Koncil u Vienni

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Koncil u Viennu
Ilustracija Paul La Croixa - Koncil u Viennu
Ilustracija Paul La Croixa - Koncil u Viennu
Grad Vienne

Koncil u Viennu bio je petnaesti ekumenski koncil Katoličke crkve održan od 1311. do 1312. za pontifikata pape Klementa V..[1]

Karakteristike i historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Koncil je organiziran na inzistiranje francuskog kralja Philippa IV, koji je tražio da se posthumno osudi papa Bonifacije VIII i ukinu Templari viteški vojnički red osnovan 1118. nakon Prvog križarskog rata.[1]

Kao mjesto gdje će se održati koncil odabran je Vienne pored Lyona, jer je bio lako dostupan i zato što je u to vrijeme taj kraj uživao status nezavisne kneževine - Kraljevina Francuska je tek 1349. anektirala taj kraj.[1]

Philipp IV je sa svog dvora poslao oko 230 poziva, i apelirao na sve biskupe Zapadnih zemalja da dođu na koncil; ali se pozivu odazvalo tek njih oko 120.[1] I sam papa Klement je 12. augusta, 1308. poslao bulu - "Regnans in coelis", sa pozivom na Ekumenski sabor koji se sastao 1. oktobra 1310. da donese odluke o Templarima, i njihovim pojedinim članovima i zemljama, i nekim drugim stvarima koje se tiču katoličke vjere, Svete zemlje i unapređenja crkve i njenih svećenika. [2]Pored toga papa Klement je još 8. augusta, 1308. poslao specijalnu bulu - Templarima, kojom ih poziva da na koncil upute svoje branioce, ali su oni otezali sa tim branivši se da to nemogu učiniti.

Nije održano nikakvo suđenje papi Bonifaciju, ali su Templari ukinuti dekretom samog pape Klementa V. izdanim nezavisno od koncila.[1] Kako je koncilska komisija otezala sa donošenjom odluke u vezi Templara jer nije prikupila dovoljno dokaza, papa Klement V. je zbog upornog inzistiranja Philippa IV - 22. marta 1312. izdao bulu - "Vox clamantis", kojom je raspustio Templare.[2]

Pored izglasavanja za novi križarski rat i paketa reformskih dekreta, koncil se bavio međusobnim optužbama suprotstavljenih franjevačkih frakcija ; Spiritualaca i Konventualaca, oko prakticiranja siromaštva, Klement je salomonski odbacio sve njihove odluke, i raspravu proglasio besmislenom.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Council of Vienne" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/event/Council-of-Vienne. pristupljeno 23.3. 2018. 
  2. 2,0 2,1 "Council of Vienne (1311-12)" (engleski). New Advent. http://www.newadvent.org/cathen/15423a.htm. pristupljeno 23.3. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ekumenski sabori
Pravoslavni i katolici Prvi nicejski sabor | Prvi carigradski sabor | Efeški sabor | Kalcedonski sabor | Drugi carigradski sabor | Treći carigradski sabor | Sabor »Quinisextum« | Drugi nicejski sabor
Dio pravoslavnih Četvrti carigradski sabor | Peti carigradski sabor
Katolička Crkva Četvrti carigradski sabor | Prvi lateranski koncil | Drugi lateranski koncil | Treći lateranski koncil | Četvrti lateranski koncil | Prvi lionski koncil | Drugi lionski koncil | Koncil u Vienni | Koncil u Pisi | Koncil u Konstanzu | Firentinski koncil | Peti lateranski koncil | Tridentski koncil | Prvi vatikanski koncil | Drugi vatikanski koncil