Prorok

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Umetnička predstava Pitije, naslikao Džon Kolijer 1891.

Proročica ili prorok (grč. profetas, hebr. nabi, akadski nabu) je osoba za koju se veruje da je u vezi sa natprirodnom silom ili božanstvom, i koja služi kao posrednim za otkrivanje određenih znanja ljudima. [1][2] Poruka koju proroci prenose naziva se proročanstvo.

U biblijskom smislu prorok je čovjek kojega Bog izabire i u svoje ime šalje ljudima da im prenese njegovu poruku. Prorok se u biblijskom hebrejskom još zove i ro'eh i hozeh što znači „vidjelac“ ili „motritelj“. U grčkom jeziku prorok je „onaj koji govori u nečije ime“.

U kolokvijalnom smislu, prorokom se smatra osoba koja može gledati budućnost i pretkazivati ono što će se dogoditi.

Proroci u judaizmu i kršćanstvu[uredi - уреди | uredi izvor]

U judaizmu i kršćanstvu, proroci su Božji izabranici koje Bog poziva da budu vjesnici i tumači njegove riječi. Preko njih Bog vodi svoj izabrani narod. Dva najčešća oblika proročke službe su prekoravanje i ohrabrivanje. Prvi i najveći prorok jest Mojsije. Proroke dijelimo na male i velike. Malih proroka ima dvanaest, a to su: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija i Malahija. Velikih proroka ima samo četiri, a to su: Izaija, Jeremija, Ezekiel i Daniel.

Mali i veliki proroci spadaju u "proroke-pisce". Postoje još i "proroci-govornici" (Natan, Gad, Ahija, Ilija, Elizej).

Proroci u Sjevernom kraljevstvu (Izrael): Ilija, Amos i Hošea.

Proroci u Južnom kraljevstvu (Judeja): Izaija, Mihej, Nahum, Sefanija, Habakuk i Jeremija.

Jedan od poznatijih proroka, koji je navještao skori dolazak Mesije je zasigurno Ivan Krstitelj. Najveći od svih proroka je sam Isus Krist koji je za kršćane u najpotpunijem smislu glasnik slobode i nade.

Prema Učenju dvanaestorice apostola, spisu s početka drugog veka, pravi hrišćanski prorok nikad ne ostaje na jednom mestu duže od dva-tri dana. On takođe ne prima novac, već je, kao i radnik, „dostojan hrane svoje“, pa mu uvek treba ponuditi prvinu s vinograda i od stoke.[3]

Veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]