Robert Owen

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Robert Owen

Portret Roberta Owena
Portret Roberta Owena

Informacije
Rođenje 14. maj 1771..[1]
Newtown, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 17. novembar 1858.[1]
Newtown

Robert Owen (Newtown, Wales, 14. maj 1771. - Newtown, 17. novembar 1858.), bio je britanski industrijalac, veliki društveni reformator i jedan od preteča socijalističkog pokreta. Robert Owen je u svoje vrijeme bio poznat i kao sponzor i inicijator brojnih eksperimentalnih Utopijskih komuna, od kojih je bila najpoznatija - Nova harmonija.

Njegovo ime ostat će zapamćeno u historiji, jer je prvi ustao protiv ekpoatacije radnika, na samom početku industrijske revolucije i shvatio važnost ljudskog rada.

Karl Marx i Friedrich Engels svrstali su Roberta Owena u Utopijske socijaliste pored Charlesa Fouriera i Saint-Simona.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Robert Owen je bio pretposljednje dijete od njih sedmero u porodici Roberta Owena, upravnika pošte u Newtownu, i njegove žene Anne Williams. Lokalnu školu pohađao je do deset godina, tad je postao suknarski šegrt. Njegov majstor imao je dobru biblioteku za ono vrijeme (koja se uglavnom sastojala od vjerskih knjga), i dozvoljavao je Owenu da čita. Čitanje knjiga o vjerskim kontroverzama, dovele su ga do zaključka da nešto nedostaje svim religijama. S druge strane Owen se razvio u dobrog znalca svog zanata, pa je već sa 19 godina postao nadzornik u jednoj velikoj predionici pamuka u Manchesteru, koja se zahvaljujući njemu ubrzo razvila u najistaknutiji pogon takve vrste u Velikoj Britaniji. Owen je prvi u Britaniji uvezao novu sortu pamuka gossypium barbadense, i iskoristio prednosti njegova dugog vlakna za tkanje bolje kvalitetnije tkanine. Nakon tog je postao menadžer i partner u manchesterskoj predionici. Istovremeno su ga prijatelji nagovarali da se potpuno osamostali i da zajedno sa njima kupi mlinove i predionicu pamuka u New Lanarku (Škotska) - Owen je pristao i ušao u taj posao. [1]

Predionica u New Lanarku[uredi - уреди | uredi izvor]

U to vrijeme New Lanark bio je radničko naselje i manufaktura od 2 000 radnika prikupljenih iz sirotišta i ulica Edinburgha i Glasgowa, od kojih su njih 500 još bila djeca. Bivši vlasnici te manufakture još su i relativno dobro (za ono vrijeme) postupali sa djecom radnicima, ali su životni uvjeti tog naselja bili odurni, stanovi očajni (bez kanalizacije), a djeca prepuštena sama sebi, bez ikakvog obrazovanja - pa nije nikakvo čudo da su se i ona nakon iscpljujućeg rada - uglavnom opijala sa odraslima i sudjelovala u čestim tučnjavama. Owen je uvidio da je proizvodni efekt tih krajnje iscrpljenih radnika - mali, i da će postići iste, ako ne i bolje rezultate, ako im poboljša životne i radne uvjete, pa se bacio na izgradnju boljih kuća za njihov smještaj. Usput ih je osobno poticao na promjenu navika, ukazujući im na prednosti reda, čistoće i štedljivosti. On nije stao samo na tom - otvorio je tvornički dućan sa živežnim namirnicama, sa malim maržama koji je omogućio njegovim radnicima da kupuju relativno kvalitetnu robu, ali je s druge strane strogo nadzirao prodaju alkoholnih pića. [1]

Ipak njegov najveći uspjeh bio je obrazovanje djece, na koje se osobito koncentrirao. Novosti koju je uveo - bile su izbjegavanje tjelesnog kažnjavanja i drugih surovih tradicionalnih metoda uvjeravanja, uvođenje plesa i muzike u obrazovni program i naglasak na razvoj ličnosti. Pored tog Owen je 1816. osnovao prvi dječji vrtić u Velikoj Britaniji za svoje radnike u New Lanarku. [1]

