Margunski vodopad

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Margunski vodopad
((fa)) آبشار مارگون
Margoon Waterfall (2).jpg
Margunski vodopad u maju
Lokacija
Položaj Margun, Sepidanski okrug, Fars
Država  Iran
Koordinate 30°29′28″N51°53′37″E
Hidrografija
Vrsta kaskadni / konjski rep
Vodotok Margun
Sliv nejriški
Vodopad
Broj padova deseci
Aps. visina 2130 − 2200 m
Visina
  – ukupna
  – najveći pad

58 − 70 m
20 m
Širina
  – maksimalna

~100 m
Protok 0,5 − 0,8 m³/s
Karta
Margunski vodopad is located in Fars reljef
Margunski vodopad
Margunski vodopad na karti pokrajine Fars

Margunski vodopad (perz. آبشار مارگون, Abšar-e Margun, dosl. zmijoliki) je vodopad u pokrajini Fars na jugozapadu Irana.

Hidrografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Geografija Irana

Margunski vodopad nalazi se na sjeverozapadu pokrajine Fars, oko 128 km sjeverozapadno od pokrajinskog sjedišta Širaza[1]. Najbliži gradovi koji mu gravitiraju su Ardakan (ili Sepidan, 25 km južno) i Jasudž (30 km sjeverozapadno), a najbliže ruralno naselje mu je istoimeno selo Margun smješteno 2 km prema sjeveru[2]. Orografski je položen između južnih padina Sar-e Kama Sadikija (2478 m) i sjeverozapadnih padina Pahana (2570 m) koji su dijelom masiva Zagrosa[3], a nadmorska visina vodopada kreće se između 2130[4] i 2200 m[1][3].

Oblik vodopada je dijelom kaskadni odnosno dijelom tzv. konjskog repa, što znači da se padajuća voda uglavnom dodiruje s podlogom. Ukupna visina vodopada je oko 70 m od čega najveći dio otpada na glavnu liticu visine od 58[3][4] do 60 m[1][4], najviši slobodni pad kod kaskada kreće se do 20 m, a širina mu iznosi približno 100 m. Margunski vodopad predstavlja izvor istoimene rijeke Margun[1] koja otječe prema sjeveroistoku i ulijeva se u Džubhale, dok se ona spaja na rijeku Kor[2] koja pripada nejriškom slivu tj. ulijeva se u jezero Bahtegan.

Okolica vodopada i riječne doline (visine od 117 m[1][2]) je zaštićeno područje čija približna površina iznosi 100 km²[1]. Ova zona određena je planinom Bardmandili (2352 m) na istoku, Kalage (2491 m) na zapadu, Dare-Naseri (2823 m) na jugu i naseljem Džubhale na sjeveru[2]. Jedino naselje unutar ovog područja je selo Margun[2].

Hidrologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Područjem oko Margunskog vodopada prevladava snježno-šumska klima (Dsa)[1] s prosječnom godišnjom količinom padalina od oko 220 mm. Vodom ga podzemnim kanalima napaja viša krška kotlina na zapadnoj strani koja se duljinom 15 km pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, dok joj širina iznosi do oko 5 km. Razvodnice ove kotline određene vrhovima planinama Gine-Se (2925 m), Sarmur (2656 m), Šekarak (3325 m) i Barm-Firuz (3714 m)[2], a zona joj obuhvaća i nekoliko većih izvora kao što su Češme-Kalage, Češme-Zereški i Češme-Morvarid. Margunski vodopad ne presušuje tokom toplijih ljetnih mjeseci[3], a protok mu je procjenjen na između 0,5[4] i 0,8 m³/s[3]. Voda mu je bikarbonatna i električna provodljivost joj iznosi 309 µS/cm[4]. Generalno, voda ovih krških predjela Zagrosa je dobre kvalitete i predstavlja jedan od najbitnijih resursa pitke vode u regiji[5].

Flora i fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članci: Flora i fauna Irana

Ihtiofauna oko vodopada i u rijeci srodna je ostatku porječja Kora u kojem oko 65% vrsta otpada na red šaranki (Cypriniformes)[6]. On obuhvaća 12 vrsta iz 10 rodova porodice šarana (Cyprinidae), tri vrste iz dva reda porodice Nemacheilidae, te jednu vrstu iz porodice čikova (Cobitidae)[6]. Ostatak od približno 35% uključuje tri vrste iz dva roda porodice jesetri (Acipenseridae) odnosno reda jesetrovki (Acipenseriformes), jednu vrstu iz porodice pastrvki (Salmonidae) odnosno reda lososa (Salmoniformes), jednu vrstu iz porodice cipala (Mugilidae) odnosno reda ciplovki (Mugiliformes), jednu vrstu iz porodice grgeča (Percidae) odnosno reda grgečki (Perciformes), te po jednu vrstu iz porodica Cyprinodontidae i živorotki (Poeciliidae) odnosno reda Cyprinodontiformes[6]. Nabrojane porodice Acipenseridae, Percidae, Salmonidae, Poeciliidae i Mugilidae spadaju u introducirane[6]. Neke od vrsta iz porodice šarana (Cyprinidae) su Alburnoides qanati, Alburnus mossulensis, Capoeta damascina, Capoeta aculeata, Mesopotamichthys sharpeyi i Petroleuciscus persidis[7]. Među spomenutima, A. qanati, C. damascina i P. persidis su endemske za Iransku visoravan, dok je M. sharpeyi introducirana iz porječja Arvand-Ruda[7].

