Simbolizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Gustav Klimt, Poljubac, 1907.-1908., ulje na platnu, 180 × 180 cm, Austrijska galerija, Beč.
Auguste Rodin, Poljubac, 1897., mramor, Rodinov muzej, Pariz.

Simbolizam je umjetnički pokret 19. stoljeća. Po svojim glavnim osobinama blizak je romantizmu. Želio se odvojiti od naturalizma i realizma, unošenjem nesvjesnog i duhovnog.

Bio je to međunarodni pokret koji se proširio Europom, a umjetnici tog razdoblja željeli su oživjeti sadržaje proistekle iz pjesništva, mitologije i psiholoških istraživanja. Vodeću ulogu odigrali su francuski umjetnici u polemici o estetici. Simbolizam ideje crpi iz klasičnih i biblijskih mitova, srednjovjekovnih legendi i La Fontaineovih basni; taj stil bavi se egzotičnim temama i istražuje teme smrti. Slike sadrže mnoštvo pojedinosti i bogate su bojama.

Simbolizam u likovnoj umjetnosti[uredi | uredi kod]

Gustave Moreau, Edip i Sfinga, 1864., ulje na platnu, 206,4 × 104,8 cm, Metropolitan, New York.

Simbolizam u književnosti je u biti drugačiji od simbolizma u likovnoj umjetnosti, iako se oni preklapaju u više točaka. U slikarstvu, simbolizam je zapravo nastavak istih mističnih težnji u romantičarskoj tradiciji, koja podrazumijeva umjetnike kao što su: Caspar David Friedrich, Fernand Khnopff i John Henry Fuseli, te je još više povezan sa samosvjesno tamnom i intimno dekadentnom stranom ovog pokreta.

Postojale su odvojene skupine simbolističkih slikara i kipara kao što su: Gustave Moreau, Gustav Klimt, Ferdinand Hodler, Mikalojus Konstantinas Čiurlionis, Odilon Redon, Pierre Puvis de Chavannes, Henri Fantin-Latour, Edvard Munch, Félicien Rops, i Jan Toorop. Zapravo, simbolizam u slikarstvu je imao dalekosežniji utjecaj nego u književnosti, te je imao sljedbenike u Rusiji (Mikhail Vrubel, Nicholas Roerich, Victor Borisov-Musatov, Martiros Saryan, Mikhail Nesterov, Leon Bakst), Meksiku (Frida Kahlo), te u SAD-u (Elihu Vedder, Remedios Varo, Morris Graves i David Chetlahe Paladin). U kiparstvu se često Auguste Rodin smatra najistaknutijim predstavnikom premda je njegov simbolizam suptilan.

Simbolistički slikari su koristili mitološke scene i prizore iz snova kao likovni jezik duše, u potrazi za evokativnim slikama koje bi istaknule statički svijet tišine. Simboli koje su koristili ne pripadaju općoj ikonografiji, već su izrazito osobni, privatni, tajnoviti i nedokučivi. Više kao filozofija, nego umjetnički pravac, simbolizam je utjecao na aktualne pravce poput art nouveaua i Les Nabis. Istražujući snovite prizore, simbolisti su prelazili granice između vremena i drugih kultura, poput mnogih modernih i suvremenih umjetnika.

Simbolisti[uredi | uredi kod]

(prema godini rođenja)

Simbolisti u likovnoj umjetnosti[uredi | uredi kod]

Književnost[uredi | uredi kod]

U literaturi su se koristili mitovi, bajke i priče. Simbol je trebalo da pomogne čitaocu da pogodi tajnu koja se nalazi unutar stvari. Simbolizam je razvio pesništvo i stavio je veliki naglasak na muzilaknost. Ovi elementi su često vodili u nerazumljivost i neshvatljivost njihovih naznaka. Značajan element u poeziji je bio slobodni stih koji je verovatno upotrebljavan kao prvi.

Književnici predstavnici simbolizma[uredi | uredi kod]

Muzika[uredi | uredi kod]

U muzici je simbolizam imao isti uticaj. Mnogi simbolistički književnici su bili obožavaoci Riharda Vagnera a simbolistička estetika je imala veliki uticaj na stvaralaštvo Kloda Debisija.

Film[uredi | uredi kod]

Mnogo starih filmova je bilo pod uticajem simbolizma od koga su njegovi tvorci preuzeli vizuelne metafore. Nemački ekspresionistički filmovi su bili pod velikim uticajem simbolizma.

U Američkoj kinematografiji je pod uticajem simbolizma nemi film Davida Grifilda a u danskom hororu se takođe ogleda uticaj simbolizma kod režisera Karla Drajera.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]