Palatin (titula)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Palatin (razvrstavanje).
Palatin
palatinus
Joannes Casimirus kapetan i dvorski palatin Bavarskog vojvodstva (gravura iz 1578)
Joannes Casimirus kapetan i dvorski palatin Bavarskog vojvodstva (gravura iz 1578)
Joannes Casimirus kapetan i dvorski palatin Bavarskog vojvodstva (gravura iz 1578)

Palatin (od latinskog: palatinus) bila je titula koja se koristila po evropskim zemljama od 4. do 19. vijeka.[1] To je bilo ime za vrlo različite funkcionere po brojnim zemljama srednjekovne i ranonovovjekovne Evrope.[2]

Karakteristike i historija[uredi | uredi kod]

Orginalno se taj termin koristio za komornike i gardiste koji su se brinuli i čuvali palaču rimskog cara.[2] Za Konstantinove vladavine (početak 4. vijeka), tako su se zvali i pripadnici veteranske legije koji su pratili cara u njegovim vojnim kompanjama.[2]

U Bizantskom Carstvu - palatin je bio naziv za carskog dvorjanina, prvenstveno za upravitelja carske riznice (ministra financija).[1]

Za ranog srednjeg vijeka termin - palatin odnosio se na različite funkcionere među germanskim narodima. Najvažniji od njih bio je Grof Palatin, koji je u merovinško i karolinško doba (5.- 10. vijek) bio funcioner na vladarevom dvoru, naročito zadužen za sud.[2]

Grof Palatin bio je službeni predstavnik u sudskim postupcima poput polaganja zakletve ili sudskih presuda, zadužen za evidenciju takvih postupaka. Ispočetka je sudovao na vladarevom dvoru i bio ovlašten provoditi odluke, kasnije je imao svoj sud u kom je imao određenu diskreciju u donošenju odluka. Uz sudske odgovornosti grof palatin imao je i administrativne funkcije koje su se odnosile na vladarev dvor i domene.[2]

Za vrijeme vladavine njemačkih kraljeva iz Otonske (saksonske) i Salijske dinastije (919.-1125.) status i funkcija grofova palatina, odgovarao je karolinškim - missi dominici, predstavnicima kralja po provincijama, odgovornim za provođenje vlasti i zakona po kraljevskim domenama i nekim vojvodstvima, poput Saksonije, Bavarske i Lotaringije.[2]

Kako su vremenom njihove prerogative sve više preuzimale same vladarske dinastije, moćne lokalne porodice ili kao po Italiji biskupi, ostalo im malo od nekadašnjeg autoriteteta. Izuzetak je bio lotaringški - Grof palatin, čiji je djelokrug rada od 10. vijeka nadalje bio da upravlja radom kraljevskog dvora u Aachenu.[2]

Iz njegova statusa i titule izrastao je za vladavine Friedricha Barbarosse - Rajnski Palatinat[2] (njemački: Rheinische Pfalzgrafschaft), jedna od vazalnih grofovija Svetog Rimskog Carstva koja je egzistirala od 1085. do 1803.[1]

Termin - palatin ponovno se javlja u 14. vijeku, kad je car Svetog Rimskog Carstva Karlo IV formirao na svom dvoru ured od grofova palatina, ali su oni imali samo neke neke počasne funkcije.[2]

U Kraljevini Engleskoj se za srednjeg vijeka termin - palatin ili grofovski palatin, koristio po onim grofovijama (i po sekularnim i crkvenim), u kojima su oni vršili vlast - posao uobičajeno rezerviran za monarha.[2]

Isto tako i među Engleskim sjevernoameričkim kolonijama postojale su i palatinske - Cecilius Calvert, Baron od Baltimora, dobio je status (i prava) palatina u Marylandu 1632., kao i vlasnici Karoline 1663.[2]

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 „Palatin” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 25.03. 2021. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 „Palatine medieval official” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25.03. 2021.