Butmirska kultura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Butmirska kultura je grupa neolitskog doba, koja se rasprostirala u centralnoj Bosni i Hercegovini, gornjem porječju rijeke Bosne, od Zavidovića do Sarajeva. Kulturu karakteriše veliki domet u umjetničkom smislu, kao posljedica estetskog osjećaja.

Ime je dobila po rezultatima sa prvog i dosada najvećeg (5306 m2) arheološkog lokaliteta Butmira kod Ilidže iz doba neolita na teritoriji Bosne i Hercegovine. Istraživanja su obavljena 1893 – 1896. Ovim nalazima se pridružuju i rezultati sa lokaliteta:

Mlađi neolit je podijeljen u tri perioda. Prema radikarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao je od 5100. do 4500. godine prije naše ere:

  • Butmir I, 5100 - 4900. godine,
  • Butmir II, 4850 - 4750. godine (naselje u Butmiru, rezultati do 1979. godine),
  • Butmir III, do 4500. godine (Gimbutas, 1974, 16) (rezultati iz 2002. godine).
Butmirska vaza

Naselja[uredi - уреди | uredi izvor]

Butmir[uredi - уреди | uredi izvor]

Konstatirano je postojanje nadzemnih nastambi i zemunica ili poluzemunica. U Butmiru je otkriveno oko 90 zemunica koje su grupirane u 5 skupina. Zemuničke jame bile su raspoređene u nekoliko skupina i kružno poredane oko slobodnih površina kao centralnih mjesta tih skupina. Skoro sve zumunice su jednodjedelne, poneke i sa kućnim ognjištem za zimski period. Ognjišta su pretežno vanjska i zajednička.

Nađeni su ostaci pšenice, ječma i sočiva, ali su nađeni i ostaci raznih divljih sorti kao što su divlja jabuka i lješnjak.

Životinjske kosti su nađene u malom broju i to od goveda, svinja i koza. Prema nalazu kosti, najviše se lovila krupna divljač (jelen, srna, divlja svinja).

Izrada kremenog i kamenog alata se vršila na posebnom radioničkom mjestu u naselju, i to između kuća na slobodnom. Najviše su zastupljeni raznovrsni tipovi strelica, kamenih sjekira, sjekira-čekića sa rupom za nasađivanje, dugih retuširanih noževa, kao i kremeni noževi sa usjecima za vezivanje pri donjem kraju oruđa. Od koštanog materijala su zastupljeni svi mogući oblici raznih alatki izrađenih od kosti.

Nakit nije nađen u Butmiru, za razliku od naselja u Nebu i Obrama II gdje su nađeni skupocjeni uvezeni materijali (ritoni i nakit od školjke – spondilus, sve sa Jadrana).

Okolište[uredi - уреди | uredi izvor]

Početkom 21. og stoljeća obavljena su nova istraživanja lokaliteta Okolišta uz pomoć geomagnetske prospekcije i došlo se do novih saznanja.

U visočkom su bazenu početkom 5. milenijuma pr. n. e. postojala fortificirana, organizovana sela u kojima je živjelo do hiljadu stanovnika. Nađeni su tragovi utvrđenja i kuća planski građenih u redovima. Naselje u Okolištu, kao i neka druga, uništeno je u požaru. U vremenu oko 4800. godine pr. n. e na čitavom području visočkog bazena moglo je biti oko 3500 stanovnika, što u prosjeku čini gustinu naseljenosti od 31 stanovnika po km2.

Rekonstrukcija obradivih površina daje sliku organizovanog sistema oranica koje se pružaju duž doline rijeke Bosne.

Planinska područja i zemljište nepogodno za poljoprivredu korišteni su kao pašnjaci, ali njih na ovom prostoru nije bilo u dovoljnoj u mjeri za stacionarno stočarstvo. Zbog toga se pretpostavlja postojanje mobilne stočarske privrede.

