Rope (film)

Izvor: Wikipedia
Rope

Originalni poster iz 1948. godine
Režija Alfred Hitchcock
Produkcija Alfred Hitchcock
Sidney Bernstein
Scenario Predstava:
Patrick Hamilton
Obrada:
Hume Cronyn
Scenario:
Arthur Laurents
Ben Hecht
Uloge John Dall
Farley Granger
James Stewart
Joan Chandler
Cedric Hardwicke
Muzika Leo F. Forbstein
David Buttolph
Francis Poulenc
Premijera 1948.
Trajanje 80 min.
Država Sjedinjene Američke Države SAD
Kompanija
Distributer Warner Bros. Pictures
Transatlantic Pictures
Rope na Internet Movie Database

Rope je film Alfreda Hitchcocka iz 1948. godine, snimljen po istoimenoj predstavi Patricka Hamiltona, a po scenariju Humea Cronyna i Arthura Laurentsa. U glavnim ulogama se pojavljuju James Stewart, John Dall i Farley Granger. To je prvi Hitchcockov Technicolor film, a poznat je po tome što se odvija u realnom vremenu. Film je montiran tako da se čini kao jedinstveni kadar upotrebom dugih kadrova.

Originalna pozorišna predstava Rope je inspirisana ubistvom 14-godišnjeg Bobbyja Franksa 1924. od strane dvojice studenata Univerziteta u Chicagu, Leopolda i Loeba, koji su jednostavno hteli da pokažu kako mogu izvršiti ubistvo i proći nekažnjeno. Međutim, obojica su uhapšeni i osuđeni na duge zatvorske kazne.

Radnja[uredi - уреди]

Kasno poslepodne dvojica briljantnih esteta, Brandon Shaw i Phillip Morgan ubijaju u svom stanu bivšeg kolegu studenta, Davida Kentleyja.

Nakon što su sakrili telo u velikoj staroj drvenoj škrinji, Brandon i Phillip organizuju večeru u stanu sa panoramskim pogledom na Manhattan. Među gostima, koji su nesvesni onoga što se dogodilo, nalaze se i otac žrtve, gdin. Kentley (Cedric Hardwicke) i tetka gđa. Atwater (Constance Collier) (njegova majka nije mogla doći). Takođe prisustvuju i njegova verenica, Janet Walker (Joan Chandler) i njen bivši ljubavnik Kenneth Lawrence (Douglas Dick) koji je nekada bio Davidov dobar prijatelj. Po dolasku njihove domaćice, gđe. Wilson, Brandon vešto uređuje da se škrinja s telom iskoristi kao sto sa posluženjem. "Sada počinje zabava", kaže Brandon nakon dolaska prvih gostiju. Brandonova i Phillipova ideja za ubistvo nastala je nekoliko godina nakon razgovora s njihovim tadašnjim upravnikom internata, izdavačem Rupertom Cadellom (James Stewart). Dok su pohađali školu, Rupert je razgovarao s njima, navodno podržavajući, o intelektualnom konceptu Nietzscheovog Übermenscha i umetnosti ubistva, kao sredstvima pokazivanja superiornosti nad drugima. I on je među gostima na zabavi jer Brandon oseća da bi on mogao odobriti njihovo "umetničko delo".

James Stewart kao Rupert Cadell

Brandon tokom zabave aludira na Davidov izostanak, počevši razgovor o umetnosti ubistva. Uspeva ostati miran i zadržati kontrolu, iako kad se po prvi put susretne s Rupertom ponaša nervozno uzbuđen, zamuckujući. S druge strane, Phillip je vidno uzrujan i mrzovoljan. Ne uspijeva to prikriti i počne previše piti. Kad mu Davidova tetka, gđa. Atwater, koja smatra da je vračara, kaže da će ga njegove ruke odvesti do slave, iako govori o njegovoj pijanističkoj veštini, on pomisli kako govori o drugoj vrsti slave.

