Radziwiłł

Izvor: Wikipedia
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Radziwiłł
Porodični grb
Porodični grb
Država Poljsko-Litvanska Unija

Radziwiłł (litvanski: Radvilos) je ime poljsko-litvanske porodične dinastije koja je imala veliku ulogu u političkom i ekonomskom životu Poljsko-Litvanske Unije od 16 do 19. vijeka.[1]

Historija[uredi | uredi kod]

Prvi značajniji član te dinastije bio je Mikołaj I. (umro 1509.) koji se 1492. domogao položaja vilniuskog palatina i gotovo istovremeno i kancelara Velike Kneževine Litvanije.[1] Njegov sin Mikolaj II (1470.-1522.), veliki zagovornik čvršćih veza između Velike Kneževine Litvanije i Kraljevine Poljske naslijedio ga je na tim položajima.[1]

Svetorimski car Maksimilijan I dodjelio mu je ga je titulu princa (reichsfürsta) Svetog Rimskog Carstva, nadajući se da će ga to potaknuti da promjeni svoju politiku prema Kraljevini Poljskoj.

I troje braće Mikołaja II uspjeli su se dočepati visokih položaja, Jerzy (1480.-1541.) - 1531. na položaj litvanskog hetmana, Jan Mikołaj (umro 1522.) bio je kastelan u Trakaiju, a Wojciech (1478.-1519.) je bio biskup u Vilniusu.[1]

Porodici je krenulo još bolje kad se 1547. Jerzyjeva kći Barbara (1520.-51.) potajno udala za litvanskog Velikog kneza Sigismunda II. Augusta koji je uskoro postao kralj Poljsko-Litvanske Unije.[2]

Sin Jana Mikołaja -Mikołaj Crni (151565), koji je od 1550 bio litvanski kancelar, a od 1551. i palatin u Vilniusu, na kraju je 1544. postao i maršal. Kao veliki protivnik političke unije sa Kraljevinom Poljskom, on je postao prvi u nizu nekoliko radziwiłskih kalvinista koji su propagirali reformaciju po Poljsko-Litvanskoj Uniji.[1]

Njegovi sljedbenici bili su Barbarin brat Mikołaj Crveni (1512.-84), sinovi i unuci Mikolaja Crvenog. Djeca tih unuka Janusz (1612.-55) i Bogusław (1620.-69) bili su posljednji radziwilski kalvinisti, koji su željeli reformirati Litvaniju po uzoru na protestansku Švedsku.[1]

Kasniji nasljednici Mikołaja Crnog vratili su se katolicizmu i vjerno sljedili poljsku protureformacijsku politiku.[1]

Radziwiłovske domene (plavo) na karti Poljsko-Litvanske Unije (16.i 17. vijek)

Tokom 18. vijeka svi radziwilski palatini, kancelari i hetmani dosljedno su podržavali pripadnike Otonske dinastije u njihovim nastojanjima zadrže (ili povrate) Poljsko-Litvanski tron.[1] U periodu od 18. do 19. vijeka Radziwiłłi su se ženidbama i udajama orodili sa njemačkom Dinastijom Hohenzollern.[3]

Radziwiłłi su nastavili igrati važnu ulogu u poljskoj historiji sve do 20. vijeka. Jedan od najpoznatijih novijih članova bio je Janusz Radziwiłł (1880.-1967.), političar i lider poljskog plemstva.[1]

Nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana su im sva imanja koja su imali po Narodnoj Republici Poljskoj i Sovjetskom savezu pa je dobar dio članova porodice emigrirao na Zapad.[3]

Radziwiłłi su bili moćni magnati sa enormno velikim feudalnim imanjima razbacanim od Ukrajine, preko Belorusije, do Litvanjije. Sagradili su 23 dvorca od kojih su dva |Mir - 2000. i Nesviš - 2005. uvršteni na Unesco-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[4]

Galija radziwiłovskih dvoraca[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Radziwiłł family, Polish family (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 26.08. 2021. 
  2. „Sigismund II Augustus” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 28.08. 2021. 
  3. 3,0 3,1 Radziwiłł (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 26.08. 2021. 
  4. „10 Treasures of Polish-Belarusian Architectural Heritage” (engleski). Culture. Pristupljeno 28.08. 2021. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]