Na Owena i njegove poteze su njegovi poslovni partneri gledali ispočetka jako sumnjičavo, ali je vrlo brzo osvojio njihovo povjerenje - jer je posao dobro išao. Ipak su se posvađali, kad je Owen odlučio i nadalje isplaćivati plaću radnicima za vrijeme embarga protiv Sjedinjenih Američkih Država u vrijeme rata 1812., jer je predionica bila zbog tog zatvorena četiri mjeseca. Nakon tog je predionica je i nadalje poslovala uspješno, ali su mu partneri postali nezadovoljni malim profitima - i kivili Owena za nepotrebne troškove, zbog tog se i Owen naljutio na svoje partnere pa je 1813. osnovao novo poduzeće, želivši se istovremeno otarasiti starih partnera i njihovih ograničenja. Novi dioničari (njegova dva bliska prijatelja) morali su se zadovoljiti sa 5 % interesa na uložen kapital, i dozvoliti mu širenje njegovih filantropskih ideja, oni su otkupili staru firmu. [1]

Owenova filozofija i ideje o reformi društva[uredi - уреди | uredi izvor]

Owen je 1813. objavio dva od svoja četiri eseja Novi pogled na društvo (A New View of Society) i Esej o principu oblikovanja ljudskog karaktera (Essays on the Principle of the Formation of the Human Character), u kojima je iznio svoja načela na kojima se bazirao njegov filantropski sistem obrazovanja. Nakon što je izgubio povjerenje u sve velike religije svoga vremena, i nadu da čine nešto pozitivno u društvu, razvio je vlastiti orginalni sistem ideja. Ključna točka Owenove socijalne filozofije je da se karakter čovjeka oblikuje u okolnostima nad kojima on nema nikakvu kontrolu. Zbog tog nikog ne treba niti posebno hvaliti, ali isto tako ni grditi. To uvjerenje dovelo ga je do zaključka da je kluč u oblikovanju dobrih karakternih osobina budućih naraštaja, leži u dobrim uvjetima i pozitivnim uticajima koji im se daju u najranijoj dobi. Owen je dakle na ljude gledao kao one koji nisu odgovorni za vlastitu sudbinu, već je ona odraz uvjeta u kojima su odrastali u svom djetinstvu. [1]

Sljedećih nekoliko godina, Owenova predionica u New Lanarku postala je mjesto nacionalnog i evropskog značaja, koje su je hodočastili brojni društveni reformatori, državnici, pa čak i okrunjene glave, da se osobno uvjere u uspjeh tog eksperimenta. [1]

Owen je 1815. organizirao sastanak prerađivača pamuka i uspješno ih uvjerio u potrebu zajedničke akcije uklanjanja uvoznih poreza na pamuk. Ali se sudionici tog sastanka nisu složili sa njegovim prijedlogom da se djeci ograniči broj radnih sati po tvornicama. Njegovi napori za reformu tvorničkog rada, također su naišli na zid nerazumjevanja 1817. pa je kao reformator imao slab efekt, ali su ga ideje nadživjele pa je postao preteča socijalizma i zadružnog pokreta. Owen je tvrdio da je konkurencija ljudskog rada i stroja, stalni uzrok nevolja, a da je jedini efikasan lijek protiv tog stanja, leži u ujedinjenoj akciji ljudi, koji moraju podrediti strojeve da im služe. [1]

Owen je za liječenje tadašnje očajne privredne situacije, kad je mnogo gladnih nezaposlenih tumaralo po ulicama britanskih gradova, predložio osnivanje zadružnih naselja - Jedinstva i suradnje koja su trebala dati posao i utočište nezaposlenim. Svako takvo naselje trebalo je pružiti mogućnost za smještaj od oko 1 200 osoba na 400 - 600 hektara zemlje. Svi naseljenici živjeli bi u jednoj velikoj građevini sa velikim unutrašnjim - atrijem - trgom, na kojem bi bila zajednička javna kuhinja i prostorije za zajedničko druženje. Svaka porodica takve zadruge imala bi vlastiti (skromni) ​​privatni stan, u kom bi podizali vlastitu djecu do tri godine, a nakon toga bi se briga o njihovom daljnjem odgoju odvijala u zajednici, s tim da bi roditelji i nadalje zadržali kontakt sa njima u njihovom slobodnom vremenu. [1]

Owen je čvrsto vjerovao da bi takve zajednice mogli osnivati pojedinci, udruženja i sama država, u svakom slučaju predvidio je da se nadzor nad njihovim radom povjeri kvalificiranim osobama. [1]

