Radziwiłł
| Radziwiłł | |
|---|---|
 | |
| Država | Poljsko-Litvanska Unija |
Radziwiłł (litvanski: Radvilos) je ime poljsko-litvanske porodične dinastije koja je imala veliku ulogu u političkom i ekonomskom životu Poljsko-Litvanske Unije od 16 do 19. vijeka.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Prvi značajniji član te dinastije bio je Mikołaj I. (umro 1509.) koji se 1492. domogao položaja vilniuskog palatina i gotovo istovremeno i kancelara Velike Kneževine Litvanije.[1] Njegov sin Mikolaj II (1470.-1522.), veliki zagovornik čvršćih veza između Velike Kneževine Litvanije i Kraljevine Poljske naslijedio ga je na tim položajima.[1]
Svetorimski car Maksimilijan I dodjelio mu je ga je titulu princa (reichsfürsta) Svetog Rimskog Carstva, nadajući se da će ga to potaknuti da promjeni svoju politiku prema Kraljevini Poljskoj.
I troje braće Mikołaja II uspjeli su se dočepati visokih položaja, Jerzy (1480.-1541.) - 1531. na položaj litvanskog hetmana, Jan Mikołaj (umro 1522.) bio je kastelan u Trakaiju, a Wojciech (1478.-1519.) je bio biskup u Vilniusu.[1]
Porodici je krenulo još bolje kad se 1547. Jerzyjeva kći Barbara (1520.-51.) potajno udala za litvanskog Velikog kneza Sigismunda II. Augusta koji je uskoro postao kralj Poljsko-Litvanske Unije.[2]
Sin Jana Mikołaja -Mikołaj Crni (1515–65), koji je od 1550 bio litvanski kancelar, a od 1551. i palatin u Vilniusu, na kraju je 1544. postao i maršal. Kao veliki protivnik političke unije sa Kraljevinom Poljskom, on je postao prvi u nizu nekoliko radziwiłskih kalvinista koji su propagirali reformaciju po Poljsko-Litvanskoj Uniji.[1]
Njegovi sljedbenici bili su Barbarin brat Mikołaj Crveni (1512.-84), sinovi i unuci Mikolaja Crvenog. Djeca tih unuka Janusz (1612.-55) i Bogusław (1620.-69) bili su posljednji radziwilski kalvinisti, koji su željeli reformirati Litvaniju po uzoru na protestansku Švedsku.[1]
Kasniji nasljednici Mikołaja Crnog vratili su se katolicizmu i vjerno sljedili poljsku protureformacijsku politiku.[1]
Tokom 18. vijeka svi radziwilski palatini, kancelari i hetmani dosljedno su podržavali pripadnike Otonske dinastije u njihovim nastojanjima zadrže (ili povrate) Poljsko-Litvanski tron.[1] U periodu od 18. do 19. vijeka Radziwiłłi su se ženidbama i udajama orodili sa njemačkom Dinastijom Hohenzollern.[3]
Radziwiłłi su nastavili igrati važnu ulogu u poljskoj historiji sve do 20. vijeka. Jedan od najpoznatijih novijih članova bio je Janusz Radziwiłł (1880.-1967.), političar i lider poljskog plemstva.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana su im sva imanja koja su imali po Narodnoj Republici Poljskoj i Sovjetskom savezu pa je dobar dio članova porodice emigrirao na Zapad.[3]
Radziwiłłi su bili moćni magnati sa enormno velikim feudalnim imanjima razbacanim od Ukrajine, preko Belorusije, do Litvanjije. Sagradili su 23 dvorca od kojih su dva |Mir - 2000. i Nesviš - 2005. uvršteni na Unesco-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.[4]
Galija radziwiłovskih dvoraca[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 „Radziwiłł family, Polish family” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 26.08. 2021.
- ↑ „Sigismund II Augustus” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 28.08. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 „Radziwiłł” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 26.08. 2021.
- ↑ „10 Treasures of Polish-Belarusian Architectural Heritage” (engleski). Culture. Pristupljeno 28.08. 2021.
