Ekumenski sabor – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Hrišćanstvo}} |
{{Hrišćanstvo}} |
||
'''Ekumenski''' ili '''vaseljenski [[sabor]]''' ili '''ekumenski [[sinod|koncil]]''' je izraz koji se prevashodno odnosi na [[pravoslavlje]] i [[katoličanstvo]], označavajući |
'''Ekumenski''' ili '''vaseljenski [[sabor]]''' ili '''ekumenski [[sinod|koncil]]''' je izraz koji se prevashodno odnosi na [[pravoslavlje]] i [[katoličanstvo]], označavajući '''svjetsko''' sabiranje ili okupljanje [[hrišćanstvo|kršćanskih]] crkava, odnosno susret svih njihovih [[patrijarh (hrišćanstvo)|partrijarha]], odnosno [[episkopos|biskupa]], radi donošenja zajedničkih hrišćanskih [[dogma|dogmi]] i razmatranja crkvenih pitanja koja imaju univerzalno značenje, što znači da moraju biti prihvaćena od svih [[sestrinske crkve|sestrinskih crkava]], tj. '''pune crkve'''. Po ovom pitanju [[Pravoslavna crkva|pravoslavna]], tj. pravoslavne crkve, i [[katolička crkva]] se razlikuju, te prema tome nisu pune sestrinske crkve. Prema [[Istočno pravoslavlje|Istočnom pravoslavlju]], punu crkvu sačinjava većina Istočnih pravoslavnih crkava, koje se ralikuje od tzv. [[Orijentalno pravoslavlje|Orijentalnog pravoslavlja]], s kojim Istočne crkve nisu u [[sestrinske crkve|sestrinskim]] odnosima. [[Katolička crkva|Rimokatolička crkva]] također nije dio pune crkve. Slično ovom, Rimokatolička crkva označava kao punu crkvu samo one crkve (katoličke) koje su u punim sestrinskim odnosima s Rimokatoličkom crkvom. |
||
Međutim, sve Istočne pravoslavne crkve i Rimokatolička crkva priznaju važnost svih ranih ekumenskih sabora koji su održani prije [[Veliki crkveni raskol|Velikog raskola]] ([[Crkvena šizma|šizme]]), s izuzetkom [[Četvrti konstantinopoljski sabor|Četvrtog konstantinopoljskog sabora]], za koji katolici tvrde da se održao [[869]]-[[870]], dok pravoslavci ukazuju na potonji konstantinopoljski sabor, održan [[879]]-[[880]]. |
Međutim, sve Istočne pravoslavne crkve i Rimokatolička crkva priznaju važnost svih ranih ekumenskih sabora koji su održani prije [[Veliki crkveni raskol|Velikog raskola]] ([[Crkvena šizma|šizme]]), s izuzetkom [[Četvrti konstantinopoljski sabor|Četvrtog konstantinopoljskog sabora]], za koji katolici tvrde da se održao [[869]]-[[870]], dok pravoslavci ukazuju na potonji konstantinopoljski sabor, održan [[879]]-[[880]]. |
||
Red 7: | Red 7: | ||
[[Sinod]] je riječ koja se često upotrebljava za ''koncil'', oadnosno ''sabor'', mada uglavnom ima više lokalni negoli svjetski (ekumenski) karakter. |
[[Sinod]] je riječ koja se često upotrebljava za ''koncil'', oadnosno ''sabor'', mada uglavnom ima više lokalni negoli svjetski (ekumenski) karakter. |
||
==Prvih sedam ekumenskih sabora== |
== Prvih sedam ekumenskih sabora == |
||
# |
# [[Prvi nikejski sabor|Prvi vaseljenski sabor]], takođe poznat kao [[Prvi nikejski sabor]], održan u [[İznik|Nikeji]], [[325]], je odbacio [[arijanstvo]] i prihvatio [[Nikejski simbol vjere]], odnosno [[Nicejski kredo]]. Ovaj i sve druge potonje sabore ne priznaju crkve koje ne prihvataju [[Trojstvo|Sveto Trojstvo]], kao na primjer, [[arijanstvo|arijanci]], [[Unitaristička crkva|unitarijanci]] i [[Jehovini svjdoci]]. |
||