No, većina razgovora se fokusira na Davida i njegovu odsutnost, koja zabrinjava goste. Sumnjičavi Rupert počne zadirkivati nervoznog Phillipa o tome i nekim nedoslednostima koje su se javile tokom razgovora. Na primjer, Phillip je žestoko opovrgnuo kako je zadavio kokoš na Shawovoj farmi, iako je Rupert lično video kako je Phillip zadavio više njih. Phillip kasnije prigovori Brandonu zbog "trule večeri"; ne zbog Davidovog ubistva nego zbog Rupertovog raspitivanja.

Emocije se sve više uzburkavaju. Davidov otac i verenica su uznemireni, čudeći se kako nije stigao i nazvao. Brandon ode dotle da pokuša zbližiti Janet i Kennetha, koja mu to zamjeri i još više podigne napetost.

Gospodin Kentley odlučuje otići nakon poziva svoje supruge, zabrinut jer ona nije čula Davida. Odlazi s nekoliko knjiga koje mu je Brandon dao, zavezane onim istim užetom koje su Brandon i Phillip koristili kako bi zadavili njegova sina.

Na odlasku, Rupertu greškom daju tuđi šešir. Na njemu ugleda inicijale "D.K." (David Kentley). Sada uveren da je nešto pogrešno, Rupert se vraća u stan ubrzo nakon što su svi otišli, praveći se da je ostavio svoju tabakeru. Podmetne tabakeru, zatraži piće i zatim počne teoretisati o Davidovu nestanku, ohrabren od strane Brandona, koji se čini da želi da Rupert otkrije zločin. Pripiti Phillip više ne može izdržati te baci čašu i vikne: "Mačka i miš, mačka i miš. Ali koji je mačka, a koji miš?"

Rupert podigne poklopac škrinje i unutra pronađe telo. Njegova dva bivša studenta zaista su počinila ubistvo. On je užasnut, ali istovremeno i posramljen jer ih je njegova retorika dovela do toga da izvrše stvarno ubistvo kao intelektualnu vežbu. Rupert zgrabi Brandonov pištolj i puca nekoliko puta u noć kako bi privukao policiju.

Dok se nebo smračuje, stan tone u noć, a kroz prozor se začuju policijske sirene. Šablon:Endspioler

Uloge[uredi - уреди]

Podela uloga
Glumica/glumac Lik Napomene
John Dall in Rope trailer.jpg John Dall Brandon Shaw Jedan od ubica i domaćin na priređenoj zabavi.
Farley Granger in Rope trailer.jpg Farley Granger Phillip Morgan Jedan od ubica
James Stewart in Rope trailer.jpg James Stewart Rupert Cadell Upravnik internata i izdavač
Douglas Dick in Rope trailer.jpg Douglas Dick Kenneth Lawrence Prijatelj ubijenog mladića i bivši ljubavnik njegove verenice
Joan Chandler in Rope trailer.jpg Joan Chandler Janet Walker Kolumnistkinja i verenica ubijenog mladića
Cedric Hardwicke in Rope trailer.jpg Sir Cedric Hardwicke Mr. Henry Kentley Otac ubijenog mladića
Constance Collier in Rope trailer.jpg Constance Collier Mrs. Anita Atwater Tetka ubijenog mladića
Edith Evanson in Rope trailer.jpg Edith Evanson Mrs. Wilson Kućna pomoćnica
Joan Chandler in Rope trailer.jpg Dick Hogan David Kentley

Produkcija[uredi - уреди]

John Dall, Farley Granger i James Stewart

Film je jedan od Hitchcockovih najeksperimentalnijih i "jedan od najzanimljivijih eksperimenata ikad poduzetih od strane velikog reditelja koji radi s velikim komercijalnim imenima",[1] napuštajući mnoge standardne filmske tehnike kako bi uveo duge neprekinute scene. Svaki kadar išao je do deset minuta bez prekida. Sniman je na jednom setu, osim uvodnog kadra ulice. Pokreti kamere planirani su unaprijed i gotovo nije bilo montaže.

