Le Bal des voleurs
| Le Bal des voleurs | |
|---|---|
| Opće informacije | |
| Autor | Jean Anouilh |
| Datum pisanja | 1933. |
| Žanr | comédie-ballet |
| Jezik | francuski jezik |
| Informacije o premijeri | |
| Premijera | 17. rujna 1938. Théâtre des Arts  Pariz, Francuska |
| Režiser | André Barsacq |
| Lica | |
| |
Le Bal des voleurs (srpskohrvatski: Ples lopova) je drama (comédie-ballet) Jeana Anouilha iz 1933. godine, premijerno uprizorena 17. rujna 1938. godine u pariškom Théâtre des Arts u režiji Anouilhovog prijatelja i dugogodišnjeg suradnika, Andréa Barsacqa. Premijerno je objavljena 1938. godine, a kasnije je uvrštena u niz "ružičastih komada" (pièces roses), povodom prvog izdanja 1942. godine.
Sinopsis[uredi | uredi kod]
Stara bogatašica, Lady Hurf, živi sa svojim nećakinjama, Evom i Juliette, te starim prijateljem, Lordom Edgardom, u Vichyju, gdje se strašno dosađuju. Tri žene su maltretirane od strane oca i sina Dupont-Dufort, bankara na rubu bankrota koji bi htjeli obnoviti svoje bogatstvo zahvaljujući izdašnom mirazu. Ubrzo u Vichy dolaze trojica lopova, Peterbono (vođa), Hector (zavodnik) i Gustave (učenik), i taj dolazak promijeni sve.
Hector i Eva ubrzo počinju flertovati, dok se Gustave i Juliette zaljube jedno u drugo. Vidjevši priliku, Peterbono ih odluči prikazati kao španjolske plemiće, koji su nakon revolucije izgubili povlastice. Iako odmah prozre njihovu igru, Lady Hurf pristaje na nju i pravi se da u Peterbonu prepoznaje svog starog prijatelja, grofa od Miraflora, kojega je upoznala i Biarritzu 1902. godine, a koji je u međuvremenu umro, te poziva trojicu lopova u vilu. I dok su Peterbono i Hector presretni, Gustav je nezadovoljan što pred djevojkom koju voli mora igrati igru.
Lord Edgard uskoro pronalazi smrtovnicu za "grofa od Miraflora", međutim Juliette ju uspije ukrasti i ubrzo sazna cijelu istinu.
Ubrzo gotovo svi odlaze u casino gdje bi se, kako oni vjeruju, trebao održati ples lopova, dok, u međuvremenu, Gustave ostaje u vili i odluči ju opljačkati pa pobjeći. Tada pred njega dolazi Juliette, koja ga uvjerava da joj dopusti da pobjegne s njim. Nedugo zatim, vraćaju se i ostali; ispostavlja se kako je u casinu bio ples cvijeća i kako nisu mogli ranije doći.
Dok se ostali odlaze presvući, Dupont-Dufortovi otkriju pljačku i pozovu policiju. Lady Hurf ih odbija slušati i na kraju policija privede njih; stara bogatašica tada krene u potragu za lopovima i otkrije kako je Juliette nestala. I dok su svi uvjereni da ju je Gustave oteo, upravo ju on donosi, kako spava, želeći ju spasiti od života jednog lopova. Juliette se ubrzo probudi i odbija napustiti Gustavea, nakon čega se Lord Edgard pretvara da u njemu prepoznaje svog davno izgubljenog sina, želeći tako privoliti Lady Hurf da im da svoj pristanak na brak, tako da priča završava sretno.
Nagrade[uredi | uredi kod]
Engleska adaptacija drame, pod naslovom Thieves' Carnival, podijelila je 1955. godine Drama Desk Award za najbolju dramu.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Anouilh, Jean (1938) (French). Le bal des voleurs, comédie-ballet (First izd.). Paris: s.n.. OCLC 1634935.
- Anouilh, Jean (1952). Thieves' Carnival, A Play in Four Acts. London: Methuen. OCLC 1051597.