# |
# [[Prvi carigradski sabor|Drugi vaseljenski sabor]], također poznat kao [[Prvi konstantinopoljski sabor]], održan u [[Konstantinopolj]]u, [[381]]. [[Nikejski simbol vjere]] revidirano u sadašnji oblik koji se još koristi u [[Istočna pravoslavna crkva|Istočnim]] i [[Orijentalne pravoslavne crkve|Orijentalnim pravoslavnim crkvama]], dok je svaka daljnja promjena istog zabranjena bez slaganja vaseljenskog sabora. |
||
# |
# [[Prvi efeški sabor|Treći vaseljenski sabor]], održan u [[Efes]]u, [[431]]. Odbačeno [[nestorijanstvo]], [[Marija (majka Isusova)|Djevica Marija]] proglašena [[Marija (majka Isusova)|Bogorodicom]] ili [[Majka Božija|Majkom Božijom]] (na [[grčki jezik|grčkom]], Θεοτόκος, ''Theotokos''). Ovaj i potonji sabori nisu priznati u [[Asirijska crkva|Asirijskoj crkvi]]. |
||
# |
# [[Halkedonski sabor|Četvrti vaseljenski sabor]], održan u [[Helkedon]]u, [[451]]. Odbačeno [[Eutih|Evtihijevo]] učenje o [[monofizitstvo|monofizitizmu]], opisane i razgraničene dvije prirode [[Isus|Isusa Krista]], tj. ljudska i božanska; usvojeno [[Halkedonsko vjerovanje|Halkedonski simbol vjere]]. Ovaj i potonji sabore ne priznaju [[Orijentalne pravoslavne crkve]]. |
||
# |
# [[Drugi carigradski sabor|Peti vaseljenski sabor]], također poznat kao [[Drugi konstantinopoljski sabor]], održan u [[Konstantinopolj]]u, [[553]]. Potvrđene odluke i učenja donesena na prethodnim saborima, osuđeni arijanstvo, netorijanstvo i monofizitizam kao [[hereza|jeresi]]. |
||
# |
# [[Treći carigradski sabor|Šesti vaseljenski sabor]], također poznat kao [[Treći konstantinopoljski sabor]], održan u [[Konstantinopolj]]u, [[680]]–[[681]]. Odbačen [[monotelitizam]], učenje prema kojem Isus ima jednu volju ali dvije prirode (ljudsku i božansku). Potvrđeno da Krist ima kako ljudsku tako i božansku volju. |
||
# |
# [[Drugi nikejski sabor|Sedmi vaseljenski sabor]], također poznat kao [[Drugi nikejski sabor]], održan u [[İznik|Nikeji]], [[787]]. Obožavanje [[ikona (hrišćanstvo)|ikona]] ponovno uspostavljeno, time okončavajući prvi [[ikonoklazam]], borbu protiv ikona. |
||
===Osmi ekumenski sabor=== |
=== Osmi ekumenski sabor === |
||
* VIII. [[Četvrti carigradski sabor]], ([[869]].-[[870]].): svrgava carigradskog [[patrijarh]]a [[Fotije|Focija]]. Ovaj sabor priznaje Katolička Crkva, a ne priznaje ga Pravoslavna Crkva. |
* VIII. [[Četvrti carigradski sabor]], ([[869]].-[[870]].): svrgava carigradskog [[patrijarh]]a [[Fotije|Focija]]. Ovaj sabor priznaje Katolička Crkva, a ne priznaje ga Pravoslavna Crkva. |
||
* VIII. [[Četvrti carigradski sabor]], ([[879]].-[[880]].): vraća u službu Focija kao carigradskog patrijarha te osuđuje izmjene u [[Nikejsko-carigradski simbol vjere|Nicejsko-carigradskom vjerovanju]]. Osuda ''[[Filioque]]''. Ovaj sabor Katolička Crkva ne priznaje, a priznaju ga Pravoslavne Crkve, premda ga se ne smatraju ekumenskim saborom. |
* VIII. [[Četvrti carigradski sabor]], ([[879]].-[[880]].): vraća u službu Focija kao carigradskog patrijarha te osuđuje izmjene u [[Nikejsko-carigradski simbol vjere|Nicejsko-carigradskom vjerovanju]]. Osuda ''[[Filioque]]''. Ovaj sabor Katolička Crkva ne priznaje, a priznaju ga Pravoslavne Crkve, premda ga se ne smatraju ekumenskim saborom. |
