Drugi lateranski sabor

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Drugi lateranski sabor
Datum 1139.
Prihvaćen od Katolička Crkva
Prethodni koncil Prvi lateranski sabor
Sljedeći koncil Treći lateranski sabor
Sazvao papa Inocent II.
Predsjedao papa Inocent II.
Sudionici 1000
Teme rasprave 30 kanona
Kronološki popis ekumenskih sabora

Drugi lateranski sabor je deseti ekumenski sabor po Katoličkoj crkvi. Sazvao ga je papa Inocent II. u aprilu 1139., a prisustvovalo je blizu hiljadu svećenika. Njezin neposredan zadatak bio je neutralizirati posljedice crkvenog raskola, koji je nastao nakon smrti pape Honorija II. u februaru 1130. i uspostavljanja Petrisa Leonisa kao antipape Anakleta II.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon smrti Honorija II., Pietro Pierleoni, pod imenom Anaklet II., izabran je za papu od strane većine kardinala, a uz potporu ljudi u Rimu na isti dan manjina je izabrala Inocenta II. za papu. Godine 1135., Inocent II. održao je Sabor u Pisi, kojim je potvrdio svoj autoritet i osudio Anakleta II., koji je ubrzo umro 1138. Anakletova smrt je uvelike pomogla u smirivanju tenzija među suprotstavljenim frakcijama, no usprkos tome sabor je ipak održan.[1]

Drugi lateranski sabor održao se u Lateranskoj palači s gotovo hiljadu crkvenih velikodostojnika. U svojoj uvodnoj riječi Inocent II. smjenjuje sve, koji su pomogali Anakletu II. Kralj Ruđer II. Sicilijanski je ekskomuniciran zbog inzistiranja na onome što se smatralo šizmatskim stavom.

Sabor je također osudio učenja Petrobrusiansa i Henriciansa, sljedbenike Petra Bruysa i Henryja iz Lausanne. Konačno, Sabor je izradio mjere za izmjene i dopune crkvenog morala i discipline pošto su saborski oci smatrali da su isti postali odveć labavi. Mnogi od kanona o ovim pitanjima uglavnom su ponovili odredbe Sabora u Reimsu i Clermontu.[2]

Važni kanoni[uredi - уреди | uredi izvor]

Najvažniji kanoni sabora bili su:

  • kanon 4: naređenje biskupima i svećenstvu da ne izazivaju skandal noseći razmetljivu odjeću veš da se odijevaju skromno.
  • kanoni 6, 7, 11: ponovljena je odluka Prvog lateranskog sabora o osudi braka i konkubinata među svećenicima, đakonima, podđakonima, monasima i kaluđericama.
  • kanon 10: ekskomunikacija za laike koji ne plaćaju desetinu biskupu,
  • kanon 12: određen je period trajanja Mira Božjeg.
  • kanon 14: zabrana, pod kaznom negiranja hrišćanskog pokopa, viteških turnira koji dovode u opasnost život sudionika.
  • kanon 20: kraljevima i prinčevima je naređeno da dijele pravdu savjetovavši se s biskupima.
  • kanon 25: Forbade any cleric to accept a benefice from a layman.
  • kanon 27: kaluđericama je zabranjeno pjevanje tokom časoslova u istom zboru s monasima.
  • kanon 28: niti jedna crkva ne smije ostati bez vodstva dulje od tri godine nekon smrti biskupa.[1]

Sabor je navodno zabranio korištenje praćki, lukova i samostrela u borbi hrišćana protiv hrišćana[3][4] mada je istinitost, interpretacija i prijevod izvora dovedena u pitanje.[5]

Još jedna bitna odluka je potvrda prava vjerskih kuća dijeceze u sudjelovanju izbora biskupa dijeceze.[6]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1  "Second Lateran Council (1139)". Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 1913. 
  2. http://en.wikisource.org/wiki/Catholic_Encyclopedia_%281913%29/Second_Lateran_Council_%281139%29 Preuzeto 28. jula 2012.
  3. Izvori su sakupljeni u Hefele, Histoire des conciles d'apres les documents originaux, trans. and continued by H. Leclerq 1907-52., 5/1, 721-722; vidi još, Bernhardi Jahrbuecher der deutschen Geschichte, I Leipzig 1883, 154-160.
  4. "Tenth Ecumenical Council: Lateran II 1139". Internet Medieval Source Book. 1 November 1996. http://www.fordham.edu/halsall/basis/lateran2.html. pristupljeno 5 May 2007. 
  5. Turner, Monte (2004). The Not So Diabolical Crossbow: A Re-Examination of Innocent II’s Supposed Ban Of The Crossbow at the Second Lateran Council. Self-published thesis. 
  6. Burton, Janet (1994.). Monastic and Religious Orders in Britain: 1000-1300. Cambridge Medieval Textbooks. Cambridge UK: Cambridge University Press. str. 77. ISBN 0-521-37797-8. 
Ekumenski sabori
Pravoslavni i katolici Prvi nicejski sabor | Prvi carigradski sabor | Efeški sabor | Kalcedonski sabor | Drugi carigradski sabor | Treći carigradski sabor | Sabor »Quinisextum« | Drugi nicejski sabor
Dio pravoslavnih Četvrti carigradski sabor | Peti carigradski sabor
Katolička Crkva Četvrti carigradski sabor | Prvi lateranski sabor | Drugi lateranski sabor | Treći lateranski sabor | Četvrti lateranski sabor | Prvi lionski sabor | Drugi lionski sabor | Sabor u Vienni | Sabor u Pisi | Sabor u Konstanci | Sabor u Sieni | Sabor u Baselu-Ferrari-Firenci | Peti lateranski sabor | Tridentinski sabor | Prvi vatikanski sabor | Drugi vatikanski sabor