Zidovi na sceni bili su na točkovima i mogli su se bešumno maknuti sa strane za kameru i vratiti se nazad kad bi se ponovo našli u kadru. Rekviziteri su stalno morali pomerati nameštaj i druge rekvizite s puta velike Technicolor kamere, a zatim proveravati da li su ih vratili na prave lokacije. Ekipa operatera zvuka i kamere držali su kameru i mikrofone u stalnom kretanju, dok su se glumci držali pažljivo zadate koreografije.[2]

Ciklorama u pozadini bila je najveća ikad korištena u zvučnom studiju.[3] Uključivala je modele Empire State Buildinga i Chrysler zgrade. Kroz film se otkrivaju brojni dimnjaci, svetla na zgradama, neonska rasveta i zalazak sunca. Nakon nekih sat vremena filma, u dalekoj pozadini se pojavljuje crveni neonski znak vidljiv samo na trenutak koji prikazuje Hitchcockov profil s "Reducom" - izmišljenim proizvodom za mršavljenje koji je koristio za svoje pojavljivanje u Lifeboat (1944.). Tokom filma oblaci napravljeni od fiberglasa menjaju poziciju i oblik ukupno osam puta.[4]

Dugi kadrovi[uredi - уреди]

Hitchcock je svaku scenu snimao u segmentima koji su trajali do deset minuta (dužina spremnika filma u kameri), s tim da se svaki segment konstantno premješta od lika do lika u stvarnom vremenu. Nekoliko segmenata završava pomicanjem ili zumiranjem prema objektu (čovjekovu jaknu, ili pozadinu dijela namještaja) ili time da se glumac kreće prema kameri, blokirajući cijeli ekran. Svaka scena nakon toga počinje statičnim kadrom istog objekta. Na ovaj način, Hitchcock je zamaskirao mnoge rezove u filmu.

Međutim, na isteku 20 minuta (dvije role), prikazivač - kad je film prikazivan u kinima - je morao mijenjati role, a na njima Hitchcock prelazi na novu postavu kamere, ne skrivajući rez. Slijedi opis početka i kraja svakog segmenta:

Foršpan filma
Segment Trajanje Početak Kraj
1. 9:34 Krupni plan davljenja Zamračenje na Brandonovim leđima
2. 7:51 Crno, odmak s Brandonovih leđa Krupni plan Kennetha: “Kako to mislite?”
3. 7:18 Nemaskirani rez, muškarac prilazi Janet Zamračenje na Kennethovim leđima
4. 7:08 Crno, odmak s Kennethovih Krupni plan Phillipa: “To je laž.”
5. 9:57 Nemaskirani rez, krupni plan Ruperta Zamračenje na Brandonovim leđima
6. 7:33 Crno, odmak s Brandonovih leđa Trostruki kadar
7. 7:46 Nemaskirani rez, gđa. Wilson: “Izvinite, gospodine.” Zamračenje na Brandonu
8. 10:06 Crno, odmak s Brandona Krupni plan Brandonove ruke u džepu s pištoljem
9. 4:37 Nemaskirani rez, krupni plan Ruperta Zamračenje na poklopcu škrinje
10. 5:38 Crno, odmak s poklopca škrinje Kraj filma

Hitchcock je rekao Francoisu Truffautu u knjizi Hitchcock/Truffaut (Simon & Schuster, 1967.) da je ponovno snimao posljednja četiri od pet segmenata jer je bio nezadovoljan bojom zalaska sunca.

Hitchcock je opet koristio ovaj pristup s dugim kadrovima, ali u manjem opsegu, u svom sljedećem filmu, Under Capricorn (1949.) i na vrlo ograničen način u svojem filmu Stage Fright (1950.).

Redateljev cameo[uredi - уреди]

Cameo pojavljivanje Alfreda Hitchcocka je zaštitni znak većine njegovih filmova. Neki smatraju kako se Hitchcock u ovom filmu pojavljuje dva puta.[5] U uvodnoj sceni, neki misle kako je on jedan od muškaraca koji šetaju ulicom. Kasnije u filmu, Hitchcockova karikatura je na crvenom neonskom znaku vidljivom kroz prozor stana (nakon jednog sata i pet minuta u filmu dok Janet i Kenneth napuštaju dnevnu sobu posljednji put). Ispod njegove karikature je riječ "Reduco", referenca na redateljev cameo u novinskom oglasu za "Reduco" u Lifeboat-u, snimljenom četiri godine prije.