||
Red 23: | Red 23: | ||
* IX. [[Peti carigradski sabor]], ([[1341]].-[[1351]].): prihvaćanje [[hezihazam|hezihazma]] prema nauku [[Gregorij Palamas|Gregorija Palamasa]], te osuda prozapadnog filozofa Barlaama Kalabrijskog. |
* IX. [[Peti carigradski sabor]], ([[1341]].-[[1351]].): prihvaćanje [[hezihazam|hezihazma]] prema nauku [[Gregorij Palamas|Gregorija Palamasa]], te osuda prozapadnog filozofa Barlaama Kalabrijskog. |
||
===Ekumenski sabori Katoličke Crkve=== |
=== Ekumenski sabori Katoličke Crkve === |
||
* IX. [[Prvi lateranski sabor]], ([[1123]].) |
* IX. [[Prvi lateranski sabor]], ([[1123]].) |
||
* X. [[Drugi lateranski sabor]], ([[1139]].) |
* X. [[Drugi lateranski sabor]], ([[1139]].) |
Verzija na datum 23 juni 2014 u 02:33
Dio serije članaka na temu | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Isus Hristos Osnove Historija
Teologija Biblija |
Ekumenski ili vaseljenski sabor ili ekumenski koncil je izraz koji se prevashodno odnosi na pravoslavlje i katoličanstvo, označavajući svjetsko sabiranje ili okupljanje kršćanskih crkava, odnosno susret svih njihovih partrijarha, odnosno biskupa, radi donošenja zajedničkih hrišćanskih dogmi i razmatranja crkvenih pitanja koja imaju univerzalno značenje, što znači da moraju biti prihvaćena od svih sestrinskih crkava, tj. pune crkve. Po ovom pitanju pravoslavna, tj. pravoslavne crkve, i katolička crkva se razlikuju, te prema tome nisu pune sestrinske crkve. Prema Istočnom pravoslavlju, punu crkvu sačinjava većina Istočnih pravoslavnih crkava, koje se ralikuje od tzv. Orijentalnog pravoslavlja, s kojim Istočne crkve nisu u sestrinskim odnosima. Rimokatolička crkva također nije dio pune crkve. Slično ovom, Rimokatolička crkva označava kao punu crkvu samo one crkve (katoličke) koje su u punim sestrinskim odnosima s Rimokatoličkom crkvom.
Međutim, sve Istočne pravoslavne crkve i Rimokatolička crkva priznaju važnost svih ranih ekumenskih sabora koji su održani prije Velikog raskola (šizme), s izuzetkom Četvrtog konstantinopoljskog sabora, za koji katolici tvrde da se održao 869-870, dok pravoslavci ukazuju na potonji konstantinopoljski sabor, održan 879-880.
Sinod je riječ koja se često upotrebljava za koncil, oadnosno sabor, mada uglavnom ima više lokalni negoli svjetski (ekumenski) karakter.
Prvih sedam ekumenskih sabora
- Prvi vaseljenski sabor, takođe poznat kao Prvi nikejski sabor, održan u Nikeji, 325, je odbacio arijanstvo i prihvatio Nikejski simbol vjere, odnosno Nicejski kredo. Ovaj i sve druge potonje sabore ne priznaju crkve koje ne prihvataju Sveto Trojstvo, kao na primjer, arijanci, unitarijanci i Jehovini svjdoci.
- Drugi vaseljenski sabor, također poznat kao Prvi konstantinopoljski sabor, održan u Konstantinopolju, 381. Nikejski simbol vjere revidirano u sadašnji oblik koji se još koristi u Istočnim i Orijentalnim pravoslavnim crkvama, dok je svaka daljnja promjena istog zabranjena bez slaganja vaseljenskog sabora.
- Treći vaseljenski sabor, održan u Efesu, 431. Odbačeno nestorijanstvo, Djevica Marija proglašena Bogorodicom ili Majkom Božijom (na grčkom, Θεοτόκος, Theotokos). Ovaj i potonji sabori nisu priznati u Asirijskoj crkvi.
