Latenska kultura

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Domicilna područja Halštatske i Latenske kulture

Latenska kultura drugo je razdoblje željeznog doba Evrope I pojam je koji arheolozi koriste za razdoblje kulture i umjetnosti drevnih Kelta. Nazvana je po lokalitetu La Ten, na obali jezera Nešatel u Švajcarskoj, gde je otkriveno značajno keltsko naselje i najveće nalazište ostataka ove kulture. Naziv je 1872. u stručnu literaturu uveo švedski arheolog Hildebrand.

Kelti su bili stanovnici srednjovjekovne Europe, indoevropskog porijekla koji su govorili keltskim jezicima i imali međusobne kulturalne sličnosti. Kultura je vrlo raširena, te postoji velik broj lokalnih vrsta te kulture.

Periodizacija[uredi - уреди | uredi izvor]

U arheološkoj nauci željezno doba dijeli se na starije i mlađe; starije ili halštatsko (prema nalazištu Hallstatt kraj Salzburga u Austriji) u srednjoj i zapadnoj Evropi trajalo je približno od 800. do 450. p.n.e, a mlađe ili latensko od 450. do poč. I. st, sa preciznijom podjelom.

  • Laten A od 500 - 400. godine pne
  • Laten B od 400 - 300. godine pne
  • Laten C od 300 - 100. godine pne
  • Laten D od 100 -0

Obilježja[uredi - уреди | uredi izvor]

Kelti u Evropi u III stoljeću p.n.e

Seobe[uredi - уреди | uredi izvor]

Latensku kulturu obilježava keltsko prodiranje i naseljavanje širom Evrope. Na zapadu su se naselili na britanska ostrva, na istoku su stigli do Crnog mora, na jugu su 390. pr. Kr. napali Rim, a stoljeće kasnije stigli do Delfa pa čak i do daleke Male Azije gdje su se neki i trajno naselili i postali "bezumni Galaćani" (iz poslanice Svetog Pavla apostola Galaćanima, 3,1).

U Panoniju naselila su se plemena Taurisci i Skordisci. Arheološki nalazi potvrđuju keltsku dominaciju.

Na Balkanu Skordisci su u okviru svoje države držali područje od ušća Drine i Morave do Đerdapa.[1] To je imalo za posljedicu prekid u razvoju Glasinačke kulture, a ilirsko pleme Autarijati i tračansko pleme Tribali su nestali iz istorije.[2]

Kelti su, zbog svoje tehnološke nadmoćnosti, značajno uticali na dalnji razvoj ilirskih plemena. Na osnovu izvora rimskog istoričara Strabona, dugo se smatralo da su Japodi ilirsko pleme podjarmljeno i preslojeno od Kelta. Tek će arheološki nalazi pokazati da nije bilo značajnijeg miješanja ova dva naroda. Japodi su prihvatili keltsku civilizaciju, a sačuvali svoju tradicionalnu kulturu. Dindari u oblasti donjeg toka Drine su u znatnoj mjeri prhvatili i keltska imena.[3]

Naselja[uredi - уреди | uredi izvor]

Skordisci su razvili složenu mrežu naseljenosti koja je uključivala utvrđena naselja zaštićena visokim zemljanim bedemima, palisadama i dubokim jarcima napunjenim vodom, zatim tzv. otvorena naselja-sela te imanja-salaše na kojima je obitavalo po nekoliko obitelji. Njihovo naselje Singidunum imalo je prirodna svojstva naselja okruženog vodom.[4] Utvrđena naselja bila su njihova politička, administrativna, religiozna, trgovačka i radionička središta koja su predstavljala sjedišta manjih teritorijalnih jedinica. Važan indikator trgovine, ali ujedno i prikaz etničkih identiteta predstavljaju nalazi novca čija pojava označava početak novčane privrede. Kelti su kovali zlatni, srebrni i brončani novac.

Proizvodnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Gospodska nošnja Latenske kulture -Prirodnoistorijski muzej Nirnberg, Njemačka

Prijelaz s prethodne, halštatske kulture bio je postupan, što se vidi u obradi metala koju su stilski odlikovale spirale i pleteri. U Latenu su i dalje prisutni iz halštatske kulture, elegantni, stilizirani, i zakrivljeni prikaz životinja i vegetacije, zajedno sa geometrijskim uzorcima.