Proračun kasnoneolitske gustine naseljenosti pokazuje da je na cjelokupnom butmirskom području živjelo oko 32000 stanovnika.[1]

Keramika[uredi - уреди | uredi izvor]

Keramika butmirske kulturne skupine je najraznovrsnija i najdekorativnija keramička roba u čitavoj prelaznoj zoni. Zahvaljujući keramici, koja se odlikovala specifičnim osobinama, i uz to često velikim umjetničkim vrijednostima, sam lokalitet Butmir je dugo vremena zauzimao posebno mjesto u južnoj Evropi.

U fazi Butmir II se znatno povećao repertoar oblika. Uz konične zdjele, kao standardan oblik ove faze, nastaje tip koničnih posuda sa blago uvijenim gornjim dijelom. Zatim su zastupljene ovalne, poluloptaste i bikonične forme posuda sa manje izvijenim i kraćim cilindričnim vratom, vaze na nozi i plitke grube zdjele sa valovito oblikovanim obodom. Bikonične zdjele su ukrašene kanelurama ili sa nizom plastičnih dugmadi. Posebnu grupu čine kruškolike vaze sa malim otvorom.

Drške su brojnije nego u fazi I, a pored trakastih i tunelastih ističu se drške u vidu stiliziranih životinjskih glava. U Butmiru se u ovoj fazi fina keramika javlja u tri osnovne vrste: crnoglačana, spiralno-trakasta i keramika hvarsko-lisičićkog tipa.

U ornamentalnom pogledu prevlađuju trakasti, spiraloidni i geometrijski motivi (kvadrat, romb, kružni segmenti), a često i kombinacije S i C znakova.

Ljudske figure[uredi - уреди | uredi izvor]

Keramički predmeti plastične umjetnosti čine važnu komponentu u okviru butmirske kulturne skupine,. Najviše su zastupljeni prikazi ljudskih figura, izrađeni sa velikom pažnjom u crnoglačanoj tehnici. Urezima su naglašeni pojedini detalji tijela ili odjeće. Najbrojniji su ženski likovi kod kojih su naglašene osobine tijela. Jedan broj sačuvanih glava ljudskih figurina ima određene osobine realistične umjetnosti, koje omogućavaju naziranje tri osnovna rasna tipa: armenoide, negroide i europeide (alpski tip), ali je teško reći da li je to samo vizija umjetnika ili se zaista radi o pokušaju prikaza rasnih tipova. Donji dio tijela završava kao valjkasta cjelina sa malim proširenjem na dnu (suknja?), a rijetko su prikazane i noge. Na nekim figurinama odjevni detalji se ističu pomoću raznih ureza i uboda.

Pored realističnih prikaza, u Butmiru su nađeni i šematični prikazi ljudskog lika i to u dvije varijante: varijanta 1, “likovi sa maskama”, i varijanta 2, “adoranti”. Većinom su to ženske figurei, što se povezuje sa matrijarhalnim odnosima koji su vladali u neolitskom periodu, ali i sa kultnim radnjama i magijskim obredima.

Životinjske figure su zastupljene u malom broju, a prikazuju najčešće rogate domaće životinje, odnosno goveda, ali bez smisla za realizam. [2]

Nepostojanje kulta mrtvih[uredi - уреди | uredi izvor]

Kod svih neolitskih grupa u Bosni i Hercegovini ne postoji kult mrvih, jer nema ostataka. Predpostavlja se da su mrtve pripadnike rodovske zajednice, ili spaljivali, ili izlagali divljim životinjama.

Postoje samo tragovi ukopa male djece. Radi se o žrtvovanju djece u fazi formiranja naselja, kako bi se osigurao njegov razvoj i zaštita stanovništva.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Demografski varijabiliteti u kasnom neolitu na području Bosne i pitanje gustine naseljenosti u neolitu jugoistočne Evrope -Johannes Müller Kiel - ANUBiH, Sarajevo 2007
  2. "Butmir". kons.gov.ba. http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2500. pristupljeno 13. 10. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]