- Četvrti vaseljenski sabor, održan u Helkedonu, 451. Odbačeno Evtihijevo učenje o monofizitizmu, opisane i razgraničene dvije prirode Isusa Krista, tj. ljudska i božanska; usvojeno Halkedonski simbol vjere. Ovaj i potonji sabore ne priznaju Orijentalne pravoslavne crkve.
- Peti vaseljenski sabor, također poznat kao Drugi konstantinopoljski sabor, održan u Konstantinopolju, 553. Potvrđene odluke i učenja donesena na prethodnim saborima, osuđeni arijanstvo, netorijanstvo i monofizitizam kao jeresi.
- Šesti vaseljenski sabor, također poznat kao Treći konstantinopoljski sabor, održan u Konstantinopolju, 680–681. Odbačen monotelitizam, učenje prema kojem Isus ima jednu volju ali dvije prirode (ljudsku i božansku). Potvrđeno da Krist ima kako ljudsku tako i božansku volju.
- Sedmi vaseljenski sabor, također poznat kao Drugi nikejski sabor, održan u Nikeji, 787. Obožavanje ikona ponovno uspostavljeno, time okončavajući prvi ikonoklazam, borbu protiv ikona.
Osmi ekumenski sabor
- VIII. Četvrti carigradski sabor, (869.-870.): svrgava carigradskog patrijarha Focija. Ovaj sabor priznaje Katolička Crkva, a ne priznaje ga Pravoslavna Crkva.
- VIII. Četvrti carigradski sabor, (879.-880.): vraća u službu Focija kao carigradskog patrijarha te osuđuje izmjene u Nicejsko-carigradskom vjerovanju. Osuda Filioque. Ovaj sabor Katolička Crkva ne priznaje, a priznaju ga Pravoslavne Crkve, premda ga se ne smatraju ekumenskim saborom.
U nekim Pravoslavnim Crkvama među ekumenske sabore ubraja se i:
- IX. Peti carigradski sabor, (1341.-1351.): prihvaćanje hezihazma prema nauku Gregorija Palamasa, te osuda prozapadnog filozofa Barlaama Kalabrijskog.
Ekumenski sabori Katoličke Crkve
- IX. Prvi lateranski sabor, (1123.)
- X. Drugi lateranski sabor, (1139.)
- XI. Treći lateranski sabor, (1179.), s 3 sjednice.
- XII. Četvrti lateranski sabor, (1215.), s 3 sjednice.
- XIII. Prvi lionski sabor, (1245.), s 3 sjednice.
- XIV. Drugi lionski sabor, (1274.), sa 6 sjednica.
- XV. Sabor u Vienni, (1311.-1312.), s 3 sjednice.
- Sabor u Pisi, (1409.): nije službeno priznat jer ga nije sazvao papa.
- XVI. Sabor u Konstanci, (1414.-1418.), s 45 sjednica: okončanje velikog zapadnog raskola, pojava koncilijarizma.
- Sabor u Sieni, (1423.-1424.): nije priznat kao ekumenski sabor, a označio je vrhunac koncilijarizma.
- XVII. Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci, (1431., 1437., 1438., 1439., 1442.), s 25 sjednica: pokušaj pomirenja s pravoslavnim Crkvama, te s ostalim istočnim Crkvama.
- XVIII. Peti lateranski sabor, (1512.-1517.), s 12 sjednica: pokušaj obnove Crkve
- XIX. Tridentinski sabor, (1545.-1563. s prekidima), s 25 sjednica: odgovor na reformaciju, obnova Crkve.
- XX. Prvi vatikanski sabor, (1869.-1870.), s 4 sjednice: papina nezabludivost.
- XXI. Drugi vatikanski sabor, (1962.-1965.), s 9 sjednica i 168 generalnih kongregacija podijeljenih u 4 zasjedanja: obnova zapadne (rimske) liturgije, uporaba narodnog jezika u bogoslužju, definicije o naravi Crkve i njezinu odnosu prema suvremenom svijetu, poticanje biblijskih studija, ekumenizam.