Veličina koju je predložio za svoja buduća zadružna naselja, proizašla je iz njegova iskustva sa naseljem New Lanark, jedino što je bilo bitno novo je da je to bio program za reorganizaciju društva u cjelini. Njegov plan sastojao se od zamisli o osnivanju velikog broja samoodrživih uglavnom poljoprivrednih zajednica velikih od 500 do 3000 ljudi koje bi bile opremljene najsuvremenijim strojevima. Nadao se da će porastom njihova broja, rasti i njihovo jedinstvo, pa će od inicijalnih deset, uskoro nastati stotine, pa hiljade takvih zajednica, sve dok ne obuhvate cijeli svijet u zajedničkom interesu. [1] Owenove ideje iz tog vremena ukratko su se svodile na slijedeće;

  • skraćenje radnog dana za odrasle od tadašnjih 17 na 10 sati rada;
  • zabrana rada za djecu mlađu od 10 godina;
  • organizacija dječjih vrtića i građanskih (laičkih) osnovnih škola;
  • izgradnja solidno uređenih radničkih naselja;
  • osnivanje proizvodnih zadruga i zadružnih trgovina.

Komuna Nova Harmonija[uredi - уреди | uredi izvor]

Skica Nove Harmonije, onako kako je trebala izgledati - ali nikad nije izgrađena

Owenove ideje za iskorjenjivanje siromaštva još su imale kakvu takvu društvenu podršku i primane su ako ništa drugo ono sa dozom simpatije, sve dok nije javno proglasio svoje neprijateljstvo prema religiji kao prepreci za ostvarenje svojih ideja. Mnoge Owenove pristaše vjeruju da ga je taj čin koštao podrške viših slojeva društva, koji su odtad sa sumnjom gledali na njega. Za ostvarenje svoje ​​ideje o samodostatnoj zajednici, kupio je 30 000 hektara zemljišta u Indiani (SAD) od neke vjerske zajednice 1825. i nazvao ga Nova Harmonija (New Harmony). Život u toj zajednici bio je ispočetka dobro uređen i vođen pod Owenovovim vodsvom, ali su vrlo brzo pojavile svađe među komunarima o načinu kako treba komunom upravljati i ulogi religije.

Svoju koloniju Novu harmoniju - Owen je osmislio prilično utopijski - idealizirajući ljude, predpostavljajući da će lišavanje religijskih, vlasničkih i upravljačko hijeraskijskih stega, dati poticaj njegovim komunarima da izgrade svoj budući pravičniji bolji svijet, u kom više neće biti izrabljivanja slabijih od jačih, u kom će se plodovi zajedničkog rada dijeliti prema potrebama samih komunara, a ne prema njihovim doprinosima. Po mnogim analitičarima - nedostatak nekog makar i iracionalnog zajedničkog cilja, kakav su imale slične religijske komune, bio je osnovna slabost Nove harmonije - jer se u njoj umjesto zajedništva rasplamsao sebični individualizam - pa je to uništilo komunu. Pojedini su pak analitičari kao razlog za neuspjeh njegove komune, isticali sastav njegovih dobrovoljaca - komunara, od kojih velik broj nije bio radničkog porijekla, pa im je fizički rad bio potpuno stran, a o poljoprivredi i obradi zemljišta nisu imali pojma. [1]

Na kraju se Owen povukao iz svoje komune 1828., nakon što je izgubio 40 000 £, što je predstavljalo 80 % njegove imovine. [1]

Nova Harmonija nije bila jedina takva komuna, vrlo slične komune osnovali su Owenovi britanski sljedbenici u Škotskoj kod Orbistona (Glasgow) koja je egzistirala od 1826. do 1827., a nakon tog 1831. i jednu kod naselja Ralahine (Grofovija Cork) koja je egzistirala do 1833. Posljednja takva komuna osnovana je 1839. kod Queenwooda (Hampshire) u kojoj je sudjelovao i sam Owen tri godine, ona se uspjela održati do 1845. [1]

Owen kao inicijator i lider sindikalnog pokreta[uredi - уреди | uredi izvor]