Ostala fauna oko vodopada uključuje kopnene životinje kao što su srna (Capreolus capreolus), muflon (Ovis aries orientalis), kozorog (Capra aegagrus), mrki medvjed (Ursus arctos), kuna bjelica (Martes foina), sivi vuk (Canis lupus), zlatni šakal (Canis aureus), prugasta hijena (Hyaena hyaena), kapski zec (Lepus capensis) i vepar (Sus scrofa)[2], dok u ptice spadaju mala guska (Anser erythropus), jarebica čukara (Alectoris chukar), perzijska jarebica (Ammoperdix griseogularis), golub dupljaš (Columba oenas), golub grivnjaš (Columba palumbus), obični čvorak (Sturnus vulgaris), obični vrabac (Passer domesticus), pustinjski sokol (Falco pelegrinoides), kraljevski orao (Aquila heliaca) i orao klokotaš (Aquila clanga)[2].

Vegetacija područja dijeli se po nadmorskoj visini – do 2800 m pojavljuju se stabla pistacije (Pistacia vera), badema (Prunus amygdalus), javora (Acer), koprivića (Celtis), žutike (Berberis vulgaris) i grozdastog ruja (Rhus coriaria), a do 2500 m stabla hrasta (Quercus), gloga (Crataegus), smokve (Ficus), vrbe (Salix) i oraha (Juglans)[2]. Navedena fitocenoza postojana je na dolinskim liticama nagiba od 70%, dok se na onim između 10 – 50% javlja i antropogena vegetacija u vidu voćnjaka ili pašnjaka, a u donjem dijelu toka rijeke Margun gdje je nagib najmanji (5%) javljaju se i obrađene površine[2]. Prekomjerna ispaša na nekim prijelaznim mjestima doline uzrokovala je eroziju tla[2].

Turizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Margunski vodopad jedna od najatraktivnijih geoturističkih lokacija u pokrajini Fars[4] i kao takva privlači velik broj posjetitelja[8]. Prema procjeni iranske Organizacije za kulturno nasljeđe, rukotvorine i turizam (ICHTO), vodopad je 2006. godine posjetilo oko 800.000 ljudi[9] tj. oko 2200 dnevno. Destinacija je prometno dobro povezana i 600 m istočno nalazi se parkiralište, a k njemu se pristupa slijepom Margunskom cestom koja opasava planinu Sar-e Kam Sadiki sa sjeverne strane. Ona predstavlja istočni odvojak lokalne ceste koja se na sjeveru kod naselja Abas-Ali Hanija nadovezuje na cestu 78, dok se na jugu kod Ardakana (ili Sepidana) spaja na cestu 67. U blizini parkirališta nalazi se Prirodoslovni muzej Margunskog vodopada i nekoliko turističko-ugostiteljskih objekata.

Ekologija[uredi - уреди | uredi izvor]

S obzirom da predstavlja izuzetan prirodni i krški fenomen visokog stupnja bioraznolikosti, Margunski vodopad s pripadajućom zonom od 10.000 ha uvršteni su 5. 1. 2000. (15. 10. 1378. AP) na popis zaštićenih područja Irana[1]. Iranski Odjel za zaštitu okoliša klasificira ga kao zaštićeno područje, dok ga Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (IUCN) sukladno vlastitim standardima kategorizira kao spomenik prirode[10].

Prema studiji teheranskog Univerziteta Tarbijat Modares i Širaškog univerziteta iz 2010. godine, nedostatak kompatibilnosti mikroregionalnog kapaciteta i broja turista ugrožavaju prirodno dobro[11]. Kao glavne postojeće slabosti navode se nedostatak obrazovnog, kulturnog i menadžerskog planiranja koji potiče sudjelovanje lokalne zajednice u zaštiti prirode, zatim prouzročena šteta na biljnim i životinjskim staništima od strane turističkih posjetitelja i lokalnog stanovništva, te postojanje frekventnog parkirališta i industrijskih postrojenja poput tvornica mineralne vode[12]. Također, kao glavne potencijalne opasnosti ističu se manjak političke i financijske potpore razvoju boljeg upravljanja zaštićenom zonom, zatim eventualno presušivanje krških podzemnih kanala, te prekomjerno zagađenje vode, zraka i buka[12].

Stručnjaci navode da su na području vodopada i rijeke inkompatibilni kampiranje, grupni sportovi, lov, ribolov i bilo kakvi građevinski zahvati, dok se preporuča dozvoljeno planinarenje i srodne rekreacije odnosno sportovi, slobodan pristup vodi, šumi i planini, te objekti za sigurnost turista[13]. Sugestije studije bile su dodatna konzervacija korita i okolnih planina, sadnja lokalnih stabala i grmlja zbog zaštite tla i vode odnosno sprečavanja erozije, instaliranje pješačkih i planinarskih ruta, ograđivanje pristupa i postavljanje stražarskih mjesta, dislociranje postojećeg parkirališta, lokalno školovanje turističkih kadrova, revitalizacija zapuštenog naselja, te organiziranje kulturnih manifestacija[14].

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Margunski vodopad