Polinik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Antigona pred mrtvim Polinikom, slika Nikiphorosa Lytrasa, Nacionalna galerija, Atina, Grčka (1865).

Polinik (starogrčki: Πολυνείκης) bio je, u grčkoj mitologiji, sin Edipa i Jokaste. Supruga mu se zvala Argija. Kad se otkrilo da je Edip nehotice ubio svog oca i oženio se vlastitom majkom, otišao je u izgnanstvo iz Tebe, kojom je dotad vladao, a na prestolu su ga nasledili sinovi Eteokle i Polinik. Budući da je Edip na njih dvojicu bacio prokletstvo, dvojica braće nisu uspeli da u harmoniji dele vlast i obojica su naposletku poginula u ratu koji je izbio oko vlasti nad Tebom.[1]

Edipova kletva[uredi | uredi kod]

U Tebaidi, jednoj od kikličkih epopeja iz tebanskog ciklusa, koja je danas izgubljena, pričalo se o tome kako je Edip na svoje sinove bacio kletvu zato što su u dva navrata iskazali nepoštovanje prema njemu. Prvi put se to dogodilo kad su ga posluživali za stolom i tom prilikom koristili Kadmov srebrni stol i zlatni vrč, što je on bio strogo zabranio.[2] Osim toga, dvojica braće poslužila su mu bedreni deo žrtvene životinje umesto ramena, koje je on po svom mišljenju zasluživao. Edip se razgnevio i pomolio se Zevsu da mu sinovi poginu u međusobnom okršaju[3] Međutim, u Sofoklovoj tragediji Edip na Kolonu kaže se da je Edip želeo da ostane u Tebi, ali da ga je prognao Kreont. Edipova dva sina posvađala su se oko toga ko će vladati Tebom, no naposletku Eteokle dobio podršku Tebanaca i izgnao Polinika, koji je potom otišao Edipu i od njega zatražio blagoslov za ponovno osvajanje vlasti, ali ga je otac umesto toga prokleo i rekao mu da će pasti od bratovljeve ruke.[4]

Polinikov sin bio je Tersandar.[5]

Sukob oko vlasti[uredi | uredi kod]

Ima nekoliko verzija o tome kako su Eteokle i Polinik delili vlast nad Tebom nakon Edipova odlaska iz grada. Prema Helaniku, Eteokle je ponudio bratu da bira vlast nad gradom ili udeo u očinskom imetku. S druge strane, prema Ferekidu, Eteokle je silom prognao Polinika i zadržao za sebe i vlast nad Tebom i imovinu. Pseudo-Apolodor i Diodor Sicilijski kažu da su se braća dogovorila o zajedničkoj vladavini, i to tako što će svaki naizmenično vladati godinu dana i tako se smenjivati na prestolu; međutim, Eteoklu je pripala vlast tokom prve godine, a kad se ona navršila, odbio je predati vlast bratu.[6]

Dok je Eteokle vladao u Tebi, Polinik je prvo otišao kralju Tezeju u Atini, a zatim kralju Adrastu u Argu, gde se oženio Argijom, kraljevom ćerkom, nakon što su je silovao. Adrast mu je obećao pomoć u pohodu na Tebu. Polinik je dobio i podršku proroka Amfijaraja tako što je prorokovoj supruzi Erifili poklonio ukletu Harmonijinu ogrlicu. Sedmorica protiv Tebe tad su napala Tebu, ali nisu uspeli u svojoj nameri da zauzmu grad. Tokom napada Polinik i Eteokle sukobili su se u dvoboju i usmrtili jedan drugoga.[6][7][8]

Pokop[uredi | uredi kod]

U Sofoklovoj tragediji Antigona pričaju se događaji nakon Polinikove smrti. Kralj Kreont, koji je stupio na vlast u Tebi, naredio je da se Polinik ne sme pokopati, pa čak ni žaliti, i to pod pretnjom da će onaj ko to uraditi biti kamenovan. Antigona, Polinikova sestra, prkosi toj zapovesti, ali bude uhvaćena. Kreont je osuđuje na smrt, i to uprkos tome što je ona već bila verena za Kreontova sina Hemona. Antigonina sestra, Ismena, tad obznanjuje da je ona pomogla Antigoni i zahteva da bude kažnjena istom kaznom. Kreont je Antigonu zatvorio u jednoj grobnici; u međuvremenu, bogovi, putem slepog proroka Tiresije, izražavaju svoje neslaganje s Kreontovom odlukom, zbog čega ovaj odlučuje da povuče naredbu o Antigoninom pogubljenju. Potom kreće da lično pokopa Polinika i da oslobodi Antigonu. Međutim, ona je već izvršila samoubistvo vešanjem ne želeći da bude živa sahranjena. Kad je Kreont stigao do grobnice u kojoj je Antigona bila zatočena, njegov je sin Hemon krenuo da ga napadne i onda oduzeo sebi život. Kad je Kreontova supruga, Euridika, čula za sinovljevu smrt, i ona je izvršila samoubistvo.[9]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „The Oedipus Plays”. SparkNotes. Pristupljeno 08.12.2012. 
  2. Timothy Gantz, Early Greek Myth, Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1993, str. 502.
  3. Timothy Gantz, Early Greek Myth, Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1993, str. 503.
  4. Sofokle, Edip na Kolonu, 1350–1395.
  5. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 7, 2.
  6. 6,0 6,1 Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 6, 1.
  7. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 6, 2.
  8. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 6, 3.
  9. Sofokle, Antigona, passim.