Owen je još 1820. u svom Izvještaju Grofoviji Lanark (udruženje zemljoposjednika) istakao da njegove reforme nisu dovoljne i da je potrebno potpuno promjeniti društveni sistem. Njegove ideje o osnivanju komuna privukle su mlađe radnike, pa su i oni počeli osnivati između 1820. - 1830. svoja udruženja po tadašnjim tvornicama, i izdavati časopise koji su se bavili radničkim problemima. Rast sindikalizma i pojava radničkog pitanja, dovele su do toga da su Owenove doktrine bile prihvaće kao izraz radničkih težnji, a nakon što se vratio u Britaniju, poslije propasti komune Nova Harmonija, britanski radnici držali su ga svog neformalnog lidera. Preko tadašnjih spontano nastalih sindikalnih organizacija sljedbenici Owena popularizirali su ideju osnivanja radničkih samoupravnih komuna. Owen je shvatio da je za njihovo funkcioniranje i plasman njihovih proizvoda, potrebno reorganizirati tržište, pa je zbog tog 1832. osnovao - Nacionalnu pravičnu burzu rada (National Equitable Labour Exchange), koja je trebala primjenjenjivati njegovo načelo da je ljudski rad izvor svog bogatstva. [1]

Owenova burza rada 1832. - 1833.[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao i kod osnivanja proizvođačkih zadruga, tako je i kod burze - Owen suviše idealistički zamislio svoj projekt. Suština njegove burze svodila se na to da su pomoću nje radnici proizvođači trebali izbjeći trgovce i mešatare i tako dobiti pravičnu naknadu za svoj rad. U praksi je to značilo da su proizvođači dali na Owenovu londonsku burzu svoj proizvod, stručnjaci bi procijenili količinu vremena koliko je bilo potrebno da se taj proizvod izradi, pa bi na osnovu tog dobili potvrdu (bank note) o vrijednosti svoje robe, sa kojom su na burzi mogli kupovati robu drugih proizvođača. Ali kako burza nije poštovala zakone ponude i potražnje - uskoro je na burzi ponestalo tražene robe, a skladište se gomilalo sa robom koju nitko nije htio - pa je burza uskoro propala.

Nakon neuspjeha sa burzom Owen se okrenuo sindikatima, jer je uočio njihov spontani brzi rast, pa mu se učinilo da je put ka reformi društva moguć preko tih organizacija, on je sanjario da bi sva industrija mogla biti organizirana od strane sindikata. Owen i njegovi sljedbenici sa velikim žarom propagirali su ideju sindikalizma po čitavoj Britaniji, njihov trud na kraju je rezultirao osnivanjem Velikog nacionalnog konsolidiranog sindikata (Grand National Consolidated Trades Union) 1834. u Londonu. Unatoč velikom entuzijazmu samog Owena i njegovih suradnika, nakon velikog otpora poslodavaca i teške represije koju je poduzela vlada i sudovi - čitav pokret ugasio se za nekoliko mjeseci. [1]

Owena je bio socijalist dvije generacije prije službenog rođenja tog pokreta 1864 ., iz njegove ideje o pravičnoj burzi izrastao je kasnije pravi pokret osnivanja potrošačkih zadruga Nakon 1834. Owen je usmjerio svoju energiju na obrazlaganje svojih ideja o [[Obrazovanje|obrazovanju, moralu, racionalizmu i reformi braka kao institucije.

Pod uticajem tada daleko popularnijeg i šireg čartističkog radničkog pokreta je i Owen je zahtjevao jednaka politička prava za sve građane, bez imovinskog cenzusa i izjednačavanje izbornih okruga, jer su po starom sistemu nova i brojem stanovnika značajna industrijska naselja bila izuzetno skromno zastupljena, u odnosu na starija naselja - vjerska središta.

U dobi od 82 godine posvetio se spiritizmu, koji je u njegovo vrijeme bio prava moda. [1] Pred sam kraj svog života izdao je autobiografiju, Život Roberta Owena (The Life of Robert Owen), u dva sveska 1857.-1858. (ponovno je objavljena 1971.) [1]

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Robert Owen napisao je nekoliko eseja i knjiga, od kojih su najznačajnije;

  • A new View of Society, London 1813;
  • Essays on the Principle of the Formation of the Human Character, London 1813;
  • The book of the new moral world, London 1920;
  • The Revolution in the Mind and Practice of the Human Race’’, London 1849;
  • The Life of Robert Owen’’ (autobiografija), London, 1857-1858.

Pogledajte i ove stranice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]