Pojaviti će se karakteristični dekorativn stil, poznat kao keltska umjetnost. Ona se razvila u srcu kasnijega keltskog svijeta uz Rajnu i gornju Marnu. Najistaknutiji primjerci keltske umjetnosti su brončane posude i zlatne ogrlice s livenim zavojitim ukrasima koji su nađeni u kneževskim grobovima. U nošnju su Kelti uveli nove tipove fibula žičane konstrukcije, katkad izrađene i od željeza. [5]

Prvi su uveli proizvodnju keramike na brzorotirajućem lončarskom kolu. Keramika sive boje, uglavnom bez ukrasa, izvrsne je kvalitete, ali zbog serijske proizvodnje jednolična.

Došlo je do kvalitetnije produkcija željeznih predmeta, zasnovane na sve većoj serijskoj proizvodnji, prije svega različitih oblika oruđa. Neka se pojavljuju prvi put i nepromijenjena su sve do danas (kosa, srp, makaze, kliješta). Omogućila su jednostavniju i produktivniju obradu zemlje. Laka bojna kola na dva kotača (koja su se često pokapala sa ratnicima u kneževskim grobovima) dokazuje visok stepen vještine keltskih majstora i umjetnika.[6]

Proizvodni centri u Podunavlju[uredi - уреди | uredi izvor]

S keltskim naseljavanjem, osim novih oblika oružane opreme, oruđa i nakita, nastupaju i nova, dotad nepoznata tehnološka znanja koja će u znatnoj mjeri unaprijediti svakodnevni život stanovnika Panonije i susjednog Balkana.

Istorija bilježi dolazak Kelta u Podunavlje u IV i početkom III stoljeća. Sve do II stoljeća nisu podizana keltska utvrđena naselja. Otvorena naselja nisu podizana do III stoljeća. To znači da se o proizvodnim centrima sa snažnom, ujedinjenom i serijskom proizvodnjom ne može govoriti prije II stoljeća.

Istraženo je više naselja tipa oppidum (Židovar, Stari Slankamen, Turski Šanac, Čarnok, Gradina Batrovci – u Vojvodini; Privlaka, Stari Mikanovci, Orolik i Donja Bebrina – Slavonija; Gomolava kod Hrtkovaca u Sremu).[7]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Fanula Papazoglu, -Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi". AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. http://www.anubih.ba/images/publikacije/djela/CBI/DJELA%20XXX-1%20Papazoglu.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. "Salmedin Mesihović: Historija Autarijata". Filozofski fakultet Sarajevo, 2014.. http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Historija_Autarijata.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA - Municipium Raetinium u Pounju (Iapodes), strana 304". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  4. "Borislav Jovanović Horizonti najstarijih keltskih grobova na sjevernom Balkanu, strana 111". Arheološki institut Beograd. https://books.google.de/books?id=ZvqAAAAAMAAJ&pg=PA126&lpg=PA126&dq=tasi%C4%87+Skordisci&source=bl&ots=3AQjMVf-xD&sig=QRrCgL2HK_21z74U2y76ayTHiyQ&hl=sr&sa=X&ved=0ahUKEwi0oIK25vXXAhXByKQKHVz3BJwQ6AEILTAB#v=onepage&q=tasi%C4%87%20Skordisci&f=false. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. "Živko Mikić: Antropološka problematika latenske nekropole PEĆINE kod Kostolca. strana 155". Kulture gvozdenog doba - Balkanološki institut SANU, Simpozijum Sombor 1993. https://books.google.de/books?id=ZvqAAAAAMAAJ&pg=PA126&lpg=PA126&dq=tasi%C4%87+Skordisci&source=bl&ots=3AQjMVf-xD&sig=QRrCgL2HK_21z74U2y76ayTHiyQ&hl=sr&sa=X&ved=0ahUKEwi0oIK25vXXAhXByKQKHVz3BJwQ6AEILTAB#v=onepage&q=tasi%C4%87%20Skordisci&f=false. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  6. "Željezno doba". Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67684. pristupljeno 9. 2. 2016. 
  7. "Borislav Jovanović: Proizvodni centri u latenskom periodu Podunavlja". ANUBiH Cantar za balkanološka ispitivanja. http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2028.pdf. pristupljeno 9. 2. 2016.