Crkveni oci

Dio serije članaka na temu | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Isus Hristos Osnove Historija
Teologija Biblija |
Crkveni oci su ugledni kršćanski pisci i teolozi iz prvih stoljeća kršćanstva. Crkva je do 4. stoljeća ovaj pojam primjenjivala isključivo na biskupe, koji su bili oci pojedine mjesne Crkve, a time i oci svakog vjernika rođena na duhovni život u Crkvi. Od 5. stoljeća ovaj pojam se pridaje i svećenicima (npr. sv. Jeronim) i đakonima (npr. sv. Efrem). Poznati su i pod nazivom crkveni naučitelji.
Za naslov crkvenog oca potrebni su određeni uvjeti: svetost života, pravovjerni nauk, drevnost (starina) i Crkveno odobrenje. Oblikovali su teologiju na temeljima Svetoga pisma. Odlikovali su se uzornim životom i svetošću. Neki od njih se slave kao sveci. Život i književnu djelatnost starih crkvenih otaca proučava patrologija.
Apostolski oci[uredi | uredi kod]
Apostolski oci su najraniji crkveni oci, koji su živjeli unutar dvije generacije nakon Isusovih apostola. Među njih se ubrajaju papa Klement I., sv. Ignacije Antiohijski i sv. Polikarp iz Smirne]]. Među spise apostolskih otaca uvrštavaju se spisi Herma Pastir i Didakhe, ali nije im poznat autor.
Grčki crkveni oci[uredi | uredi kod]
Grčki crkveni oci su kršćanski oci, koji su pisali na grčkome jeziku. Četiri velika grčka crkvena oca su: sv. Bazilije Veliki, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti i sv. Atanazije Aleksandrijski. Među ostalima su: sv. Irenej Lionski, sv. Klement Aleksandrijski, Ćiril Aleksandrijski i dr.
Latinski crkveni oci[uredi | uredi kod]
Latinski crkveni oci su kršćanski oci, koji su pisali na latinskom jeziku. Četiri velika latinska crkvena oca su: sv. Ambrozije, sv. Augustin, sv. Jeronim i sv. Grgur Veliki. Ostali su Tertulijan i sv. Ciprijan.
Apologetski oci[uredi | uredi kod]
Apologetski oci ili apolegeti branili su kršćanske vjerske doktrine. Odgovarali su na kritike filozofa. Među najvažnijima su: sv. Justin Mučenik, sv. Atenagora i Tacijan Sirski.
Pustinjski crkveni oci[uredi | uredi kod]
Živjeli su u prvim samostanima u egipatskoj pustinji. Premda nisu puno pisali, njihov utjecaj je velik. Među najvažnijima su: sv. Antun Pustinjak, sv. Pahomije i sv. Efrem.