Kritike[uredi - уреди]

Časopis Variety 1948. je napisao: "Hitchcock je mogao izabrati zabavniju temu na kojoj bi koristio čarobnu kameru i pozorišnu tehniku prikazanu u filmu Rope".[6] Iste godine Bosley Crowther iz The New York Timesa je rekao kako "novitet filma nije u samoj drami, u njegovoj određenosti i finom primeru napetosti, nego u metodi koju je g-din. Hitchcock koristio kako bi razvukao pretpostavljenu tenziju" za "priču oskudnog opsega".[7] Gotovo 36 godina kasnije, Vincent Canby, također iz The New York Timesa, nazvao ga je "rijetko viđenim" i "podcijenjenim" filmom "punom samosvjesnih epigrama i razigranih dijaloga koji su definisali dosetljivost i dekadenciju broadwayskog pozorišta"; to je film "koji se manje bavi likovima i njihovim moralnim dilemama nego kako oni izgledaju, zvuče i kreću se, te s ukupnim spektaklom o tome kako savršeni zločin kreće lošim smerom."[8]

U recenziji časopisa Time iz 1948., kazališna drama prema kojoj je snimljen film nazvana je "inteligentnom i užasno uzbudljivom melodramom" iako "njezinim pretvaranjem u film za masovnu distribuciju, mnogi rubovi su otupjeli".[9]

Roger Ebert je 1984. napisao, "Alfred Hitchcock je nazvao 'Rope' 'eksperimentom koji nije uspeo' te je bio srećan što nije bio dostupan gotovo tri deenije. Bio je u pravu da nije uspio, ali 'Rope' ostaje jedan od najzanimljivijih eksperimenata koje je poduzeo neki veliki redatelj radeći s velikim komercijalnim imenima, a vredan je gledanja [...]."[1]

U recenziji BBC-a DVD izdanja iz 2001. kaže se kako je film "tehnički i društveno odvažan" te se ističe kako je "tada Technicolor proces bio primitivan", kvalitet slike na DVD-u je "po tim standardima zadivljujuć".[10]

Iako je film snimljen tokom razdoblja u kojem su aluzije na homoseksualnost bile zabranjene Produkcijskim kodom, novije recenzije i kritike eksplicitno ističu homoseksualni podtekst odnosa između Brandona i Phillipa.[8][11]

Teme[uredi - уреди]

Homoerotizam[uredi - уреди]

Rope se može smatrati homoerotičnim filmom, čak iako filmska verzija nikad ne aludira kako su dvojica ubojica u filmu u vezi, a Brandon kaže kako je pre bio u vezi s Janet, verenicom ubijenog mladića. Međutim, ne postoji indikacija da dvojica muškaraca žive odvojeno, Phillip čak ima vlastiti ključ Shawovog stana, a pri kraju filma razgovaraju o zajedničkom odlasku za praznike. U jednom trenutku, Janet upita gde je telefon, a Brandon odgovara, "U spavaćoj sobi" - aludirajući kako postoji samo jedna spavaća soba - a ona odvraća, "Kako zgodno!"

Iako je homoseksualnost bila posebno kontroverzna tema za četrdesete, film je prošao cenzuru Produkcijskog koda. Ipak, mnogi gradovi su zabranili njegovo prikazivanje budući da su uspomene na Leopolda i Loeba još bile sveže u mislima ljudi. Dall je u stvarnom životu bio gej, kao i scenarista Arthur Laurents - čak je i klavirski komad koji svira Granger bila delo gej kompozitora, Francisa Poulenca. Granger je bio biseksualac.[12] Grangerova uloga prvo je ponuđena biseksualnom glumcu, Montgomeryju Cliftu, koji je odbio ponudu, verojatno zbog rizika otkrivanja u javnosti.[13] Cary Grant odbio je ulogu Ruperta Cadella iz sličnih razloga.[14]

John Dall i Farley Granger

U Hitchcock's Films Revisited, kritičar Robin Wood ističe nekoliko primera u filmu koji se mogu interpretirati kao homoerotski. On sugerira kako uvodno davljenje reflektira euforiju orgazma i kasniju mlitavost; a Wood u sceni u kojoj Brandon uzbuđeno opipava vrat boce šampanjca vidi masturbatorske prizvuke.

