Partska Monarhija – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
'''Partska Monarhija''' je naziv za [[Stari vijek|starovjekovnu]] [[Historija Irana|iransku]] državu čiji su se vladari smatrali nasljednici drevnog [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidskog Carstva]]. Oko godine [[247. pne.]] ju je osnovao [[Arsak I od Partije|Arsak]], poglavica [[iranski narodi|iranskog]] plemena [[Parni]], nakon što je osvojio tadašnju [[Seleukidsko Carstvo|seleukidsku]] satrapiju [[Partija (satrapija)|Partiju]]. Parni su se tada stopili s domaćim Partima, a Arsak je također osnovao znamenitu [[Arsakidi|Arskadisku dinastiju]], te se njegova država ponekad naziva i '''Arsakidsko Carstvo'''. Slabljenjem seleukidske moći, Partsko Kraljevstvo se nametnulo kao vodeća sila Bliskog Istoka, te je na vrhuncu moći uz teritoriju današnjeg Irana sadržavalo i [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], [[Armenija|Armeniju]], južnu obalu [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]], te velike dijelove [[Afganistan]]a, [[Pakistan]]a i [[Turkmenistan]]a. Iako porijeklom Iranci, partski vladari su prihvatili [[Helenizam|helenističku]] kulturu nekadašnjih grčkih osvajača. Partsko Kraljevstvo, koje je povremeno vodilo ratove s [[Drevni Rim|rimskom]] državom na zapadnim granicama, srušeno je godine [[226]]. n.e. u pobuni vazala na jugozapadu Irana koji su nakon toga osnovali novo, [[Sasanidsko Carstvo]].
{{Historija Irana}}


==Izvori==
'''Partska Monarhija''' je naziv za [[antika|antičku]] [[Historija Irana|iransku]] državu čiji su se vladari smatrali nasljednici drevnog [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidskog Carstva]]. Oko godine [[247. pne.]] ju je osnovao [[Arsak I od Partije|Arsak]], poglavica [[iranski narodi|iranskog]] plemena [[Parni]], nakon što je osvojio tadašnju [[Seleukidsko Carstvo|seleukidsku]] satrapiju [[Partija (satrapija)|Partiju]]. Parni su se tada stopili s domaćim Partima, a Arsak je također osnovao znamenitu [[Arsakidi|Arskadisku dinastiju]], te se njegova država ponekad naziva i '''Arsakidsko Carstvo'''. Slabljenjem seleukidske moći, Partsko Kraljevstvo se nametnulo kao vodeća sila Bliskog Istoka, te je na vrhuncu moći uz teritoriju današnjeg Irana sadržavalo i [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], [[Armenija|Armeniju]], južnu obalu [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]], te velike dijelove [[Afganistan]]a, [[Pakistan]]a i [[Turkmenistan]]a. Iako porijeklom Iranci, partski vladari su prihvatili [[Helenizam|helenističku]] kulturu nekadašnjih grčkih osvajača. Partsko Kraljevstvo, koje je povremeno vodilo ratove s [[Drevni Rim|rimskom]] državom na zapadnim granicama, srušeno je godine [[226]]. n.e. u pobuni vazala na jugozapadu Irana koji su nakon toga osnovali novo, [[Sasanidsko Carstvo]].
{{izvori|3}}

