Nesviški dvorac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Arhitektonski, stambeni i kulturni kompleks porodice Radziwiłł u Nesvižu
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Замак-палац у Нясьвіжы знутры.jpg

 Belorusija

Nesviški dvorac na karti Bjelorusije
Nesviški dvorac
Nesviški dvorac
Lokacija Nesviškog dvorca u Bjelorusiji
Registriran: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ii, iv, vi
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Nesviški dvorac (bjeloruski: Нясвіжскі замак, Niasvižski zamak, ruski: Несвижский замок) magnatske porodice Radziwiłł u beloruskom gradu Njasvižu je izvrstan primjer srednjoevropskog dvorca iz 17. vijeka, građenog u renesansnom i baroknom stilu koji su se savršeno uklopili stvorivši čuveni spomenik koji je snažno utjecao na arhitekturu šireg područja. Nesviški dvorac je 2005. uvršten na Unesco-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[1]

Dvorište dvorca, bakropis iz 19. vijeka. (Paweł Boczkowski)

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Mauzolej u obliku humka/brane
Stambeni kompleks danas

Gradnju dvorca započeo je knez Poljsko-Litvanske Unije, Mikołaj Krzysztof Radziwill 1584., jedan od najmoćnijih Poljsko litavskih magnata. Gradnja dvorca u renesansnom stilu potrajala 20 godina.

U vrijeme Velikog sjevernog rata -1706., švedski kralj Karlo XII. je zauzeo dvorac i znatno ga oštetio. Od tada više nije imao obrambenu funkciju, pa ga je tokom 18. vijeka porodica Radziwiłł obnovila u današnjem baroknom stilu zahvaljujući njemačkim i talijanskim arhitektima.

Nakon Prve podjele Poljske od 1722. grad i dvorac su pripojeni Ruskom Carstvu, a od 1807. su dio Varšavskog vojvodstva, kao i porodična imanja. Radziwiłłi su tek 1865. ponovno dobili Nesviški dvorac. Princ Antoni Radziwill je od 1881.-86. godine obnovio stambeni dio dvorca i proširio park na 90 hektara i uredio ga u stlu engleskog parka.

Nakon Pakta Ribbentrop-Molotov -1939., Nesviž je pripao Sovjetskom Savezu pa su sva magnatska imanja nacionalizirana. Nesviški dvorac je služio kao sanatorij, a park je propadao, sve do 1994. kada ga je novoosnovana Republika Belorusija zaštitila kao nacionalni spomenik kulture. Gornje katove dvorca je 2002. zahvatio požar pa još uvijek traje restauracija cijelog kompleksa. Usprkos djelomičnoj obnovi, kompleks je 2005. godine upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine u Europi.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Fasada Crkve Tijela Kristova

Porodica Radziwiłł, koja je gradila i obnavljala dvorac u Nesvižu od 16. vijeka do 1939., dala je brojne važne ličnosti evropske historije i kulture. Zahvaljujući njima grad Nesviž je postao jako utjecajan u nauci, umjetnosti, zanatsvu i arhitekturi. Kompleks se sastoji od rezidencijalnog dijela dvorca i crkve-mauzoleja Tijela Kristova (Corpus Christi), te deset zgrada koje su spojene kao cjelina oko šestostranog dvorišta. Crkva je spojena s dvorcem branom preko jarka koji je služio kao mauzolej porodice Radziwill. Tu se nalaze 72 jednostavna sanduka od breze s reljefom poljskog državnog grba na poklopcu.

Crkva Tijela Kristova (1587.-1593.) je jedna od najranijih jezuitskih crkava na svijetu i prva barokna građevina u Poljsko-Litvanskoj Uniji i Istočnoj Evropi. Podignuta je po projektu talijanskog arhitekta Gian Maria Bernardonija (1541.-1605.) po uzoru na prvu jezuitsku crkvu, Il Gesu u Rimu. Ta bazilika pored barokne fasade ima i baroknu kupolu, te kasnobarokne freske (izvedene 1760-ih) i oltar Svetog Križa koji su izveli venecijanski skulptori 1583.

Dvorac i križna crkva s kupolom su postale važan prototip prema kojemu se razvila arhitektura u čitavoj Centralnoj Evropi, a naročito u Belorusiji, Poljskoj, Litvaniji i Rusiji.

Engleski park Nesviškog dvorca iz 19. vijeka je, svojom veličinom od preko 1 km², jedan od najvećih u Evropi.

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]