIMA - Gradski muzej Vinkovci, 2000. god