Impresso kultura

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Migracije u Evropi u doba neolita

Impresso kultura je kultura starijeg neolita između 6500. i 4600. p.n.e, na području cijelog Sredozemlja od Jonskog i Jadranskog mora do Portugala i sjevernog Maroka.[1] Nastala je u sjeverozapadnoj Grčkoj transformacijom iz protosesklo kulture, odakle dolazi na prostor južne Italije te se širi obalama Sredozemnog mora. Ime je dobila prema načinu ukrašavanja keramičkih posuda utiskivanjem.[2]

Duž jadranske obale i na otocima pojavljuje se između 6100 - 5900. p.n.e. Registrovana je na mnogim nalazištima, u pećinama (Jami na Sredi, Vela jama, Gudnja, Markova špilja) ili na otvorenom (Ižula, Smilčić, Crno vrilo, Danilo), a odatle se kultura širila u unutrašnjost kroz Hercegovinu (Ravlića pećina, Zelena pećina, Žukovska pećina u Viru kod Posušja, Vukove njive kod Posušja, Jejinovača kod Berkovića, Čairi u Stocu, Hateljska pećina) sve do središnje Bosne (Obre I) i Crne Gore (Crvena stijena).[3]

U srednjoj, sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni došlo je do susreta Impreso i Starčevačke kulture i nastala je svojevrsna Starčevačka-impresso kultura, potvrđena na lokalitetima Gornja Tuzla i Obre I. Iz ove simbioze u srednjoj Bosni nastala je kasnije Kakanjska kultura.[4]

Prvi nosioci Impreso kulture živjeli su u pećinama, bavili su se lovom i ribolovom. Kasnije se bave poljoprivredom i počinju se nastanjivati dublje u unutrašnjost, uz obale rijeka, birajući staništa pogodna za zemljoradnju i stočarstvo. Glavna domaća životinjama bila je ovca. Zbog novog načina života grade i prva naselja sa zemunicama ili nadzemnim objektima od pruća i zemlje.

Karakteristike impresso keramike

[uredi | uredi kod]

Proizvodnja keramičkog posuđa je tipično obilježje neolita i predstavlja napredak u odnosu na mezolit u kojem su prisutne samo izrađevine od kremena i kostiju. Ukrašavana je tehnikom utiskivanja tako što bi se u još meku glinu prije pečenja utisnuo prst, nokat ili bilo kakvi drugi zašiljeni koštani ili kremeni predmeti, šuplja trska, puževe kućice i drugo.[5] Jedan od najčešćih predmeta za utiskivanje u primorskim krajevima bila je školjka čančica ili cardium zbog čega se ova kultura naziva i cardium keramika.

Prva impresso keramika izrađivana je od nepročišćene zemlje s mnogo krupnih primjesa kremena i krečnjaka. Bila je slabo pečena i uglavnom nije imala glačanu površinu. Utiskivanje se vršilo bez reda ili stila po cijeloj površini posude.

U drugoj fazi sama keramika je kvalitetnije rađena, s manje primjesa i presvučena je tankim slojem fine razrijeđene gline kako bi bila pogodnija za ukrašavanje. Javlja se i tehnika urezivanja jednostavnijih geometrijskih motiva (paralelne linije, cik-cak linije, trouglovi).

U trećoj fazi javljaju se motivi, a dijelovi posuda presvlače se crvenom bojom

Najčešći oblici su kuglaste i polukuglaste zdjele te duboki jajoliki lonci, a ornamentalni motivi vrlo su jednostavni (cik-cak crte, vučji zub i sl.).

Lista neolitskih kultura u Evropi

[uredi | uredi kod]
Sesklo Egej 6500 pne 5000 pne Prva neolitska kultura u Evropi
Dimini Egej 5000 4400
Starčevo[6] Centralni Balkan, Podunavlje 6200 4500 Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija)
Vinča Centralni Balkan, Podunavlje 5700 4500
Impresso Jadran (Mediteran) 6400 5500 eng: Cardium pottery culture
Danilo Jadran 5400 3900
Kakanj Jadran 6230 4900
Butmir Jadran 5100 4500
Hvarsko - lisičićka[7] Jadran 4200 2500
Karanovo Istočni Balkan 6200 3500
Boian Istočni Balkan 4300 3500
Trakasta keramika Srednji Dunav 5500 4500 eng: Linear Pottery culture
Lenđel Srednji Dunav 5000 3400
Tisa Srednji Dunav 5000 3400
Dnjestar-Bug Moldavija, Ukrajina 6200 4700
Cucuteni Moldavija, Ukrajina 5500 2700 (rus: Tripolje)

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Impresso keramika - Hrvatska enciklopedija
  2. „Impresso kultura”. Sveučilište u Osijeku. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. „Impresso kultura”. Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  6. „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019. 
  7. „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016.