==Reference==
{{reflist|3}}


==Literatura==
==Literatura==
{{Commonscat|Parthia}}
{{refbegin}}
{{refbegin}}
* {{citation|last=Bickerman|first=Elias J.|chapter=The Seleucid Period|pages=3-20|title=Cambridge History of Iran|volume=3.1|year=1983|publisher=Cambridge UP|location=London|editor-last=Yarshater|editor-first=Ehsan}}.
* {{citation|last=Bickerman|first=Elias J.|chapter=The Seleucid Period|pages=3-20|title=Cambridge History of Iran|volume=3.1|year=1983|publisher=Cambridge UP|location=London|editor-last=Yarshater|editor-first=Ehsan}}.
Red 15: Red 14:
* {{citation|last=Schippmann|first=Klaus|chapter=Arsacid ii. The Arsacid dynasty|pages=526-535|title=Encyclopaedia Iranica|volume=2|year=1987|location=New York|publisher=Routledge & Kegan Paul}}.
* {{citation|last=Schippmann|first=Klaus|chapter=Arsacid ii. The Arsacid dynasty|pages=526-535|title=Encyclopaedia Iranica|volume=2|year=1987|location=New York|publisher=Routledge & Kegan Paul}}.
* {{citation|last=Waters|first=Kenneth H.|chapter=The Reign of Trajan, part VII: Trajanic Wars and Frontiers. The Danube and the East|pages=415-427<!--381-431-->|title=Aufstieg und Niedergang der römischen Welt. Principat. II.2|year=1974|editor-last=Temporini|editor-first=Hildegard|location=Berlin|publisher=Walter de Gruyter}}.
* {{citation|last=Waters|first=Kenneth H.|chapter=The Reign of Trajan, part VII: Trajanic Wars and Frontiers. The Danube and the East|pages=415-427<!--381-431-->|title=Aufstieg und Niedergang der römischen Welt. Principat. II.2|year=1974|editor-last=Temporini|editor-first=Hildegard|location=Berlin|publisher=Walter de Gruyter}}.
{{refend}}


{{Iranska historija}}
{{refend}}
{{Commonscat|Parthia}}


[[Kategorija:Partska Monarhija| ]]
[[Kategorija:Partska Monarhija| ]]

Verzija na datum 10 juni 2013 u 06:57

Partska Monarhija je naziv za starovjekovnu iransku državu čiji su se vladari smatrali nasljednici drevnog Ahemenidskog Carstva. Oko godine 247. pne. ju je osnovao Arsak, poglavica iranskog plemena Parni, nakon što je osvojio tadašnju seleukidsku satrapiju Partiju. Parni su se tada stopili s domaćim Partima, a Arsak je također osnovao znamenitu Arskadisku dinastiju, te se njegova država ponekad naziva i Arsakidsko Carstvo. Slabljenjem seleukidske moći, Partsko Kraljevstvo se nametnulo kao vodeća sila Bliskog Istoka, te je na vrhuncu moći uz teritoriju današnjeg Irana sadržavalo i Mezopotamiju, Armeniju, južnu obalu Perzijskog zaljeva, te velike dijelove Afganistana, Pakistana i Turkmenistana. Iako porijeklom Iranci, partski vladari su prihvatili helenističku kulturu nekadašnjih grčkih osvajača. Partsko Kraljevstvo, koje je povremeno vodilo ratove s rimskom državom na zapadnim granicama, srušeno je godine 226. n.e. u pobuni vazala na jugozapadu Irana koji su nakon toga osnovali novo, Sasanidsko Carstvo.

Izvori

Literatura

  • Bickerman, Elias J. (1983), „The Seleucid Period”, Yarshater, Ehsan, Cambridge History of Iran, 3.1, London: Cambridge UP, pp. 3-20 .
  • Bivar, A.D.H. (1983), „The Political History of Iran under the Arsacids”, Yarshater, Ehsan, Cambridge History of Iran, 3.1, London: Cambridge UP, pp. 21-99 
  • Curtis, Vesta Sarkhosh; Stewart, Sarah, ur. (2007), The Age of the Parthians, Ideas of Iran, vol. 2, London: I. B. Tauris .
  • Neusner, J. (1963), „Parthian Political Ideology”, Iranica Antiqua 3: 40-59 .
  • Posch, Walter (1998), „Chinesische Quellen zu den Parthern”, Weisehöfer, Josef, Das Partherreich und seine Zeugnisse, Historia: Zeitschrift für alte Geschichte, vol. 122, Stuttgart: Franz Steiner, pp. 355-364 .
  • Schippmann, Klaus (1987), „Arsacid ii. The Arsacid dynasty”, Encyclopaedia Iranica, 2, New York: Routledge & Kegan Paul, pp. 526-535 .
  • Waters, Kenneth H. (1974), „The Reign of Trajan, part VII: Trajanic Wars and Frontiers. The Danube and the East”, Temporini, Hildegard, Aufstieg und Niedergang der römischen Welt. Principat. II.2, Berlin: Walter de Gruyter, pp. 415-427 .