U Hamiltonovoj drami, dijalog je puno homoerotičniji, kao i u odnosu između učenika i njihova učitelja. Mnogi od tih "rizičnih" elemenata su izbačeni iz scenarija dok se drama adaptirala za film, zbog cenzure tog vremena. Uprkos tome, Hitchcock je uspio ubaciti mnogo podteksta koji je izmakao rigoroznim testovima cenzora.

Jedan od primera je kako Hitchcock jasno daje do znanja o seksualnoj prirodi njihove veze, kao i uloga svakog lika, na samom početku filma s prvom rečenicom dijaloga. Odmah nakon ubistva, dok obojica muškaraca stoje, Brandon želi da se zabava ipak održi - ali Phillip, šokiran i iscrpljen onim što su učinili, pita da li mogu "ostati ovako neko vrijeme". Brandon pristane i pripali cigaretu. Ovaj post-seksualni dijalog jasno daje do znanja o kakvom se odnosu radi, a i indicira da je Phillipova uloga u vezi submisivna, dok je Brandon dominantan partner.

Dvojica muškaraca na kojima je ovaj film temeljen, Leopold i Loeb, bili su homoseksualci, što samo podupire argument da su Brandon i Phillip zamišljeni kao homoseksualci.[15]

Nietzsche[uredi - уреди]

Veliki dio filma temeljen je na ideji da netko može ubiti nekoga samo da dokaže da to može. Neki filmski stručnjaci otkrili su veze između ove ideje i književnosti i filozofije. Javile su se sugestije kako Zločin i kazna i njegov protagonist Raskoljnikov čine podtekst filma - time film preuzima ideju o ubijanju samo zbog izvođenja čina. Reference na Nietzcshea vrve tokom celog filma - posebno njegova ideja o nadčoveku.

Filmska prava[uredi - уреди]

Prava na film sada su u vlasništvu Universal Studiosa, koji ih je 1983. otkupio od Hitchcockova imanja. Prava su vraćena Hitchcocku od United Artistsa, koji je polagao prava na filmove Warner Brosa. iz razdoblja pre pedesdetih.[16]

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Ebert, Roger. "Rope". http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/19840615/REVIEWS/811069998/1023. pristupljeno 25.10.2009.. 
  2. Francois Truffaut, Hitchcock/Truffaut (New York: Simon and Schuster, 1967.)
  3. Francois Truffaut, Hitchcock/Truffaut (New York: Simon and Schuster, 1967)
  4. Francois Truffaut, Hitchcock/Truffaut (New York: Simon and Schuster, 1967.)
  5. Intervju s Arthurom Laurentsom u dokumentarcu o snimanju filma, Rope Unleashed
  6. Recenzija Rope-a iz Varietyja iz 1948.
  7. Rope: An Exercise in Suspense Directed by Alfred Hitchcock, Recenzija od 17. kolovoza 1948. u The New York Timesu
  8. 8.0 8.1 Canby, Vincent. Hitchcock's Rope: A Stunt to Behold, New York Times, 3. jun 1984.
  9. Monday, Sep. 13, 1948: The New Pictures iz časopisa Time
  10. Recenzija BBC-og DVD izdanja Rope-a od 18. juna 2001.
  11. Miller, D. A. "Anal Rope" in Inside/Out: Lesbian Theories, Gay Theories, str. 119-172. Routledge, 1991. ISBN 0-415-90237-1
  12. Farley Granger, Include Me Out (New York: St. Martin's Press, 2007.)
  13. Francois Truffaut, Hitchcock/Truffaut (New York: Simon and Schuster, 1967.)
  14. Francois Truffaut, Hitchcock/Truffaut (New York: Simon and Schuster, 1967.)
  15. Maclachlan, Lawrence D. "Nathan Leopold Jr." Famous American Trials. Sveučilište u Missouriju-Kansas City. 26. veljače 2009. <http://www.law.umkc.edu/faculty/projects/ftrials/leoploeb/LEOPOLD.HTM>.
  16. You Must Remember This: The Warner Bros. Story (2008.), str. 255.

Literatura[uredi - уреди]

  • Peter Wollen: Rope: Three Hypotheses. Alfred Hitchcock Centenary Essays.

Spoljne veze[uredi - уреди]

Šablon:Wikiquotepar